Poštovani Gaiusle
zahvaljujem na vašem trudu, ali ja sam potpuno siguran da se trebam razvesti. Naime tu dilemu sam riješio i moj post nije poziv upomoć. Napisao sam uvod tek da ne nabacam suha pitanja.
Prvi post sam napisao zato jer sam htio dobiti što više informacija o posljedicama razvoda. Dakle o plaćanju alimentacije, stambenim kreditima, cijenama i vrstama odvjetničkih usluga itd., ali o tome mi, nažalost, nitko nije ništa napisao.
Potez koji moram povući je težak i ne bih htio doći u situaciju da se uhvatim za glavu i kažem nisam znao. U stvari, sve što mora biti, bit će bez obzira na moju informiranost, ali jednostavno želim biti upoznat s tim. Zanima me.
Doduše, htio sam dobiti i neka mišljenja o svemu jer svi ljudi s kojima pričam o tome su na ovaj ili onaj način pristrani. Nisu neutralni. Ne bih volio nakon rastave spoznati da većina, ili puno ljudi živi žrtvujući zbog djeteta. Ne bih volio doznati da je to normalno i svakodnevno i da samo moje dijete (za koje nisam nikad napisao da ima godinu dana) zbog moje brzopletosti ispašta.
Trenutno se mučim i mrcvarim ja, dobrim dijelom moja supruga, a vjerujem da će i dijete u svom emocionalnom razvoju imati tragove moje hladnoće prema njegovoj majci. Ne mogu glumiti zaljubljenost i dijeliti toplinu kad je jednostavno nema. Žao mi je što je tako, ali tako je.
Žao mi je što ću ovim povrijediti dijete, suprugu i još mnoge ljude. Žao mi je. To nije od jučer dobro sam o svemu razmislio i već oko godinu dana sam svjestan što moram napraviti. Prve prave korake poduzeo sam svojim postom ovdje, a uskoro slijede i drugi.
Naravno da se ne ljutim na vaš odgovor koji je pun dobrih želja, preporuka i optimizma, ali, vjerujte, kad čitam vaše savjete, apsolutno mi je jasno da su neprovedivi. Jednostavno znam šta može, a šta ne.
Pozdravljam, Veki8.