peh

Molim za savjet što činiti. Naime na Vodovodu sam utvrdio da kanalizacijske cijevi od susjeda idu na moj teren na "zajedničku" šahtu te od nje dalje na šahtu na cesti (tek za ovu na cesti je odgovoran Vodovod). Za vrijeme dok je moj teren bio nacionaliziran je izgrađena ta "zajednička" šahta (1961. godine) što znači da se nas nije pitalo jer je teren bio društveno vlasništvo. Na svojem terenu imam započetu gradnju za koju bih se trebao spojiti na tu " zajedničku" šahtu. Budući da je ona ogromna ( 1,5x1,5x 3 metra visine ), želio bih ju maknuti kako bih izvršio iskope tj.poravnao teren. Pošto je sada građ.teren denacionaliziran i moje privatno vlasništvo, imam li pravo, pismeno ili putem suda tražiti od susjeda da makne svoje kanalizacijske cijevi iz mojeg terena ? Ista stvar dešava se (sa istim susjedom) i sa cijevima od plina. Molim savjet što činiti.

Molio bih za savjet i pomoć. Namjeravam kupiti nekretninu, i sklopili bi predugovor ( kaparu). Ako bi taj predugovor samo potpisali prodavatelj i kupac a ne ovjerimo ga kod javnog bilježnika, mogu li s takvim predugovorom otići na gruntovnicu i zabilježiti se na pravo prvokupa ? Nadalje, ako predugovor nebi bio ovjeren kod javnog bilježnika, može li prodavatelj kasnije negirati da je primio kaparu tj. smatrati predugovor nevažećim ?

Imao sam ugovor o dosmrtnom, na inzistiranje primatelja uzdržavanja, a isti je sastavljen kod odvjetnika i ovjeren kod bilježnika. Rano jutros on je umro, ja sam organizirao i već unaprijed platio pokop. Koliko sam danas uspio doznati-oporuke nema. Problem mi ostaje s njegovom nevjenčanom suprugom koja je u ugovoru navedena na moj zahtjev ( jer mi je tek nakon sklapanja ugovora rekla da ona ima sestru i nećakinju koje mogu brinuti o njoj ). One ju huškaju protiv mene i mnogim lažima optužuju za svašta, iako je žena koju sam plaćao za 24-satnu skrb, svjedok da su sve to bile laži. Po tekstu ugovora navodi se šta moram OSIGURATI ( hrana,odjeća,obuća, pranje rubla... i sva potrebna njega) a šta moram snositi troškove (lječenja u bolnici i pokop). Napominjem da gospodin koji je jutros preminuo bio je vlasnik nekretnine ( stara drvena kuća 40m2) 1/1 pa je time slobodnom voljom mogao raspolagati s njom. Samo on je samnom sklapao ugovor i njegova supruga ( nevjenčana) nije potpisivala ugovor pa time nije niti odlučivala o uvjetima ugovora. Njezina sestra tvrdi da moram ja plaćati ženu koja bi ostala sa suprugom preminuloga. Ako je u tekstu ugovora navedeno da moram osigurati potrebnu njegu, da li to može značiti da tu njegu moram i plaćati ? Ponavljam, posebno je navedeno OSIGURATI NJEGU, a posebno za šta moram SNOSITI TROŠKOVE. Ima li ona pred zakonom sada nakon tri godine drugačije tumačiti ugovor. Isti ugovor je bio sklopljen jer je preminuli znao da ja nisam imao novaca da tu kuću kupim, pa mi je ponudio ugovor kako bi on dobio potrebnu skrb, a ja kućicu.

