tntrider

2008.godine ocijenjen sam sa 30% RVI za dva ranjavanja i ptsp.poslao sam svu potrebnu dokumentaciju na hrvatski fond za privatizaciju,međutim kako je riješenje bilo privremno,istekao je rok trajanja,i nisam dobio dionice.na fondu su mi rekli da "su me predvidjeli"-zaboravali,te da sam trebao dobiti prije nego mi se isteklo riješenje,01.06.2010.drugostupanjskim riješenjem po drugi puta sam dobio 30%,koje je postalo pravomoćno 01.07.2010.god. Ovijereno riješenje od MORHA o pravomoćnosti stoji već 6 mjeseci u ladici,neposlano iz čistog razloga jer vjerujem da smo po neznam koji puta ponovno izmanipulirani i prevareni,te da će doživjet sudbinu i prvoga riješenja.Da li se radi o prijevari,lažnim obećanjima,uskraćivanju prava koja nas Zakonom pripadaju?Ja sam izgubio svaku vjeru u ovu Lijepu našu,za koju smo krvarili i stvorili.Razgovarao sam sa gospođom koja radi na fondu,i ponovila mi je istu priću koju su mi već jednom prodali a to je da ću dobiti dionice kad će mi se riješenje približiti isteku, s obzirom da sam po drugi puta dobio privremeno.Zar oni stvarno misle da smo mi toliko retardirani???Čime smo to zaslužili ???Same laži i obečanja.

Ako "uobičajeni scenarij"nema veze,a tiće se dobrobiti moga djeteta,o ćemu mi tu uopće prićamo.O pravu-pravdi-otmici...Igri živaca???Da živimo u pravnoj državi,ovo se nebi ni dogodilo.Po tome kako vi pričate,svaka žena u hrvatskoj može napustit muža u bilo kojemu trenutku,otići u CZSS i otići sa djecom u SOS kuću,u turizam...i vratit se doma ko da se nije ništa dogodilo.Protiv žene slijedi krivična prijava za lažno prijavljivanje nasilja u obitelji,muža po službenoj dužnosti slijedi prijava za obiteljsko nasilje.Tko ubire vrnje???Odvjetnici!!!A gdje je moje djete u tome svemu?Nekog će osudit,i djete će ostat bez roditelja.Odrekao sam se na sudu kontakta sa djetetom jer nemogu zamislit da ju vozaju 1000 km kako bi bilo dva sata samnom ,samo zato jer je to moje "pravo".CZSS kaže da sam pogriješio što nisam pristao,jer da mene nije briga kako će nju dovesti.Kao da je njima stalo do moje kćeri.I onda se čudite što sam bjesan,jadan,nemočan.Što su moje reakcije prije svega ljudske,roditeljske,da zaštitim svoje djete pred sistemom birokracije.Dok mi završimo pravni postupak moje djete će biti punoljetno s obzirom na brzinu djelotvornosti sudstva.

kako mi pokazuje error dok pokušavam poslati mail na pm,moram odgovoriti ovako.Oni koji sprovode "Uobićajeni scenarij"prkose svim zakonima propisanim Zakonom RH,i njima nije mjesto u sudstvu kao ni na radnim mjestima u CZSS.Ukoliko ih država nemakne,morat ćemo sami,jer opet napominjem da se neradi ni o materijalnoj stvari niti o kućnome ljubimcu,već o mom djetetu,a bude li potrebno podnijeti žrtvu da pravni sustav u ovoj državi profunkcionira,rado ću položit svoj život,ali ću povući još mnogo #OOPS#i sa sobom,zbog ljubavi prema kćerki.Igrati se tuđim životima,to im nije baš pametno,pogotovo ako sam u pravu.

