wonderboy

Netko zaista ima vlastitih problema, pa se jaaako trudi biti pametan na forumu. osim što se pravite pametni, dušebrižni i upućeni, sve ste pogrešno "pohvatali". Naime, gospođa koja je postavila pitanje, ona je koja NE živi s djetetom, i dijete k njoj odlazi na vikend, nakon čega dijete samo izjavljuje (plače itd..) da ne želi natrag (ocu i baki s kojima živi). Nitko nikoga na ništa ne potiče. Naime, gospođin slučaj, obzirom da već neko vrijeme ne živi s djetetom, okarakteriziran je kao "smanjena povezanost sa djetetom", te je gospođa kako bi dokazala sudu suprotno, nekoliko opisanih situcija zabilježila u audio i video formatu i to je sve. Postavila je jednostavno pitanje (iako možda malo loše objašnjeno), no nije tražila moralne lekcije.

Nije mi jasno, i nikako mi nije jasno. Dobio sam kaznu da je policijski službenik uočio automobil reg. oznaka tih i tih, i uvidom u evidenciju istekla mu je prometna dozvola. čl. 250 st. 13. zakona o sigurnosti prometa.. Danas je 06.02.2015, a taj automobil sam prodao 30.08.2013. S druge strane pretragom na oglasnom servisu (da ne reklamiram kojem), pronađem isti automobil koji se danas prodaje sa registracijom godinu dana, na njemu na slici iste tablice iz moje županije, na koje glasi kazna, još uvijek. Kako je to moguće? Ako automobil nije odjavljen sa mene kada je prodan, jasna mi je kazna tu sam kriv sam, no imam šanse radi sudske prakse da me oslobode ako namolim sud. No ako je to točno, kako ga je lik registrirao ili, ma nije mi ništa jasno.

Na mnogim temama se govori o šovinističkoj praksi sudstva, gdje skoro po "defaultu" djecu dodjeljuju majkama. Barem na ovom forumu, ako želimo da se sustav mijenja, trebali bi izbjeći šovinizam. Kao "samohrani" otac, pod navodnicima, obzirom da je skrb i dalje zajednička, no djeca, i to mala žive sa mnom, ne volim pročitati ovakva generaliziranja o samohranim, uglavnom, majkama.

Riješenje glasi: Sud je 17.07.2013. odredio centar za socijalnu skrb xxx kao posredovatelja između I i II predlagatelja... no sudu u roku godine dana nije dostavljena odluka posredovatelja, te se smatra da je tužba u ovom predmetu povučena. Radi se o sporazumnom razvodu braka u kojem se roditelji nisu uspjeli dogovoriti s kim će dijete živjeti. Majka je radi maltretiranja od strane supruga morala napustiti bračnu zajednicu, te je dijete ostalo živjeti s ocem i bakom, prije pokretanja razvoda. Naravno majka nakon materijalne stabilizacije (prije nezaposlena), uspjeva nagovoriti supruga na sporazumni razvod braka.Naime, centar za socijalnu skrb otegao je cijelu stvar i sada je došlo do probijanja roka. Tokom ovih godinu dana redovito održava kontakte i susrete s djetetom iako živi 90 km, od bivšeg mjesta stanovanja. Bila je određena i "privremena mjera", glede susreta i alimentacije, gdje je u privremenoj mjeri dijete dodjeljeno ocu na suživot do okončanja postupka, a obrazloženo radi smanjenih kontakata u početnom periodu nakon majčinog odlaska iz bračne zajednice. Sada, majka i dijete, oboje žele živjeti zajedno, iako je dijete malo (5 g.), redovito plače kada odlazi s vikenda od majke i želi ostati s njom. A "bivši" suprug i baka djeteta, vrše konstantnu opstrukciju susreta. Nakon svega postavlja se nekoliko pitanja: 1. Da li istekom ovog roka prestaje vrijediti i "privremena mjera", kojom su propisani susreti i alimentacija? 2. Ako je na prvo pitanje odgovor "Da", da li to znači da majka može dijete odvesti sebi na "neograničeno", obzirom da dijete to ionako želi, a više ne postoje pravne zapreke za to. 3. Mora li postupak razvoda sada krenuti od "nule", sa podnošenjem novog zahtjeva za rastavu braka. 4. Nie računa li se vremenski rok za dostavu sudu, od donošenja mišljenja centra, a ne od imenovanja centra u posredovanju? Samo napomena: Ovdje nije riječ o još jednoj majci koja je samo tako otišla i ostavila dijete i svjesni smo kako su muškarci diskriminirani u ovakvim situacijama, no ovdje se radi o majci koja u vrijeme odlaska ni sama nije znala kud će i nije mogla povesti dijete, o djetetu se uglavnom brine baka, a otac većinu vremena sjedi i pije pivo ispred trgovine. Molim za savjet kako je najbolje postupiti, obzirom da je na ovo rok 15 dana žalbe.

