Molim pomoć. Zaposlena sam nepunih 20 god. u javnoj službi. Prošle godine sam stradala nestretnim slučajem i zadobila težak prijelom kralježnice. Vozilom hitne pomoći sam imobilizirana i upućena na hitno liječenje u Zagreb, gdje sam operirana i otpuštena na kućno liječenje i mirovanje nakon 10 dana.Na dan stradavanja član obitelji je nazvao službeni dežurni broj moje službe i izvijestio o mom stradavanju. Moj prvi pretpostavljeni me je kontaktirao i rekao da je taj telefonski poziv dovoljan te da ne trebam nikakve dodatne prijave do 25-og u mjesecu, kada budu stizale doznake za tekući mjesec. 23. u mjesecu sam otpuštena s bolničkog liječenja i isti dan dostavila doznake na radno mjesto. Tijekom slijedećeg mjeseca (17.-i dan od stradavanja) moj voditelj telefonski traži od mene da se u pisanoj formi izjasnim o duljini trajanja bolovanja, uz mišljenje mog odabranog liječnika i, potpis moj i liječnikov,, što sam odbila, jer zbog naravi povrede, na moju žalost, niti danas ne znam kojim smijerom moja rehabilitacija ide.Na sreću, pokretni su mi ekstremiteti, ali sanirana povreda kralježnice za posljedicu ima ukočenje 3 torakalna kralješka, uz izvlačenje proximalnih vijaka, što mi sve češće pravi neurološke ispade u gornjim ekstremitetima, a gibus(grba) je već sada veći od 40 stupnjeva.
Pošto su nesporazumi u komuniciranju nastupili i prije mojeg stradavanja, jer sam ( na moju žalost) javno upozorila na zlouporabu materijalnih javnih sredsatava, te zakidanje podređenih djelatnika, i od tada trpim radnu i osobnu diskriminaciju, zakidanja po pravima iz kolektivnog ugovora....za vrijeme mog odsustva zbog bolesti uznemiravalo u više navrata, komentiralo se moje stanje, otvarala povijest bolesti,ocrnjivala cijela moja obitelj, te sam uz osnovnu bolest , zbog koje svakodnevno fizički trpim prisiljena koristiti i seative zbog ozbiljno narušenog psihičkog zdravlja. Kako vjerujem da ću se jenog dana vratiti na posao, kako da zaštitim svoja prava i koja su moja prava uopće pri povratku na posao.