Sve je to meni jasno.Samo mi nije jasno zašto me poliicija čekala na ulazu u sud,zašto su sjedili pored mene u sudnici,jer sam ja bio taj koji tužio,a ne koji je bio tuženik.Tražio sam skrbništvo nad djetetom,a oni meni na sudu žele odredit kantakte sa djetetom iako je protiv majke podignuta peterostruka krivična prijava po ćl.302.st 1 i 2.Još jednom napominjem da je Republika Hrvatska kriva za otmicu moje kćeri a za to se gine.Protiv mene nije nikad podignuta prekršajna a kamoli krivična prija za obiteljsko nasilje,a institucije mi brane moje kćer.Ja osobno mislim da se to neće dobro završiti kako ni za mene, tako ni za njih.To nije prijetnja to je činjenica.Za mene su oni otmičari,teroristi,a postupak prema takvima poznat je u cijelome svijetu.Da su mi dali samo jedan razlog zbog čega su mi oduzeli kćer,nebih rekao rjeć.Tko želi neka se bori pravno,ali u mom slućaju neradi se o kućnome ljubimcu,imovini...radi se o mom djetetu,a za to vrijedi i poginut.Ja sam iscrpio pravna sredstva.08.12. na županijskom sudu u Varaždinu.(I pokojni predsjednik dr.Franjo T.iskoristio je sva pravna sredstva pa je uslijedila akcija Oluja)

Kada centar za socijalnu kuću smjesti ženu u sos sigurnu kuću, a protiv nje se vodi kazneni postupak za 4 puta lažno prijavljivanje nasilja u obitelji, kazneni postupak za lažno prijavljivanje prijetlnje,čime je višestruki poćinitelj kaznenog djela iz čl.302.st 1 i 2,pa je samim time počinila kaznena djela za 15 godina zatvora,a maximalna kazna je propisana tri godine zatvora.(Kazneni postupak vodi Općinsko državno odvjetništvo.)Što trebam uraditi da bih vratio kćer kući,s obzirom da u Zakonu o kaznenom postupku,Krivičnom Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske nisu pripisane nikakve SOS kuće,a koje CZSS plaća sa novacima poreznih obaveznika?

kad je netko vještaćen,za to postoji medicinska dokumentacija.sud donosi po njoj riješenje. smatrate li da je potrebno dodatno vještanje ili pobijate doneseno riješenje, sami snosite sve troškove,(ako sud prihvati vaš zahtjev.)ukoliko sud prihvati zahtjev za novim vještaćenjem i ono pobije prvobitno riješnje,novac će vam biti vraćen u zakonskim regulativama.

Između Vi i Twiggy Novak 22. rujan u 17:40 Prijavi JA NIKAD NISAM REKLA DA SI ME ZBIL,NIKAD I NISI,SAD SAM PETRU PITALA-NIKAD NISI TI DIGEL RUKU NA MENE I TO SVI ZNAJU OK.------Jedan od mailova upućen od moje supruge 4 dana nakon njenog odlaska,i 6 dana prije nego prijavljuje nasilje u obitelji.