Hvala, u svakom slučaju postupit ćemo prema uputama. Sve to se zbilo noćas , te ju je jutros šefica potjerala uz riječi da joj daje slobodan dan. Prisutni su bili i isti oni policajci koji su sinoć intervenirali, te su čuli da ju tjera jutros, što znači da imamo svjedoke da je unatoč svemu uredno ujutro došla u prvu smjenu. Naravno, kod nas se u kafićima radi II/I smjena, unatoč zakonu koji propisuje odmor između smjena. Poželjno je da se ostane i do 1-2-3 ujutro, pa onda dođe u prvu, naravno sve za minimalac, bez doplate, uz kucanje na kasi, malo na mene, malo na tebe, malo na Peru i Đuru, jer ne smije stalno kucati na svoje ime radi smjena koje su nelegalne. Dodala joj je nakon svega do dođe sutra raditi u II smjenu. Spominjala je otkazni rok, i sve ovo je za sada samo usmeno. Djelatnica sporazumni otkaz potpisati neće, no za sve ostalo ionako nema niti razloga, niti je bilo kakvih upozorenja, osim provokacija od strane šefice i to isključivo u alkoholiziranom stanju (šefice). Uglavnom kakav god otkaz da joj napiše, namjeravamo podnijeti tužbu općinskom sudu, kao i inspekciji rada i obavještavat ću tijek događaja ovdje. Sumnjem da će nastavak rada ondje i u slučaju dobijanja spora biti moguć, nakon svega, no vrijeme je da izrabljivači, a sada i fizički maltretatori konačno nestaju iz poduzetništva. Ako svi sagnemo glavu i odustanemo, neće nikada. Suprug djelatnice.

U redu, hvala. No što ako ju šefica tjera da ode kući? Mislim, ne može na silu protiv njene volje ostajati raditi.

Obzirom da zaposlenica nije htjela ostati duže nego je propisano radnim vremenom, kako bi usluživala pijanu šeficu ugostiteljskog objekta i njene goste, šefica ju je u napadu bijesa uhvatila za vrat. Obzirom da je radno vrijeme već bilo završilo, zaposlenica, je napustila radno mjesto i pozvala policiju radi fizičkog napada. Policija je izašla na uviđaj no šefica i pijana šefičina ekipa, negirali su priču, šefica je napuhala preko 2 promila, bili su i kod zaposlenice, koja je napuhala 0,00. Šefica, radi povrijeđenog ega, jer je ova zvala na nju policiju, porukom joj javlja da je dobila otkaz i da dođe donijeti ključeve od lokala. Zaposlenica ima ugovor na NEODREĐENO. Kako postupiti? Kome se obratiti. U smislu fizičkog zlostavljanja, koje je u ovom slučaju teško dokazivo, no toga valjda više nema ni u Albaniji, ne želimo da ovo prođe nekažnjeno. Inspektorat? Tužba za nezakonit otkaz? Kome, i odakle početi? Zahvaljujem.

Poslati centru "zahtjev za intervenciju i izlazak na teren", radi opasnosti po dijete, navesti razloge o alkoholiziranosti i vožnji. Poslati preporučeno i s povratnicom (da ne mogu reći da niste). Navesti termine kada je dijete tamo. Sudu poslati (na isti način) "zahtjev za izmjenu susreta sa roditeljem s kojim dijete ne živi", navesti razloge, i detaljno obrazložiti situaciju, kao i navesti da je i dijete bilo prisutno u policijskoj, te da ste morali dolaziti po njega, te da to nije izdvojeni slučaj, već je bivši učestalo sklon takvom ponašanju kada je dijete u blizini. Poželjno je navesti i zategnute odnose kod bivšega u kući, koji rezultiraju svađama pred djetetom, te strah za štetan utjecaj u vidu psihičkog razvoja djeteta. Sud će barem privremeno donijeti odluku koja će biti najbolja za sigurnost i psihički razvoj djeteta. Sudu napisati da je centar obavješten o svemu, a centru da ste poslali zahtjev na sud.

