Matko3

Ne radi se o istoj stvari i svakako ne očekujem osuđujuću presudu. To priznanje bi mi pomoglo u dokazivanju da nisam napravio to što me se tereti, ali ovo mi sigurno nije pozitivna informacija pa mislim da ću činjenice pokušati dokazivati na drugačiji način. U svakom slučaju hvala na odgovoru.

Ukoliko u kaznenom postupku kao okrivljenik priznam počinjenje prekršaja a da bi dokazivao nevinost u kaznenom predmetu, da li se to može poslije upotrijebiti protiv mene u prekršajnom postupku ili naknadno u nekom drugom postupku? Radi se o financijskom prekršaju sa propisanom dosta 'masnom' kaznom, ali koje još uvijek spada u prekršaj?

Maksimalna kazna za prevaru iz čl.224.st.4. je 10 godina, a ne 5 godina. Za kaznu zatvora od 6 mjeseci zastara je 2 odnosno 4 godine nakon što postane pravomoćna. Prevedeno, ovako: Ukoliko Vas u roku 2 godine ne pozovu na izdržavanje kazne od dana pravomoćnosti presude nećete ni morati izvršiti kaznu. Ukoliko vam jedan general bude uzor i budete se skrivali 4 godine od dana pravomoćnosti presude, nakon isteka te 4 godine možete se slobodno prijaviti policiji i neće Vam moći ništa jer je nastupila zastara izdržavanja kazne. Zastara za navedeno kazneno djelo je 10 godina od dana kada je napravljena zadnja radnja u vezi tog djela (suđenje, presuda, itd.) odnosno apsolutnih 20 godina od dana počinjenja djela tako da Vam tu nema zastare, tj. prije će vjerovatno isteći zastara izdržavanja kazne nego ta zastara.

Evo sve o tome sa stranica DORH-a http://www.dorh.hr/Default.aspx?sec=24 Na dnu te stranice je i obrazac kaznene prijave u .pdf formatu.

Ovisi o težini kaznenog djela i na koliko vremena je presuda. Koje je kazneno djelo i na koliko si presuđen?

Zapravo kad sam malo bolje proučio ZKP, shvatio sam da je jasan na način da vanraspravno vijeće općinskog suda nije nadležno za odlučivanje o prigovoru na optužnicu podignutu pred općinskim sudom. Naime, iako bi se iz čl. 17.st.1.točka3. i st.18.st.4. ZKP-a moglo tumačiti da oni jesu između ostalog nadležni i za odlučivanje o prigovoru na optužnicu podignutu pred općinskim sudom, ZKP takvo tumačenje potpuno pobija u čl. 273.st.2. Članak 18. (3) Stranke se mogu suglasiti do početka glavne rasprave da glavnu raspravu u kaznenom postupku za kaznena djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora do deset godina provede pred­sjednik vijeća kao sudac pojedinac, osim ako sastav vijeća nije propisan posebnim zakonom. On ima ovlasti vijeća. Stranke ovu suglasnost ne mogu opozvati. (4) U vijeću sastavljenom od tri suca općinski sudovi donose odluke izvan glavne rasprave. E, ali sad ide ovo: čl. 273. st.2. ZKP-a koji se upravo bavi nadležnošću vanraspravnog vijeća o prigovoru na optužnicu, a koji glasi: Članak 273. (2) Ako predsjednik vijeća prema odredbi stavka 1. ovoga članka ne odbaci prigovor (na optužnicu, op.a.), dostavit će ga sa spisima vijeću općinskog suda iz članka 18. stavka 3., odnosno vijeću županijskog suda iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona koje o prigovoru rješava u sjednici. (...) E, 'kvaka' je upravo u tome da se u čl.18.st.3. ZKP-a ne spominje ikakvo vanraspravno vijeće! Stoga ispada da iako općinski sudovi su po čl.17.st.1.točka3. nadležni za odlučivanje po prigovoru o optužnici, u ZKP-u nije definirano kakvo je to vijeće. Naime, do Izmjena i dopuna ZKP-a objavljenih u NN 58/2003 u tom čl.18.st.3. ZKP-a je doista bilo vanraspravno vijeće općinskog suda, no nakon tih izmjena stavak 3. je postao stavak 4. (čl.3 navedenih izmjena ZKP-a), a u tom niti ijednom drugom ispravku ZKP-a poslije nije promijenjen čl.273. st.2. koji upravo određuje nadležnost vijeća za prigovor o optužnici. Jednako tako, to nije napravljeno niti u pročišćenom tekstu ZKP-a (NN 62/2003) gdje je to postao čl.290.st.2. iz čega se može zaključiti da je zakonodavac upravo htio da o prigovoru na optužnicu odlučuje isključivo vanraspravno vijeće županijskog suda iz čl.20.st.2. jer je u ZKP-u ono jedino i jasno definirano u čl.273.st.2. Iz toga proizlazi da je sastav vijeća općinskog suda po ZKP-u nedefiniran za prigovor o optužnici te je stoga odluka vanraspravnog vijeća općinskog suda radi toga ništavna?