Dana 18.09.2010. godine supruga me napustila zajedno sa dvogodišnjom kćerkom.Godinu dana živjeli smo u izvanbraćnoj zajednici i dvije godine smo u braku.U braku nam se rodila kći koja je 01.10.2010.navršila dvije godine.Za vrijeme našeg suživota,nikada nisam povrijedio,uvrijedio,ponizio,udario,ili izvršio bilo koji oblik obiteljskog nasilja.Materijalnog ili psihićkog...Od mene je odlazila nekoliko puta,i bila kod roditelja.ali se uvijek vraćala nakon nekoliko dana.U dva je navrata telefonski dojavljivala obiteljsko nasilje,pri ćemu su djelatnici MUP-a mogli konstatirati,da je dojava bila lažna.Što više,ništa nije upućivalo na takvu njezinu promjenu u ponašanju,jer netom prije toga nije između nas bilo nikakve prepirke,neslaganju u mišljenjima,a kamoli svađe.Posljednji puta otišla je 18.09.2010.,boravila je kod svojih roditelja,a nakon što joj roditelji odbijaju dati mjesto boravišta,nakon deset dana odlazi u centar za socijalnu skrb i po više neznam koji puta isti ju smještavaju zajedno sa mojom kćerkom u SOS,sigurnu kuću.Policijskom obradom,uz sudijelovanje CZSS ponovno je utvrđeno da nije bilo obiteljskog nasilja,ali ona odbija da se vrati,i ostaje kod njih.Prema IP adresi 78.0.195.149 odakle je brisala svoj facebook stranicu,vidljivo je da se nalazila u sigurnoj kuću na križanju pašmanse i rapske ulice u Zagrebu.Nakon što sam dao do znanja,da znam gdje se nalazi,CZSS bezrazložno ih stavljaju u drugu sigurnu kuću,i premještaju ih u Poreću.(Vidljivo iz bankovnih izvoda podizanja novaca u raiffeisen banci)CZSS ponovno dajem do znanja da znam gdje se nalazi moja kćerka i tražim da mi ju vrate s obzirom da ona ne spada u kategoriju zlostavljanih žena.Što više,u našoj kući ja sam bio onaj(papućar)koji je kuhao,prao,peglao,pravio kolaće,torte...dok je ona radila-NIŠTA.O svemu sam obavijestio predsjednika RH,Vladu RH,koja financira takve kuće,USKOK.autonomnu žensku kuću u Zagrebu dok je još boravila tamo,ali bez uspijeha.Sudski sam zatražio povjeravanje djeteta,ali oni šalju dopis u kojem će mi samo odrediti kontakte sa djetetom.Posjedujem kuću od 240 m2,u vojnoj sam mirovini,a u kući imam sprovedenu svu infrastrukturu(plin,voda,struja,telefon,internet...)Ona nema nikakvu imovinu,primanja,a roditelji joj odbijaju dat mjesto boravišta.Nadamnom se od strane države sprovodi psihićki teror,i za državne institucije legalna otmica moje kćeri,jer je moja supruga izrazila želju da tamo ostane.Pitam ja vas.Dali su te sigurne SOS kuće za zlostavljane žene uistinu to,ili nisu.ILI SU BESPLATNA TURISTIČKA sjedišta od koje vlasnici tih tzv. neprofitabilnih udruga uzimaju iz državnog buđeta od 30.000-35.000 kn godišnje.Poveo sam brakorazvodnu parnicu,koja će me zajedno sa njezinim vještaćenjem koštati preko 10.000 kn.,dok sud ne odredi kome će pripasti djete.A to može potrajati i do godinu dana.Djete će me zaboravit,ili me je već zaboravilo s obzirom,da ju nisam vidio već dva i po mjeseca.O mojim psihićkim patnjama i bolima da ne govorim,suzama i besanim noćima.Molim da mi se pomogne da vratim svoj kćer.

najbolje ti je nazvat i da čuješ od njih u kojoj si trenutnoj fazi postupka.Po meni ,ratni vojni invalidi bi se trebali organizirat i zasjest pred Vladom i HFP,dok nam ne riješe naša prava.Inaće ovako nikad nećemo dobiti ono što nas Zakonom pripada.

U toku je riješavanje dionica RVI koji imaju TRAJNO,a predali su zahtijeve 2007. i 2008.god. kao i riješavanje zahtjeva Rvi dionica branitelja koji imaju privremeno riješenje a koje im istiće ubrzo.HFP neće obrađivat nepotpunu dokumentaciju,a to znaći da sama ovjera dokumenta u državnoj upravi MORH-a nije dovoljna,već se mora dostaviti i preslika osobne iskaznice(važeće stare),vozaćke ili pasoša gdje je JMBG kao i dokumenat OIB-a.To Vam nitko ne kaže,ali je nažalost tako.Meni se osobno privremeno rješenje izašlo,sad sam već po treći puta bio na komisiji i opet sam dobio 30%na ranjavanje i PTSP,ali bez obzira na gore navedeno i njihovu priću,(citiro sam jućerašnji razgovor sa zaposlenicom iz HFP-a)ja do današnjeg dana nisam dobio dionice.Osobno znadem još najmanje petoricu ratnih vojnih invalida koji su predali potpunu dokumentaciju,i također do današnjega dana-NIŠTA.Ukoliko se želite naslušti laži,kao ja ,dovoljno je da okrenete br.tel.HFP 01/45 69 111 koji radi za stranke svaki radni dan od 10,00-15,00 sati.Po meni RVI dionice su samo mrtvo slovo na papiru u Zakonu hrv,branitelja...tisuću puta smo bili prevareni,pa zašto nebi bili još jednom.-