Najjednostavnije bi bilo podnijeti sporazumni zahtjev, no ukoliko to nije moguće, sastaviti tužbu za razvod braka i podnijeti je na sudu. Obavezno navesti koliko dugo već ne žive zajedno, jer to ubrzava postupak, te sve podatke o svim članovima obitelji. Sud će odrediti posredovanje centra, i ukoliko supružnici imaju isto mišljenje s kim bi dijete trebalo živjeti, centar to u pravilu blagoslovi, a sud blagoslovi dostavljeno mišljenje centra. Shodno tome određuje se i alimentacija, kao i susreti djece i roditelja s kojim ne žive. Traje ovisno o gradu u kojem se vodi slučaj, odnosno ovisno o zatrpanosti/ažurnosti suda i ponajprije centra. Ispod 6 mjeseci rijetko, oko godinu dana prosječno.

Ukoliko oboje želite razvod, trebali ste podnijeti zahtjev za sporazumni a ne tužbu, bilo bi jeftinije i vrlo vjerojatno sud bi vam platio sudske troškove, ako ste lošijeg materijalnog stanja. Postupak mirenja je obaveza, odnosno postupak posredovanja (neće vas nitko miriti), radi činjenice da imate djecu. Nema veze koliko dugo niste zajedno. Od alimentacije se ne može odustati, nagoditi ili bilo što, jer to nije vaše pravo već pravo djeteta. Podjela imovine se ne provodi u postupku razvoda, već onaj tko se smatra oštećenim, treba podnijeti zasebnu tužbu za to. Naravno do toga niti ne mora doći. Rok za podnošenje tužbe za podjelu bračne stečevine ne postoji.

Švašta nešto ovdje ima za pročitati. Sve i da vam sve pođe za rukom (a neće) danas sutra ćete djetetu objasniti da svog oca ne poznaje zato jer ga vi niste htjeli u njegovom životu? Zakon je napravljen tako da zaštiti dijete i osigura mu njegova prava, ne vaša, ne očeva. Djetetovo pravo je imati oca, kao personu u njegovu životu, to što vi ne trebate ni lipe ne znači da ste djetetu dovoljni, a dakako o tome ne odlučujete sami. Osim toga otac je dužan skrbiti o djetetu, pa taman da vi imate milione.

Bivša supruga mi prema pravomoćnoj sudskoj presudi ima svaki drugi vikend viđanje sa djecom koja su dodijeljena na suživot sa mnom. U obiteljskoj kući bivše supruge, gdje odvodi djecu tijekom vikenda, prije nekoliko dana zabilježeno je obiteljsko nasilje. Njena majka i brat prijavile su oca, te je ovaj bio četiri dana u pritvoru. Mogu li ikako izregulirati da bivša supruga ne odvodi djecu na to potencijalno opasno mjesto za njih, ili ne mogu ništa obzirom da je i ona ondje prijavljena a nije direktno sudjelovala u ovom slučaju?

