Visemir

Poštovana anda, ovo je ključna rečenica: "Ne slažu se i trebaju razvrgnuti suvlasničku zajednicu, ali nisam sigurna da itko ikome išta duguje s osnova korištenja stvari u suvlasništvu." Suvlasničku stvar, dakle, mogu koristiti sami suvlasnici (na pr. stan, bicikl, poslovni prostor, traktor, zemlju...), a mogu ju davati trećemu na korištenje. Složili smo se da je u drugom slučaju stvar jasna; zna se način diobe koristi, a moguća je sudska tužba protiv partnera (suvlasnika) koji prihode i koristi od stvari prisvaja samo za sebe. No, u prvom slučaju kažete da su bitne okolnosti pod kojima jedan suvlasnik koristi stvar, a drugi ju ne koristi. Ako oba suvlasnika na pr. stanuju odvojeno (na pr. rastavljeni supružnici), a u suvlasništvu imaju jedan stan, onda u tom slučaju razriješenje suvlasništva nad tim stanom je normalno rješenje problema upravljanja suvlasničkom stvari. Pitanje je da li se do razriješenja predmeta diobe suvlasništva može potraživati naknada za izgubljeni prihod koji bi onaj drugi suvlasnik, koji ne stanuje u predmetnom stanu, prihodovao da ga kojim slučajem iznajmljuje. Može se reći da suvlasništvo donosi izvjesne rizike ukoliko se suvlasnici raziđu glede upravljanja imovinom. Kada već pišem navest ću jedan primjer iz Zakona o trgovačkim društvima koji korespondira sa ovom temom. Tamo, na pr, stoji da u slučaju kada neki dioničar počinje kupovati dionice svojih dioničkih partnera (suvlasnika u vlasništvu nad firmom)i kada odluči preći iznos od 25% vlasništva, mora javno objaviti da ide dalje u kupovini dionica. Pitao sam se zašto je ta odredba unešene. Odgovor: zato što, prvo, dobija neka nova prava (ovlasti), a najvažnije je da time upozori sve svoje partnere (suvlasnike) da na vrijeme izađu iz suvlasništva sa njim ako im se on kao suvlasnik ne sviđa. Da ne bi kasnije bilo problema. Suvlasništvo je zanimljiv pravni pojam, no ovo sa potraživanjem koristi od upotrebe stvari, jednog suvlasnika od drugog, a teorijski su obojica potpuni stvarni vlasnici stvari (svaki je vlasnik svakog atoma stvari), samo su idealni dijelovi podijeljeni - spada u neko sivo područje prava. Bar za nas amatere u pravnim stvarima...

Slažem se da je to ispravan put i vrlo je praktičan i jeftin. No život donosi i nepredviđene situacije. Stoga bih Vas molio da još malo produbimo teorijski ovu temu. Uzet ću primjer sa jednog foruma: u posjedu stana se našlo 12 suvlasnika nakon što su očevi i djedovi pomrli a unuci nasljedili stan. Onaj koji je sve vrijeme stanovao u stanu želio je izvršiti otkup od svih suvlasnika njihove idealne dijelove. (dioba isplatom). To mu je i uspjelo, osim u slučaju jednoga koji je unazad potraživao izgubljenu najamninu koju bi ostvarivao iznajmljujući "svoj dio stana". Na žalost ta famozna sudaka praksa iz socijalizma to tako tretira. Međutim, suvasnici su vlasnici idealnog dijela stvari kada su u suvlasničkom odnosu. Dakle, mogu stvar koristiti osobno ili ju davati na korištenje na tržištu (stan, na pr.) te tako dobijenu korist dijeliti na suvlasničke dijelove (prema veličini idealnog dijela). Kada jedan od suvlasnika na takav način stječe korist, drugi suvlasnici sudskim putem mogu tražiti izgubljeni prihod koji im je slijedovao. No, kada se radi o izravnoj upotrebi stvari (stana) od strane suvlasnika onda taj slučaj ne postoji po mojem mišljenju. Ukoloko dođe do situacije da suvlasnici ne mogu koristiti suvlasničku stvar na zadovoljavajući način zbog nekih razloga prestaje potreba za suvlasništvom i ono se razvrgava, ili se izlazi iz suvlasništva prodajom svojeg idealnog dijela nekom drugom. Ne postoji prisilno suvlasništvo pa ne postoji niti prisilna naplata izgubljene koristi zbog nekorektnog ponašanja partnera (suvlasnika). Možete li to malo elaborirati?

Poteže se sudska praksa (datira iz socijalizma) prema kojoj jedan suvlasnik može tražiti naknadu od drugog za korištenje suvlasničke stvari (u ovom slučaju stana), jer ju samo on koristi, i to tijekom trajanja postupka diobe suvlasništva sudskim putom. Jer, prvi suvlasnik koji ne koristi stan, kao, gubi najamninu koju bi mogao ubirati da je dioba izvršena i da on samostalno upravlja stvarju (stanom). Po meni suvlasništvo je takav oblik vlasništva gdje su svi suvlasnici vlasnici cijele stvari, a oko izvršavanja prava vlasništva se dogovaraju. Ako nastane spor rješenje se traži u razvrgavanju suvlasničkog odnosa. Naknadu izgubljene najamnine (za stan) bi prvi suvlasnik mogao tražiti od drugoga jedino kada bi drugi suvlasnik stan iznajmljivao i na njemu zarađivao. No kada ga on sam koristi, koristi svoju stvar te za nju ne treba plaćati nikome. Da li je to dobar pristup?

Brat i ja smo suvlasnici nekretnine (naslijedili od roditelja). Odmah smo pokrenuli postupak diobe suvlasništva. Dioba se otegla i još traje. Rastezanje postupka diobe je izazvao moj brat osporavanjem suvlasničkih dijelova. Nakon smrti roditelja ja sam ostao stanovati u predmetnoj nekretnini. Pitanje 1.: Može li moj brat tražiti naknadu za to što ja stanujem u predmetnoj nekretnini, a on ju ne koristi (svojom krivnjom jer rasteže postupak diobe)? Pitanje 2.: Može li suvlasnik (koji je vlasnik svakog atoma te nekretnine) drugom suvlasniku naplaćivati najamninu (suvlasnik je vlasnik samo idealnog dijela nekretnine)? Oko upravljanja suvlasničkom nekretninom se brat i ja nismo dogovarali, nego smo odmah krenuli u postupak diobe. Čl. 39. st. 1. i 2. ZOV-a (Izvršavanje prava vlasništva glede cijele stvari) o tome kaže: (1) Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.“ (2) Plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.