Molio bih za savjet po pitanju oporuke. Naime, sa osobom koja je na samrti, već tri godine imam ugovor o uzdržavanju. Ta osoba ima novac na banci, a budući već duže vrijeme zbog nemoći nije i neće biti u mogućnosti na bilo koji način doći do njega, ja plaćam 24 satnu pomoć za njega iako to nije bilo traženo u ugovoru. Kada ta osoba umre i ja javim banci da blokira novčana sredstva, da li je banka , ako je oporuka deponirana tamo, obavezna meni reći za njezino postojanje ako sam ja naveden u oporuci ? Pitam stoga što je moguće da sin nikada ne pokrene ostavinsku raspravu. Također me zanima, ako bi sin dobio manje od nužnog dijela, može li on osporavati oporuku u cijelosti ili samo u dijelu koliko bi bilo potrebno da dobije nužni dio ? ( ako dobro shvaćam nužni dio bio bi pola od onoga što bi inače dobio ). U ugovoru je navedeno što ja moram osigurati ( priskrbiti, donijeti ali se ne govori o plaćanju ) a što moram snositi troškove. S njim živi i nevjenčana supruga, pa ne znam ima li ona pravo na nužni dio i koja bi bila njezina prava na osporavanje oporuke. Ona od mene traži da joj ja osiguravam svu novčanu pomoć iako to nije navedeno u ugovoru, što ja smatram da ona nema pravo jer to nije navedeno u ugovoru a ona je i samo navedena u ugovoru ali nije potpisnik istog i time nije odlučivala o uvjetima ugovora. Može li ona tražiti nešto što nije bilo navedeno u ugovoru jer je tamo jasno napisano za što moram snositi troškove ? Znam da će ovo nekome biti zavrzlama, ali ako netko zna odgovoriti, to će mi puno značiti.

Hvala na savjetu. Pred minutu sam nazvao HRT, odjel pristojbi i djelatnica kaže da uopće nije bitno ( ako je to istina, nisam siguran ) koji tip TV-a imam prijavljen. Napominjem ovo jer si mi rekao da pazim na koji tip TV-a se plaća pretplata. Da li da opet zovem i inzistiram da mi kažu na koji tip TV-a plaćam ? Kaže samo da ne moram plaćati dvije pristojbe za jedno kućanstvo, neka im napišem dopis o odjavi TV-a i pošaljem. Tako je navedeno u zakonu ( Članak 53, st.5 ). Probati ću ovo pa ćemo vidjeti. U svakom slučaju Alene, hvala na pomoći. Javim šta je bilo poslje Peh-Ri

hvala na ovom kratkom odgovoru, ali ako netko bolje poznaje naše zakonodavstvo, molio bih da mi kaže gdje je u zakonima navedena ucjena ( jer mi HRT nameće da se odreknemo prava na nepovredivost doma inače neće priznati odjavu ). Ako predam TV na otpad, pošaljem potvrdu da je TV uništen, a oni to ne priznaju, onda je to UCJENA !!! Ili sam ja u krivu ???? U našem ovakvom zakonodavstvu ništa me više nebi iznenadilo. Zakon jačega Ako sam u pravu, mnogo bi mi značilo da znam bi li se takav postupak od strane HRT-a smatrao ucjenom, i u kojerm zakonu tj. člancima je ucjena regulirana. Hvala svima koji čitaju ili mi pruže odgovor

pozdrav svima koji čitaju Jedno pitanje vezano uz HRT preplatu. Budući da je izglasan novi zakon koji HTV-u daje neka nova "prava" , ako želim odjaviti TV ( uz potvrdu da je prijemnik predan u deponij )a uz to smo i ja i supruga u istom domaćinstvu za 2 TV-a plaćali 2 preplate, imaju li oni pravo inzistirati kao jedini prihvatljivi uvjet odjave da im ispunimo formular u kojem , između ostalog, moramo potpisati da se slažemo da nam u bilo koje vrijeme uđu u stan radi kontrole ? Podsjećam da nam zakon ( i ustav ? ) garantira nepovredivost doma. Po mojem shvaćanju, mi preplatnici smo ucijenjeni da se odreknemo svojeg prava nepovredivosti doma kako bi nam oni priznali odjavu preplate. Ako ne pristanemo na taj njihovi glavni uvjet, ništa od odjave. Nije li to ucjena ? Po kojem zakonu je ona kažnjiva i gdje je definirana ? Ja jesam laik, ali mislim da ima mnogo kućanstava koja su u slučnoj poziciji. Gdje je tu legalnost različitih zakona ?

OK.Hvala. Pretpostavljao sam da mogu slobodno prodavati, ali kad nisi siguran bolje je pitati nekoga tko zna.