Lijep pozdrav Molio bih pomoć, što mi je najpametnije učiniti. Prije godinu dana, sporazumno sam se razveo sa suprugom, te su dva sina (dvije i šest) godina, dodijeljeni meni na zajednički život, obzirom da smo pred centar i sud izašli sa dogovorenom pričom, odnosno tako smo dogovorili da je najpametnije, te ih ona nije niti tražila sebi., Priča je bila radi lošijih roditeljskih uvjeta u njenoj roditeljskoj kući, gdje se ona vraća iz braka. Razveli smo se radi njene prevare, okretanju leđa bračnom životu sa objašnjenjem mladost ludost, želim živjeti itd.. Na centru i sudu se nismo tužikali, optuživali, već smo se predstavili prijateljski i dogovorno. Sada nakon godinu dana situacija je slijedeća: Moji klincovi i ja živimo normalno i kladno, stariji sin treba poći u školu na jesen, obojica idu u vrtić, a kako ja radim uvijek prvu smjenu nemamo problema. S nama već nekoliko mjeseci živi i moja nova partnerica, koja je također prošla havariju razvoda, i svi skupa se vrlo lijepo slažemo, djeca su je super prihvatila i vole ju, kao i ona njih. S majkom djeca održavaju redovite susrete i trudim se čak i poticati to koliko god mogu, dakle viđaju je puno više nego je propisano, obzirom da pokušavam održati nekakav ajmo reći prijateljski odnos, koliko je to moguće zahvaljujući okolnostima. Njihova majka radi kao konobarica, i već duže vrijeme u vezi je sa od nje nešto starijim muškarcem, koji je u braku, dakle u položaju ljubavnice je. Meni je problem što su prilikom susreta svemu tome izložena i moja djeca, a stariji sin je izrazito pametno dijete, i vjerujem da kuži i zna da mamin „dečko“ ima ženu. A ako i ne kuži još skužiti će, vrlo je teško sve sakriti od djece koja razumiju više no što mislimo. Djeca su prihvatila i njega, znaju ga, zovu ga imenom, osobito ovaj mlađi sin. Koliko je to sve skupa štetno, zbližavanje sa osobom, s kojom, barem po meni, njihova majka nema neku budućnost, te uopće, obzirom da mu je ona ljubavnica, kod ovog starijeg sina, stvaranje slike o odnosima muškaraca i žena mi je sasvim jasno. Vrhunac svega je već nekoliko puta najavljeno od strane njihove majke da će ona čim se malo „sredi“, pod time valjda misli financijski, a ja se nadam i mentalno, tražiti djecu sebi. Naravno, ne želim da se to desi i da joj uspije, ponajprije radi svojih anđela, jer neki ljudi ne „naiđu“ nikada potpuno, a bojim se da je ona jedna od njih. Što učiniti? Kako se postaviti? Da li je možda dobro preventivno obavijestiti CZSS o potencijalno štetnoj situaciji, i kolike su njene šanse nakon toliko vremena da bi sud njoj dodijelio djecu ako bi ih tražila, danas, sutra, za godinu, dvije? Zahvaljujem svima na strpljenju.

Plaćanjem kazne, kazna postaje pravomoćna, iako imate popust od 1/3 iste. No to znači da se slažete sa svime navedenim u obveznom prekršajnom nalogu i gubite pravo na prigovor. Tada i izrečena zaštitna mjera ostaje kako je predložena od strane policije, a oni uglavnom predlažu najgoru opciju. Kvalitetnim prigovorom može se značajno smanjiti i kazna i izrečena zaštitna mjera (zabrana upravljanja), koja se u nekim slučajevima može i poništiti.Nemate što izgubiti a u najgorem slučaju sve ćete odgoditi za neko vrijeme i ostat će isto, pa i tada nakon odluke suda ako platite u roku imate pravo na "popust" od 1/3 na odluku. Dakle sud nema pravo uvećati kaznu,naravno ako u prigovoru "priznajete i plačete", samo nemojte poricati prekršaj, jer tad ima pravo uvećati kaznu. Ukoliko trebate pomoć konkretno oko pisanja prigovora možete se javiti na PM.

Lijep pozdrav, Ukoliko je sud tijekom postupka razvoda braka, kao privremenu mjeru do okončanja postupka na suživot dijete dodijelio jednom od roditelja, a drugi je roditelj u zakonskom roku uložio svoje žalbu na koju je imao pravo po rješenju, zanima me koji su slijedeći koraci i da li je sud dužan javiti se onome tko je uložio žalbu i u kom vremenskom roku. Naime od ulaganja žalbe prošlo je tri i pol mjeseca i od tada ni A ni B, te me zanima koja je uopće svrha "privremene" mjere ako i samo njeno rješavanje traje u nedogled? Ovo je više hipotetsko pitanje. Naime, radi se o općinskom sudu u Sisku (ako ne smijem navoditi neka moderator izbriše), gdje je zahtjev za sporazumni razvod braka u kojem nažalost suživot djeteta nije sporazuman, podnesen 04.12.2012. dakle prije više od godinu dana, i danas smo tek ovdje. Centar je napravio samo blic posjet kod obiju strana u svrhu određivanja privremene mjere u proljeće 2013, te je ista donešena ljetos. Dakle, kraj se uopće ne nazire i jednostavno ne mogu vjerovati da sve može trajati ovoliko dugo. Zar sve mora ovoliko trajati i kako cijelu stvar ubrzati i požuriti?