Najprije zahvaljujem na odgovoru. Bojao sam se da se školskom problematikom nitko i ne bavi. Kako vidim, bliski ste materiji. Nadam se da ćete nastaviti s pisanjem i da ćemo doći do puta ka rješavanju problema, čija bit nije u tome radi li škola ono što mora raditi, nego u tome, može li to raditi u konstruktivnoj suradnji s roditeljima, a ne u stalnoj i trajnoj defenzivnoj poziciji prema nekolicini roditelja?
Ono što ste napisali pod a), b) i d) sve stoji!
Pod c): tužno je i ružno nekome, nakon 35 godina rada i odlaska u mirovinu, lagati da ga kolege ogovaraju. Što prosvjetaru nakon umirovljenja ostaje, osim bijedne mirovine i ponosa da je radio pošteno u svoj dio posla u odrastanju desetak generacija djece?
Ostalo što pišete da se moglo napraviti, trebalo je napraviti i napravljeno je! Nezadovoljna majka izvještena je upravo onako kako pišete pod a).
Savjetnica iz AZZO u tijeku je s postupcima pripravničinog stažiranja. Uvidi ravnatelja,stručnih suradnika škole i savjetnice iz Agencije poželjni su i korisni. I Prosvjetna inspekcija zna uputiti školu u ono što je propustila, objektivno sagledati stvari koje mi iznutra ne vidimo. Ako smo nezadovoljni nalazom i rješenjem, možemo se i pismeno očitovati prigovorom. Sve su to dijelovi sustava koji imaju svoja pravila rada, svoje nadležnosti i odgovornosti.
Nije problem da se ne radi po propisima i da se roditelj o tome može informirati. Problem je što roditelj, umjesto da traži informacije, napada, laže, insinuira i optužuje. Na roditeljski sastanak se ne odazove, jer „početnica, koja maltretira djecu, nije dostojna da se s njom razgovara“.
Roditelj nekako nije dio sustava, prema kojem (s pravom) ima zahtjeve. Njegovo ponašanje prema školi nije regulirano. Možda je to s pravom ostavljeno prirodnoj brizi roditelja za potomka, dobrom odgoju samog roditelja, smislom za suradnju i suprotstavljanjem mišljenja kada je to potrebno. Ali što kad roditelj nema tih kvaliteta, kada su svadljivost i nepovjerenje trajan dio njegove osobnosti?
Učitelji su dužni držati se Ustava, ZOR-a, Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, niza pravilnika, etičkog kodeksa… U učiteljev rad uvid ima ravnatelj, stručna služba škole, AZZO, Prosvjetna inspekcija, NCVVO, Pravobraniteljica za djecu, sami učenici te roditelji!
Sami učenici isto imaju svoje odgovornosti, obveze prema Odluci o kućnom redu i sankcije za kršenje Kućnog reda u obliku odgojno-pedagoških mjera.
Roditelji su tek, prema čl. 96. Obiteljskog zakona „dužni odazivati se sastancima u svezi s odgojem i obrazovanjem djeteta“ – a što ako se i ne odazivaju? Onda ostaje ona obveza škole da je „dužna izvještavati roditelja o napredovanju i uspjehu djeteta“ – pa ti lijepo roditelju napiši pismo. O ponašanju roditelja prema školi, nema nigdje ni riječi. Možda tek u Kućnom redu škole, u kojem naravno nema i ne može biti nikakvih sankcija za roditelje.
Moje pitanje i dalje ostaje: postoje li pravne norme prema kojima bi škola osigurala od „prekomjernog granatiranja“ uistinu rijetkih roditelja (oko 1%), jesu li osobe u školi „službene osobe“, smije li se njih ometati u obavljanju njihovih poslova? Smije li neinformiran i nezadovoljan roditelj, bez ikakve odgovornosti, naprasito upadati u učionicu za vrijeme nastave, vrijeđati učitelja pred učenicima jer nema nikakvih odgovornosti prema djeci pred kojima pravi scene? Učitelj mora šutjeti jer ni inače ne smatra svađu primjerenim ponašanjem, a pred djecom se osjeća odgovornim. Kako nastaviti nastavu nakon takvih epizoda?
Kako da učitelj tjelesnog, nakon anonimne prijave policiji za navodnu pedofiliju, nastavi raditi svoj posao. Kako, nakon višekratnih informativnih razgovora policije s mnogima u školi, nije podnesena prijava nego „posebno izvješće“, nije se čak imalo što ni odbaciti da učitelj barem može reći: „prijava je odbačena kako neosnovana“
Za postupanje, u slučajevima fizičkog nasrtaja na učitelja (kojih također ima) i ne pitam, jer su tu barem „brižni roditelj“ nije anoniman, pa se protiv njega može postupati – druga je stvar što, pravno neupućeni i šokirani učitelji, ni tu ne znaju povući pravi potez.
Učitelji se, nažalost, povlače i „pale svijeće svetcima“ u nadi da će, ako već netko mora doći pod udar „roditelja pravednika“, to slijedeći put biti netko drugi.