neznan kako je vama, meni je bilo strašno! nesanice, ludila...ma grozno. a nisan tija na liječenje. i onda me rođak nasanjka i navuka na tanak led da mu kao malo pomognem oko posla...i mic po mic, već 5 godina san se riješija aveti zvane PTSP i vrlo uspješno radim i to posao profi vozača!
naravno, izbjegavan mista di se branitelji skupljaju i kukaju o problemima jer me to opet vrati unazad. izbjegavan sumorne priče. biran mista i društvo za izići. jer san skužija kako se lako mogu vratiti di ne želim nikom da je.
dakle, svako triba tražiti sebe, svoj mir i svoj gušt. nema pravila kako !