veki8

Ovo je stvarno malo ružna i uvredljiva poruka. Ok, pa nek je i počeo piti u braku, pa čak i nek pije zbog nje!! Kako da preispita sebe? Što, jesam li ja odvratna, pa me on ne može izdržati? Bezveze! Odgovornom čovjeku alkohol nije rješenje. Poštovana, preporučujem razgovor s mužem, ako je moguće. Ako nije, probali ste i imate čistu savjet prema sebi i svima i otići u centar riješiti svoj problem. Ako ste odgovorni onda znate da ste dužni to napraviti za sebe i za svoje dijete. Ako volite muža i on voli vas, pomognite mu da riješi vaš problem njegovog pijenja i svi ćete biti sretni. Alkohol sigurno uništava obitelj. Nažalost sporo i efikasno. Što napraviti kad prođe 15 godina? Treba reagirati što prije. Pozdrav! Veki

Nitko ništa..... nažalost.

Molim nekog da me točno uputi u proceduru razvoda. Pretpostavljam da će razvod biti sporazumni, pa me zanima sljedeće: - kud sve moram ići i kud prvo idem? - s kojim dokumentima (zahtjev za sporazumni raskid braka, ovjere o dogovorima kod javnog bilježnika....... što još?) - koje stvari možemo dogovoriti i ovjeriti kod javnog bilježnika? - što sve može biti na jednom dokumentu kojeg ovjeravamo kod javnog bilježnika? (mislim na dogovore o skrbništvu, alimentaciji, podjeli bračne stečevine...)? - što mora biti posebno? - što nosim i moram li u CZS..... i kada? Ako netko ima gotove primjerke dokumenata za koje mislite da će mi trebati, molim vas da mi pošaljete na mail: razvedran@yahoo.com Puno hvala svima na pomoći! Veki8

Ako netko ima, molim da mi pošalje na mail: razvedran@yahoo.com Puno će mi pomoći! Hvala svima! Pozdrav, Veki8

Hvala lijepo na ovako rječitoj potpori. Takve riječi mi puno znače. Dobivam dodatnu sigurnost i potvrdu da znam što činim. Hvala, Veki8!

Hvala, pročitao sam. Da, morat ću se posavjetovati. Naravno da se ovdje ne radi o pljački nikoga, ali treba voditi brigu da nitko ne dođe u poziciju da drugome može napraviti što hoće. Ne vjerujem da će stvari ići u tom smjeru.

Znam, ali radi se o stambenom kreditu i stanu u kojem živimo. Vidio sam da su drugi forumaši postavljali pitanja o gotovinskim kreditima. Netko je nekom odgovorio da sud uzima u obzir obveze po stambenim kreditima.

Ma nisu ta pitanja nebitna. Postavio sam ih zato što želim biti svjestan svega što će mi se dogoditi. Ne znam kako funkcioniraju sudovi, centri, odvjetnici, suci, psiholozi....... Prvi put sam ovdje uvidio da bi tu moglo biti nekakvih problema uzrokovanih primitivizmom i predrasudama. Stoga sam ipak doznao nešto s čim ću se vjerojatno suočiti. Imat ću se vremena pripremiti na to i ne razbijati glavu zbog toga što će me neka sutkinja eventualno ne voljeti jer sam muško.

Pa gledaj, mic po mic mi otkrivaš identitet, a da sam to htio napisao bih ime i prezime. Post je pročitalo preko 400 ljudi, a znam da neki od mojih poznanika prate ovaj forum. Ne bih htio da me netko prepozna ili da ga štogod uputi na mene s obzirom da sam napisao svoju, zaista osobnu, situaciju, a govorio sam i o svojim osjećajima. Kad se bude trebalo čuti, a čut će se, onda će se čuti do Pariza. Ne razumijem tvoju namjeru. Analiziraš kako je došlo do toga ili me pokušavaš uvjeriti da sam ja doveo do te situacije. Ok, jesam. Jesam utoliko što nisam imao hrabrosti reći: ne volim te, kad sam to trebao, nego sam se prepustio rijeci nek me odnese svojim tokom. Točno, greška je moja. Pitala me jedna bliska osoba na dan mog vjenčanja jesam li siguran da to želim, pa sam skoro na mjestu umro. Znao sam odgovor, ali ga nisam mogao na glas reći. Ni na glas ni u sebi. Nemoj me sad pitati kad si znao da ju ne voliš. Ne znam odgovor, ali sam postao siguran kad sam to mogao na glas reći. Dakle, prije oko godinu dana. Sad sam tu gdje jesam i pitam se, hoće li moj postupak biti odgovoran ili neodgovoran. Ne znam. Mislim da ću postupiti odgovorno. Mislim da je bilo neodgovorno upustiti se u brak bez ljubavi. Trebam li zbog te greške ispaštati cijeli život. Plati koko što si pozobala? Nemam šansu i pravo na popravak? I ne trpim samo ja. Trpe i ostali. Pozdrav!