Ukoliko je 'podignuta' optužnica za kazneno djelo do 10 godina zatvora pred Općinskim sudom u X, da li je moguće da o prigovoru odlučuje vijeće tog istog suda? Naima, ZKP je tu eventualno pomalo nejasan: Članak 18. (4) U vijeću sastavljenom od tri suca općinski sudovi donose odluke izvan glavne rasprave. Članak 19. Županijski sudovi su nadležni: 3) provoditi u prethodnom kaznenom postupku istragu i poduzimati druge radnje, rješavati povodom neslaganja državnog odvjetnika i istražnog suca o žalbama stranaka protiv rješenja istražnog suca ---- te o prigovorima protiv optužnice ----, odnosno zahtjevima predsjednika vijeća iz članka 299. ovoga Zakona. Iz ovog proizlazi da jedino vanraspravno vijeće Županijskog suda smije donositi odluke o prigovoru na optužnicu jer zbog čega bi inače to bilo posebno naglašeno u čl.19.st.3 ZKP-a?

Što se tiče straha, sigurno da mi se nije svejedno 'bosti' sa njima nakon svega što sam prošao i ipak je činjenica da oni imaju svu moć dok ja nemam ništa osim riječi kojoj oni mogu ali i ne moraju povjerovati. Ipak što se tiče konkretno ovog, smatram da taj iskaz mora otpasti samom činjenicom da sam nezakonito uhićen a koliko znam i to je kazneno djelo koje je u ovom slučaju vrlo lako dokazivo - nema naloga a nema ni privođenja istražnom sucu. Možda glupo razmišljam, ali pretpostavljam da ionako svatko koga privedu priča isto da je iskaz iznuđen itd. pa ne vidim neke svrhe da i ja budem još jedan od njih tko zna koliko koji će tako 'kukati'. Radije se usredotočim na to da pružim čvrste papirnate dokaze koji potvrđuju da je iskaz dobiven nezakonito nego na to koliko ću 'glumiti' i biti uvjerljiv sucu sa svojom pričom. Što se tiče nekakvog etičkog povjerenstva, sankcija za one koji se tako ponašaju i sl., kako na vlastitom iskustvu tako i po onome o čemu se piše non-stop po medijima mogu se samo gorko nasmijati jer nemam niti 1% povjerenja u ikakvu državnu instituciju da će išta poduzeti radi toga i uostalom ne vidim svrhu toga jer sumnjam da će itko odgovarati ikad za to i čemu da ja glumim nekog bezubog Don Quijota koji će jurišati na vjetrenjače. Radije sad dokažem svoju nevinost, izliječim traume i idem dalje živjeti, raditi i napredovati u životu a ne natjeravati mak na konac i boriti se za neku 'pravdu' naknadno s neprijateljem za kojeg znam da je moćniji i da će me na kraju sažvakati ako idem tim putem. U svakom slučaju hvala ti na podršci i savjetima.

Hvala puno, tako ću napraviti. Postoji li kakav rok u kojem su to dužni napraviti? Kako ja to neću koristiti protiv njih nego za dokazivanje mog stanja pri ispitivanju u drugoj policijskoj postaji, vidim da imate iskustva sa sustavom pa imate kakav savjet da to malo 'omekšam' prema ovoj policijskoj postaji gdje dajem novu predstavku da se ne osjete ugroženima i da mi radije izađu u susret nego da to odugovlače (ako je takvo ponašanje uopće realno očekivati od njih)?

