Moj slučaj možda uđe u anale ljudske gluposti,koliko čovjek može biti dobar,a da mu se loše vrati.Naime oženio sam se sa svojom još uvijek zakonitom suprugom prije 7 godina.Ona je tada već imala jedan brak iza sebe i šestogodišnjeg sina,kojeg sam ja prihvatio kao svoga , a i sudski je njen brak
bio riješen prije no što smo se mi upoznali.Na početku našeg zajedničkog braka dobili smo kćer i živjeli kao podstanari sve četvero,od njene porodiljne naknade i moje plaće.Na suprugin nagovor ,godinu dana kasnije ja dižem kredit i kupujemo vlastititi stan.Rata za taj kredit je veća od 1/2 moje plaće.Ona je bila sa djecom doma i radila povremene poslove(peglanje,cuvanje djece i sl.),alimentaciju nije dobivala jer je nije ni tražila.Tih nekoliko godina smo bili u financijski nezavidnoj situaciji,ali smo se super slagali.Prije dvije godine supruga je počela raditi kod starog poslodavca i "izganjala " je alimentaciju za sina koju otac uredno plaća.Matrijalna situacija se popravlja ,ali ona tada prelazi kod drgog "gazde"koji drži elitni kafić i u koji zalazi"krema" i to uglavnom ona što izvana sjaji ,a iznutra smrdi.Tu ona počinje ostvarivati nekakve poslovne kontakte i extra zaradu prekovremenim radom i to joj počinje biti bitnije od obitelji.Ja kao čovjek koji u svoju suprugu ima beskrajno povjerenje, čekam da se trzne .Ona nakon 6 mjeseci radi skoro stalno drugu smjenu ,svoju extra zaradu troši isključivo na sebe ,zanemaruje obitelj i nakraju udaljava se.Konačno meni( čitaj:glupanu ) pukne film i ja joj to sve kažem u lice ,ali bez i jedne uvrede,njena reakcija na to je bila:POKUŠAJ SAMOUBOJSTVA koje je zavedeno u policij i medicinskim ustanovama.Napiše oproštajno pismo u kojem se kaje što nije ispunila planove koje si je zacrtala.Tri dana sam ja plakao nad njom govoreći da sam ja kriv što sam je tako napao i da sam znao što će biti da nebih izgovorio ni riječi.Četvrtog dana ona meni obznanjuje da hoće rastavu i da njoj neće nitko prigovarat u životu.Od tada moj se život pretvorio od noćne more u tragikomediju.Ide psihijatru,ali uopće ne vidi šta radi svojoj djeci,mene želi isjterati iz njihovog života , na što oni ne pristaju.Prema "van" funkcionira kao da se ništa nije dogodilo,dok unutar obitelji ne želi komnicirat sa mnom i označila me kao glavnog i jedinog krivca za sve.Kako će se ovo završiti neznam,ako je bolesna što ona tvrdi da NIJE(pije 3 vrste antidepresiva),nadam se da će ozdravit ida će bit kao prije,a ako stvarno bude tražila razvod što će biti sa djecom?U ovom braku nije bilo nevjere,nasilja,svađa,i sličnih sranja , a svejedno je pred krahom.Moj savjet svim ljudima je: da ne idu uvijek linijom manjeg otporaradi mira u kući jer im se to kasnije može vratiti u ovakvom obliku..Ja djelim savjete drugima, a sam neznam šta da činim,jednostavno neznam.