Imam kupca za česticu koje sam vlasnik 1/1. Do te čestice je još jedna čestica na kojoj sam u suvlasništvu u 4/16 dijela. Mogu li prodavati moj suvlasnički udio od 4/16 (idealni dio)(zajedno sa česticom koje sam jedini vlasnik), ili moram izdvojiti moj udio pa ga takvog prodavati ? Nisam posve siguran u ovo pa unaprijed hvala svima na odgovoru

a znate li kako se zove ministar pravosuđa ? A kada ste zadnji put gledali provjereno ....

pozdrav Volio bih i ja znati odgovor na ovo pitanje jer možda imam sličan problem. Stanujem u stanu na 2.katu. Sa ulice se ide na kućno dvorište, a sa dvorišta skalama se ulazi u unutrašnjost kuće. Kada se uđe, unutra su dva stana, onaj na prvom katu i moja obitelj na drugom. Imao sam problema sa policijom jer su mi upali unutra i još prijetili prijavom za remećenje javnog reda i mira. Ako smo mu pokazali vlasnički list, jesmo li mi onda suvlasnici unutarnjeg stubišta ili je to javna površina ? Dvorište je još uvijek "društveno vlasništvo". Kolegi koji je otvorio ovaj forum ako je dvorište njegovo i na vlasničkom listu, i k tome ima i vrata kroz koja se ulazi u dvorište, onda nitko nema pravo povrediti privatni posjed, NITI policija (osim ako ima sudski nalog. Uostalom, šta učiniti kada ti policajac nezakonito uđe u privatni posjed, imaš li pravo tražiti njegove isprave na uvid, kako dokazati da je prekoračio ovlasti, kako dokazati da ti je "zabranio" korištenje tvog vlastitog stana (u kojem boravi osoba koja ne želi potpisati nikakav ugovor već se poziva na stanarsko pravo iz vremena komunističkog režima)

I ja tražim pomoć na ovim stranicama, pa bih vam dao kratak komentar. Kao prvo ništa nije tako hitno da biste morali toliko riskirati. Nekretnina je vaša i vi budite ti koji određuju uvjete, jer to što imate nekomee treba. Pitanje je koliko možete vjerovati nekome koga vidite prvi put ? Vi imate tu nekretninu i ona je vrijednost, a šta ako se netko na nepošten način želi dokopati toga. Posrednici i agencije će vam reći svašta jer njima je samo u inseresu da dobiju svoj dio. Prema toga, u situaciji koja je kod nas, ja bih vjerovao samo isplati u cijelosti, a ako taj kupac nema, postoje i drugi kupci. Zar možete u dućan bez dovoljno novaca. Činite mi se dobroćudni, pa biste mogli nasjesti ( ako netko ima zle namjere ) a to je mene i moju obitelj skupo koštalo. Zato danas i imamo tolikih problema. Postavite sebi pitanje :ako vam se žuri , treba li istrčaveti na prometnu autocestu ? Želim vam da si skoro nađete kupca koji će moći platiti ono što kupuje.

Hvala za savjet. Pismeni dokaz nemamo, ali možda bismo našli svjedoka koji bi mogao posvjedočiti da joj se pok. punica žalila kako ne može na kraj s tim stanarom jer izbjegava potpisivanje ugovora. Da li bi sud to svjedočenje uvažio kao dokaz ? Što se tiče prostorija koje taj čovjek očito ne koristi a u kojima su nagriženi parketi od crvotočina, što da napravim ? Ako čekam sudsko rješenje, to može potrajati. Želio bih bar nekako očistiti te prostorije i parkete zaštititi sredstvom protiv crvi kako do konačnog sudskog rješenja ne bi još više propali ? Da li je pametno ipak žaključati te prostorije i time ući u posjed tih prostorija ? Kako bi sud taj naš postupak gledao ? Da li je možda bolje da "pustim" da stan i dalje propada dok se sve sudski ne riješi ?