Ajmo dalje... se odnosilo na destinyjeva pitanja i analize. Klara, uopće ne razmišljam o povratku u momački život, to mi uopće nije na pameti trenutno. Bit će kako bude. Oni koji će mi okrenuti leđa, nek okrenu - njihova stvar. Bar ću znati na koje ljude u životu nisam nikad mogao računati. Šta će selo reći? Boli me briga..... Ja pokušavam izaći iz situacije u kojoj se ne osjećam dobro. Pozdrav!

Mogu reći da nismo na istoj inteletualnoj razini. Dapače, mogu reći da smo na ljestvici dosta udaljeni. Ajmo dalje....

E, vidiš, fino si ovo ispričao. I ja sam doma samo kad moram biti, trudim se što više biti vani jer ne mogu izdržati. Bježim. Ponekad sam živčan. Nisam komunikativan. Ne mogu jednostavno. Baš sam razmišljao o tome da bih sigurno to vrijeme koje bih bio s djetetom kvalitetno iskoristio. Sad mi je situacija nepodnošljiva, a jedino čega se bojim je da rastavom situacija postane još gora. Onda kvragu sve. Ali, eto, na tvom primjeru se vidi da stvari nakon rastave mogu funkcionirati bolje. Pozdrav!

Poštovana destiny, nemam ljubavnicu. Pomaže li ovo?

Poštovani Gaiusle zahvaljujem na vašem trudu, ali ja sam potpuno siguran da se trebam razvesti. Naime tu dilemu sam riješio i moj post nije poziv upomoć. Napisao sam uvod tek da ne nabacam suha pitanja. Prvi post sam napisao zato jer sam htio dobiti što više informacija o posljedicama razvoda. Dakle o plaćanju alimentacije, stambenim kreditima, cijenama i vrstama odvjetničkih usluga itd., ali o tome mi, nažalost, nitko nije ništa napisao. Potez koji moram povući je težak i ne bih htio doći u situaciju da se uhvatim za glavu i kažem nisam znao. U stvari, sve što mora biti, bit će bez obzira na moju informiranost, ali jednostavno želim biti upoznat s tim. Zanima me. Doduše, htio sam dobiti i neka mišljenja o svemu jer svi ljudi s kojima pričam o tome su na ovaj ili onaj način pristrani. Nisu neutralni. Ne bih volio nakon rastave spoznati da većina, ili puno ljudi živi žrtvujući zbog djeteta. Ne bih volio doznati da je to normalno i svakodnevno i da samo moje dijete (za koje nisam nikad napisao da ima godinu dana) zbog moje brzopletosti ispašta. Trenutno se mučim i mrcvarim ja, dobrim dijelom moja supruga, a vjerujem da će i dijete u svom emocionalnom razvoju imati tragove moje hladnoće prema njegovoj majci. Ne mogu glumiti zaljubljenost i dijeliti toplinu kad je jednostavno nema. Žao mi je što je tako, ali tako je. Žao mi je što ću ovim povrijediti dijete, suprugu i još mnoge ljude. Žao mi je. To nije od jučer dobro sam o svemu razmislio i već oko godinu dana sam svjestan što moram napraviti. Prve prave korake poduzeo sam svojim postom ovdje, a uskoro slijede i drugi. Naravno da se ne ljutim na vaš odgovor koji je pun dobrih želja, preporuka i optimizma, ali, vjerujte, kad čitam vaše savjete, apsolutno mi je jasno da su neprovedivi. Jednostavno znam šta može, a šta ne. Pozdravljam, Veki8.

Pošto nemam iskustvo kao vi, tj. nisam dijete rastavljenih roditelja, vjerojatno ne mogu ni približno zamisliti takvo emocionalno iskustvo. Pročitao sam dosta o tome što dijete u kojoj dobi proživljava rastavom i ne znam baš da je točno ovo što ste napisali. Mislite da dijete od godinu dana doživi veću emocionalnu traumu rastavom roditelja od djeteta koje ima osam godina!? Hm...... A o definiciji zaljubljivanja i sudbinksom susretanju s određenim osobama........ otkud vam to? Piše negdje ili je to osobno iskustvo? Pozdrav!

Krasan primijer generaliziranja. Što sam, odmah bolestan? Trebao bih se pomiriti da ću živjeti bez zadovoljstva, bez ljubavi, bez strasti. Žrtva? Istina je da jedino za što se čovjek može toliko žrtvovati je dijete. Čovjek također mora procijeniti hoće li dijete iz doma u kojemu nema ljubavi dobiti dobar temelj za život! Pozdrav!

Dakle, gdje sam se prevario i što sam previdio? Kako funkcionira život?

Hvala na dobroj namjeri i opširnom odgovoru. Ne znam kako će biti i ispasti. Rekao mi je jedan prijatelj, da ću na taj način i njoj dati šansu za novu priliku. Ne znam, teško da to može biti happy end, ali tko zna...