To da policija neće otkriti kolegu mi je naravno jasno. To se desilo tako da me je ugurao u prostoriju gdje valjda ispituju ljude i počeo me pleskati i vikati na mene. Tad je u meni proradio bijes radi toga, počeo sam vikati na njega da je smeće i da mi smjesta da broj značke i da će vidjeti na što se on isti tren okrenuo i doslovno pobjegao brzinom munje iz te sobe negdje po toj policijskog postaji. Nisam išao u bolnicu jer sam dobio samo par 'pleski', no da ga nisam verbalno zaustavio odmah na početku toga siguran sam da bi prilično loše prošao. Zapravo sam se i sam poslije sjetio kako ga naći jer to nije bio policajac iz te policijske postaje nego iz prometne koja je bila došla na uviđaj kad sam bio napadnut. Međutim, dok sam se bio sjetio toga već je prošlo neko vrijeme pa sam se bio ohladio od svega i pretpostavio ako ga 'stisnem' sa tim da ga najvjerovatnije čeka otkaz a možda mu žena ne radi, ima djecu, u teškoj situaciji itd. pa sam to ostavio, zaključio da ne želim nekom vjerovatno poprilično upropastiti život radi njegovog trenutnog nepriličnog ponašanja. Ni danas nisam siguran jesam li baš ispravno postupio. Da ga sad, 6 i po godina poslije toga idem goniti nemam volje niti vidim ikakav smisao u tome a vjerovatno je tu nastupila i zastara. U svakom slučaja svjedoka nema, ima samo ta moja predstavka koju sam predao policijskoj postaji, bio par puta kod načelnika i na kraju nije bio ništa od toga. Ni prije te 2003. a ni nakon do ovog sad nisam imao nikakvih problema s policijom. Pogledam ZKP i to na drž. upravi. Što točno napisati i kome to predati, policijskoj postaji gdje sam to predao ili sudu gdje se sad vodi postupak protiv mene? Što ako se oni naprave 'grbavi' i kažu da toga nema jer ne znam točan datum, to je 7 dana plus minus od ovog koji piše na toj kopiji? Hvala na odgovorima.

1. Gdje je pisalo da pokušavam podignuti tužbu? Samo mi treba dokaz da sam već jednom bio zlostavljan u policijskoj postaji i to nakon što sam dobrovoljno došao kod njih na njihov poziv kao žrtva napada a ne osumnjičenik te da za to djelo nitko nikad nije odgovarao. Kod toga mi je smiješna i sama činjenica da policija nije bila u stanju pronaći uniformiranog policajca u policijskoj stanici. 2. Dogodilo se nedavno i naravno da me je vratilo u prošlost jer sam se instant sjetio što mi se desilo kad sam kao žrtva došao u taj brlog te samo promislio što mi se sad može desiti kad sam tu doveden kao osumnjičenik kojem se prijeti i iznuđuje priznanje. 3. Ne. Osim tog 'priznanja' nemaju nijedan drugi dokaz protiv mene. Završio sam tako da su došli po mene doma bez ikakvog naloga, upali mi u kuću, rekli da sam uhićen bez da su rekli zbog čega i nakon maltretiranja i 'priznanja' u policijskoj stanici me pustili da idem bez da sam odveden kod istražnog suca. Evo što Ustav, čl. 24. kaže koliko je to zakonito: "Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode. Bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom. Uhićena osoba mora odmah na način njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima uhićenja, te o svojim pravima utvrđenima zakonom." Eto, sve sam lijepo odgovorio i objasnio ali odgovor na svoje pitanje još nisam dobio?

Krajem 2003. godine u policijsku stanicu sam dobrovoljno došao dati iskaz kao žrtva fizičkog napada u prometu. Umjesto da me se zaštiti kao žrtvu, u policijskoj postaji dobio sam dalji fizički napad od 'revnog' policajca koji me je valjda zamijenio za kakvog 'bad guy'-a. Idućeg dana (ili koji dan iza, nisam više siguran) pismenim putem podnosim predstavku načelniku policijske postaje gdje se to desilo s opisom događaja. Naravno, policija nikad nije uspjela otkriti identitet uniformiranog policajca u policijskoj postaji koji me je napao. Nažalost, gubim original koji sam im predao s pečatom da je zaprimljeno, ali doma imam probni odprintani primjerak identičan onom kojeg sam predao, samo bez pečata primopredaje. U međuvremenu je protiv mene pokrenut jedan kazneni postupak gdje sam bio žrtva iznuđivanje iskaza u drugoj policijskoj postaji gdje mi se bez odvjetnika prijetilo i ucjenjivalo pritvorom ako ne potpišem priznanje što sam na kraju i napravio. Nakon što sam pristao to napraviti policija je dovela nekog svog odvjetnika u čijoj prisutnosti sam dao iskaz dok je samo ispitivanje prošlo bez njegove prisutnosti. Smatram da ću iovako dokazati da je iskaz dobiven nezakonito, ali bi isto kao dodatni argument moje traume koju sam proživljavao za vrijeme ispitivanja te straha za vlastitu fizičku sigurnost radi čega sam i pristao dati taj iskaz samo da me se pusti želio priložiti i tu predstavku iz 2003. godine koja će dodatno potkijepiti tvrdnje o mom strahu i traumi pri ispitivanju. Kako posjedujem kopiju identičnu originalu te znam datum kad se to desilo, kako doći do originala? Mogu li sam zatražiti presliku originala iz policijske postaje gdje se to desilo ili da to tražim od suda gdje se vodi sadašnji postupak protiv mene?