U stanu kojeg je vlasnik moja supruga već preko 50 godina živi čovjek, koji je za vrijeme jugoslavije imao stanarsko pravo. Nakon denacionalizacije te po stupanju na snagu zakona o najmu, s punicom kao vlasnicom stana nije potpisao novi ugovor, iako je ona to zahtijevala. Time je,vjerovatno, htio izbijeći obavezu plaćanja ikakve stanarine. I prije toga nije plaćao ništa, pravdajući se lošim financijskim stanjem. Stan ima preko 90 kvadrata, on je sam u njemu od smrti oca 1993. godine, živi od socijalne pomoći, nema skrbnika i nezaposlen je. Kako sam već rekao, pokojna punica nije uspjela s njim sklopiti ugovor a niti joj je dozvolio ulazak u stan kako bi vidjela u kojem je stanju. To je uspjelo tek meni i supruzi nešto prije njene smrti kada je trebalo popraviti cijev od vode jer je stan ispod skoro poplavio.Tada smo ostali zaprepašteni stanjem stana. U tom popravku sam uspio jedino zatvoriti cijev čepom jer nije dozvolio niti da mijenjam cijev niti da radim dok on nije prisutan. Pritom sam mobitelom uspio napraviti par slika i to, nažalost, pokazao punici. Kažem nažalost, jer bih bio sretniji da joj nisam priuštio takav šok. Unazad nekoliko mjeseci smo ipak uspjeli dobiti ključ od stana. Molim nekoga tko ima iskustva s time ako mi može dati savjet što činiti ? Ima li on automatski status zaštićenog stanara bez obzira što nije potpisao ugovor ? Da li da pokušam naći svjedoke koji bi dokazivali da je izbjegavao potpisivanje istog ? Budući da on ne koristi veći dio stana, smijem li (u prisutnosti svjedoka i zapisnik) zaključati taj dio prostorija i ne dozvoliti korištenje istih ? Cijeli stan je totalno uništen, parketi su puni rupa od crvotočina, a leže na drvenim gredama. Razgovarali smo s njim da mu popravimo i odvojimo dio stana (što je na kraju neizvedivo jer bi za kanalizaciju trebalo razbiti nosivu betonsku gredu) i nije pristao nego je uz ponuđeno tražio još nešto što je bilo neizvedivo. On se samo poziva na svoja nekakva prava i cmizdri kako je njemu teško. Ako bismo išli preko suda sa zahtjevom za iseljenje, što dokazivati kako bi sud sigurno donio presudu da on mora iseliti,a da mi pritom ne moramo njemu za uzvrat osigurati bilo kakav drugi adekvatni smještaj?

Sada pokojni vlasnik kupio je dvije čestice 1910. godine što se vidi u povijesnom vlasničkom listu.Prije kupovine tih čestica,dio njih se koristio kao put.Nakon toga 1959. godine te su mu čestice nacionalizirane.Do nacionalizacije 1959. na teretovnici NIJE bio upisan nikakav teret da se dio tih čestica koristi kao put,niti je pisalo nikakvo pravo služnosti.Jednostavno ništa.Nakon nacionalizacije,te su čestice prešle u društveno vlasništvo,ali je njegov sin-nasljednik( to se vidi u B-posjedovnici povijesnog vlasničkog lista ) jedini zadržao pravo korištenja na tim česticama radi izgradnje kuće.Dio koji je prije bio put, sada je zasebna čestica i imam vlasnički list na nju i ostale čestice jer je sve denacionalizirano. Međutim, u posjedu tog dijela (bivši put) je grad.Zanima me da li je ondašnji Narodni Odbor ( sada bi to bio Grad) imao pravo korištenja bez da je upisao teret na taj dio,odnosno mogu li osporavati gradu posjed jer nije bio upisan teret. Naime iako već nacionalizirane, te dvije čestice su cijepane u četiri nove (1964.godine) i jedna od tih je prijašnji put s time da je,kako sam rekao,pravo vlasništva radi izgradnje kuće,bilo upisano samo na njegovog sina za sve četiri novo formirane čestice.Sam problem počeo je 1968.kada je katastar tu četvrtu česticu pripojio ostalim česticama na kojima je bio u posjedu. Sada na katastru postoje neki drugi vlasnici sporne katastarske čestice( prema identifikaciji kat.čestica-grunt.čestica) i na njoj nema mene.