barbi01

Na koji sve način mogu dokazati ulaganje u kuću koju je naslijedio suprug za vrijeme trajanja braka? Nemam račune niti za pokretnu niti za nepokretnu imovinu. Vještaci? Svjedoci? Što sve priznaje sud kao dokaz?

Na kojem se sudu mora dokazivati moralnost bračnog druga koja ima veze sa dodjelom djece na zajednički život? Zapreka za dodjelz djece na zajednički život je jedino koliko je taj roditelj sposoban tj. nesposoban biti roditelj.

Ma nisam htjela nikoga uvrijedit. Majku poznajem jako dobro i mislim da ne bi bila sklona takvim metodama odgoja.To je moje osobno mišljenje. Doduše nikad se ne zna što sve javnost zna i što se skriva iza zatvorenih vrata. Bitna je činjenica što djeca žele biti s tatom. Zna to i moja prijateljica ali ona za to ne želi čuti već to ignorira.

Ne znam koje je točno obrazloženje centra i poliklinike ali mi je poznato da su djeca (10 i 8 godina) išla na razgovor u CZSS kao i na vještačenje u polikliniku. Otac je prigovarao na okolinu u kojoj djeca borave dok majka radi, na udarce od strane osobe koja ih čuva pa i na udarce od strane majke (što je izmišljotina i laž).

Molim savjet i mišljenje: Prijateljica mi ima slijedeću situaciju: Majka je dva prekrasna sina koja je povela sa sobom kad se iselila iz kuće. Otac je na prvom ročištu iskazao želju da djeca budu dodijeljena njemu na daljnji zajednički život. Nakon obrade Centra za socijalnu skrb dostavljeno je mišljenje Sudu o povjeri djece majci na zajednički život. Na slijedećem zakazanom ročištu na sud dolazi psiholog sa CZSS sa novim mišljenjem da djeca budu dodijeljena ocu. Traženo je vještačenje na Poliklinici za zaštitu djece i Poliklinika također iznosi mišljenje da se djeca dodijele ocu na zajednički život a s majkom se preporučuju česti susreti. U prvom mjesecu je zakazano slijedeće ročište na Sudu na kojem će se iznijeti mišljenje Poliklinike i vjerovatno donijeti presuda. Može li moja prijateljica učiniti nešto kako bi zadržala djecu ili je mišljenje Poliklinike „definitivno“ ili postoji još nešto ili netko iznad toga? Što joj je za činiti?

Sasvim je logično da kupaonica i drugo uloženo ne izgleda kao prije 11 godina ali neće ni vještak procjenjivati ondašnje stanje nego stvarno stanje tj. onakvo kakvo je danas. A to je vidljivo. Ponovno tvrdim da kuća danas vrijedi barem 100 000 kn više nego je vrijedila onda. Ne vidim problem amortizacije ako se procjenjuje današnje stanje.

Situacija je slijedeća: Derutna kuća naslijeđena sa muževe strane za vrijeme trajanja braka. 1998.godine procijenjena na 180.000 kn za potrebe plaćanja poreza jer nije naslijeđena po „prvom nasljednom koljenu“. Renovirana u potpunosti: podne podloge, nove elektro i vodovodne instalacije, centralno grijanje, PVC stolarija, kupaonske sanitarije, namještaj itd. Na moju žalost a sreću bivšeg muža, ne posjedujem nikakve račune za navedene radove i robu a kredit koji imam na plaći je nenamjenski. Na koji način na sudu dokazujem da je pola od uloženog moje jer nemam baš nikakvih papira? Ima li kakve veze procjena koja je vršena 1998. godine i da li bi imalo kakvog značaja da zatražim procjenu sada i razlika na pola?

Da vam opišem situaciju: sa maloljetnom kćeri sam početkom prvog mjeseca odselila od muža. Još nismo pokrenuli brakorazvodnu parnicu,dogovorili smo se o susretima i viđanjima oca i zajedničkog djeteta. Nemam nikakvih problema, zaista se slažemo i dogovaramo oko zajedničkog djeteta. Ono što me zanima je: budući da otac nije samovoljno davao za dijete ništa a ja ga nisam ni tražila, može li me sud na neki način "kazniti" ako bih prilikom brakorazvodne parnice izjavila da otac za dijete nije pridonosio ništa? Napominjem da ga nisam ništa tražila jer zarađujem dovoljno za obje.

Prema tome se može zaključiti da i dijete od 8 godina može biti "zrelo" da odluči s kojim roditeljem želi živjeti? Još samo jedno pitanje: TKO odlučuje o djetetovoj zrelosti tj. kada je dijete dovoljno zrelo kada iskazuje takvo što?

Molim Vas odgovor na pitanja: Sa koliko godina i gdje maloljetna djeca mogu izraziti svoju želju sa kojim roditeljem nakon rastave braka žele nastaviti živjeti? Postoji li u kojem zakonu izričito decidirana ta dobna granica?