Poštovani Veteran i Chemako, kao vlasnik najprije je bio upisan naš prednik a nakon sudske konfiskacije 1945/46. godine postalo je takozvano društveno vlasništvo. Općina je 1968 godine donijela rješenje o uknjižbi prava korištenja na sadašnju tvrtku koja je temeljem rješenja Trgovačkog suda iz 1996. godine i Fonda za privatizaciju 1997. godine, uknjižila brisanje uknjižbe društvenog vlasništva i prava korištenja i uknjižila pravo vlasništva nad konfisciranom nekretninom našeg prednika, i to temeljem pretvorbe za koju je Fond izdao suglasnost na procijenjenu vrijednost kapitala još 1993. godine.
Dakle, pretvorba je provedena nad konfisciranom nekretninom, koja je prenesena u vrijednost društvenog kapitala poduzeća, premda je na snazi tada bio Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (NN 53/90) i još nije stupio na snagu Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Firma naravno nije uopće osigurala nikakva prava za eventualne nasljednike konfiscirane imovine, čije je građevinsko zemljište jednostavno prisvojila kao nekadašnje društveno vlasništvo, premda je posrijedi bila sudska konfiskacija cjelokupne imovine.
Osim toga, poništenje konfiskacije i povrat oduzete imovine potpadalo bi pod stvarno pravo a beznačajna naknada koju nam država nudi regulira se Zakonom o naknadi iz 1996. godine, dakle obveznim pravom, koje se ne odnosi na povrat vlasništva niti na isplatu protuvrijednosti konfiscirane nekretnine.
Smatrate li da bi revizija pred Vrhovnim sudom mogla biti opravdana?