Ma, znam sve što trebam, samo.... teško je..... A teško je i ovako. Ona se trudi ne pokazati, ali vjerujem da prolazi pakao. Radi se o tome da u trenutku kad stvar izađe na stol najviše će izgubiti dijete. To je teško. I ja ću nekako prebroditi i ona će, ali dijete najviše gubi. Moram saznati što me sve čeka, pa ću vjerojatno povući potez. Ako ne tada onda ću vjerojatno trpiti do ruba živaca. Ma, vjerojatno je bolje što prije. Prije nego se stvari zakompliciraju, posvađamo se....... Hvala na razumijevanju!

Gaiusl, zahvaljujem što ste našli vremena, pročitali i odgovorili na moj tekst. Odgovorit ću vam potpuno iskreno na vaša pitanja. Volim svoje dijete puno. Nažalost, potpuno sam siguran da suprugu ne volim. Ne mrzim ju. Potpuno sam ravnodušan prema njoj. Nadam se da me nećete osuđivati zbog toga. Jednostavno stvari tako stoje. Ne znam što je dovelo do toga, ne znam kad sam je prestao voljeti, ali kad sada sve sagledam mislim da je to bilo čak prije vjenčanja. Pitat ćete me, pa zašto sam se onda vjenčao. Tada to nisam znao i mislio sam da to što osjećam tako treba biti. Ne, supruga sigurno ne želi razvrgnuti i otkad je primijetila da sam odustao (postao sam hladan), ulaže ogroman napor da spasi stvar. To me boli. Vidim da se trudi, čak pretjerano, ali ja se jednostavno ne mogu natjerati da je volim. Postoje situacije kad treba moju podršku, kad ju trebam zagrliti, ali to jednostavno izostaje s moje strane i sigurno ju to boli. Nadam se da razumiješ što hoću reći. Da je zagrlim, to bi bila laž. Trebale su mi godine da sam sebi to priznam i osvijestim. Nakon toga su mi trebali mjeseci da to izgovorim. Čitam ovaj forum oko mjesec dana i eto toliko mi je trebalo da se odvažim ovo napisati. Pročitao sam već ranije vaše odgovore drugim forumašima. Odluku sam donio i ne tražim pomoć u vezi nje nego u vezi onoga što sam napisao. Puno vam zahvaljujem što ste mi odgovorili i rado ću komunicirati s vama ako ste za to raspoloženi. Pozdravljam!

Pozdravljam! Sve mi je novo, neugodno i svega se pomalo bojim. Naime, mislim, odnosno siguran sam da bih se trebao razvesti. Već se duže vrijeme pravim da je sve ok (što je nepošteno od mene), ali više ništa ne osjećam prema supruzi i jednostavno rečeno svakodnevno se mučim u našem zajdničkom životu. Nema svađe, naizgled sve štima, ali u stvari ne štima i to se osjeti, ali još nije rečeno. Znam da će, kad do toga dođe, a doći će sigurno, biti jako bolno za sve i toga me strah. Naime, vjerojatno se zbog toga još prisiljavam odgađati taj potez. Razgovor i popravak stvari ne dolazi u obzir jer sam ja jednostavno odustao. Nije nitko kriv nego si jednostavno ne odgovaramo, nemamo o čemu razgovarati, nismo jedno za drugo. Poštujem ja nju i ona mene, ali nije to to. Teško je meni i teško je njoj. Ne treba biti tako. Mislim da je u redu i od mene da joj kažem da ja više ne bih, nego da zavlačim situaciju tko zna koliko. Sigurno će se naljutiti i mrziti me jedno jedno vrijeme, ali ako tako mora biti ja ću se strpiti. Nakon svega kroz što se mora proći, imat ćemo i ona i ja priliku za novi život. Najviše se brinem zbog djeteta. Najvjerojatnije će to teško podnijeti i to me boli. Ne znam... Možda shvati jednog dana. Stvarno nemam loše namjere. Iz dana u dan me grize savjest što sam svega svjestan, načisto sam, a i dalje šutim. Osim toga ne znam ni što me sve čeka u postupku razvoda. Imamo dijete predškolske dobi. Podigli smo stambeni kredit i kredit za adaptaciju koje otplaćujemo – krediti glase na mene, tu je i kredit na revolving kartici isto na moje ime. S obzirom da će dijete vjerojatno pripasti njoj, ja ću vjerojatno plaćati alimentaciju. Zanima me jel postoji mogućnost da sud uzme u obzir obveze prema kreditima koje imam, jer ako mi odrede plaćanje alimentacije 30% plaće, uz navedene obveze, od plaće mi neće ostati ništa. Naime, ja bih pristao i dalje plaćati kredite za stan (koji su zajedno oko pola moje plaće) i dao bih im stan na raspolaganje, a ja bih se nekako snašao. Ne bježim od plaćanja alimentacije, ali mi neće ostati dovoljno sredstava za osnovne potrebe. Svakako mislim otići advokatu, iznijeti mu sve detaljno i savjetovati se s njim. Rade li to advokati i koliko bi to moglo koštati? Molim nekog da mi barem malo pomogne. Hvala!