zezica

Liječenje od alkoholizma spada pod liječenje u dnevnoj bolnici, barem je tako u PB "Sveti Ivan". u Zagrebu. Vaš liječnik opće prakse bi Vas trebao poslati na pregled kod psihijatra u PB, a oni će Vam tada odrediti liječenje u dnevnoj bolnici, odnosno napisati preporuku temeljem koje će Vam dr. opće prakse otvoriti bolovanje radi liječenja (do završetka istog), uz potrebnu uputnicu. Što se tiče poslodavca, ne morate mu reći, na doznakama ne piše od čega se liječite, no s obzirom na dugotrajnost liječenja i bolovanja, može se dogoditi da Vas po povratku sa bolovanja pošalje na procjenu radne sposobnosti (ako ne zna gdje ste bili, zbog čega na bolovanju ili zna ali Vam ne želi ići ususret).

Poštovani! Već više godina imam problema sa jednim susjedom. Imali smo i imovinsko-pravni spor koji je on izgubio pravomoćno, no ne postupa po presudi pa smo morali podići ovrhu koja još nije okončana. Nakon toga isti je na moju zemlju postavio nekakav metalni stup koji sam ja jedan dan u 7. mjesecu iščupala i stavila do njegove ograde. Vidio me te počeo trčati prema meni, nešto vičući, a kada je došao bliže, opsovao mi je mater. Uz mene su bili moja majka, ujak te poznanik, a sve to se zbilo vani pored ceste, u selu, uz kuće. Nakon toga ja sam, zajedno sa svima njima krenula prema maminoj kući, a on je nazvao policiju. Policija je došla kod nas kući te uzela izjave i potom protiv njega podnijela optužni prijedlog zbog narušavanja javnog reda i mira, jer je vikao na mene i psovao mi. E sad... Ja sam prije dva dana bila na sudu, u svojstvu svjedoka. Način na koji je sudac vodio ispitivanje smatram u najmanju ruku neprofesionalnim, ako ne i nezakonitim. prvo, nije mi davao da uopće dovršim rečenice te me stalno prekidao. U vezi tog stupa nisam mogla reći ni rijeći, na sam spomen stupa bi me grubo prekidao, dok je okrivljenika detaljno ispitivao o stupu - tko ga je postavio, kada, jel bio nazočan geodeta i slično (iako to sada nije imovinsko-pravni spor već prekršajni zbog vike i psovanja). Nisam li ja trebala u tom slučaju biti u svjstvu svjedoka - oštećenika? Također, branitelj okrivljenika je tražio da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje bilješke policajaca o obavljenim razgovorima sa svjedocima (pa i sa mnom) jer su razgovor obavljali na mjestu događaja istoga dana, a na bilješkama piše da su sastavljene dva mjeseca kasnije u prostorijama PP. Sudac je prihvatio prijedlog branitelja te izdvojio bilješke iz spisa kao nezakonite dokaze zbog datuma, jer je branitelj to prezentirao kao da nitko od nas nije ispitivan tog datuma, već ranije. Koliko je meni poznati datum i mjesto sastavljanja bilješki ne moraju biti isti kao datum i mjesto obavljanja razgovora. Je li sudac imao pravo to napraviti iz tog razloga)? Također, na upi što je okrivleni vikao i opsovao, ja sam odgovorila da se ne sjećam točnih riječi vike, a da mi je opsovao mater, ali da se ne sjećam točno je li rekao "j. ti mater" ili p. ti materina" jer je od događaja prošlo sad već više od mjeseca, no da znam da mi je opsovao mater. Sudac mi je vrlo grubo odgovorio da ne može tako, da moram točno reći, na što sam ja opet ponovila isto te rekla da postoje i drugi svjedoci, na što mi je sudac odgovorio da ih je ispitao, iako moja majka, koja je bila pored mene nikada nije bila pozvana na sud, dok je okrivljenikova žena pozvana i ispitana. U završnoj riječi branitelj okrivljenika je rekao da se moj iskaz ne može smatrati valjanim i relevantnim jer okrivljenik i ja nismo u dobrim odnosima pa imam razloga lagati a i nisam " posto potvrdila navode iz optužnog prijedloga, odnosno rečenicu koju mi je okrivlenik navodno izjavio". Na postavljen upit daktilogafkinji da želim pročitati zapisnik prije potpisivanja, ista je izjavila da se to ne radi i da samo potpišem, da moram potpisati. Čini mi se iz svega, kao i iz načina komunikacije suca sa mnom , a posebno sa okrivljenikom i njegovim braniteljem, da sudac želi pogodovati okrivljeniku te odbaciti optužni prijedlog. No bez obzira na to, ja želim podnijeti neki podnesak ili što već zbog ponašanja suca koje smatram barem neprofesionalnim, a u dijelovima miožda i nezakonitim. Možete li mi dati kakav savjet što d učinim i kako? Isprike na dugom postu i hvala unaprijed.

Poštovani! Molim Vas za malu pomoć. Kod mene u ulici postoji jedan problem. Naime, susjed je ogradio dio ceste postavljanjem lanaca preko iste. Taj put se kao put koristi već više od stotinu godina. Jednim dijelom je put ucrtan i upisan u gruntovne i katastarske knjige, jednim dijelom nije. Susjed je ogradio dio koji se nalazi na, zapravo, privatnoj četici (gdje je ukupno 21 suvlanik. S obzirom da je grad i kroz taj "privatni" dio puta proveo kompletnu infrastrukturu, grda sada rješava taj problem upisivanjem te ceste kao nerazvrstane. No, osim što je ogradio dio tog puta, prepriječivši preko istoga lanac, te proglasivši to svojim dvorištem, pored lanca postavio je i prometni znak B03 ZABRANA PROMETA U OBA SMJERA* (označava cestu ili dio ceste na kojem je zabranjen promet svim vozilima u oba smjera), sa *nadopunom znaka sadržaja "*privatan posjed, pravo prolaska stanari kč. br. ti i ti, nije važno koji brojevi". Postavljanje znaka prijavljeno je i policiji i gradu i komunalnom redarstvu, no svi kažu da nisu nadležni, jer se radi o privatnom posjedu (iako je vidljivo da je to asfaltirana csta sa provedenim vodovodom). E, sad mene zanima može li mi netko objasniti čl.14 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno može li se taj članak primijeniti na ovom primjeru? Naime, sve institucije se pozivaju na to da ne mogu ništa jer e radi o privatnom zemljištu (koje čak nije ni njegovo). Ili se isti može kazniti po tom članku, jer je uopće postavio prometni znak, iako je to zakonom zabranjeno? Hvala

Hvala Vam na ovako brzom i detaljnom odgovoru. I ja pretpostavljam da je ta prijava završila kao KR-DO spis, s obzirom na saržaj same prijave i nedostatak ikakvih dokaza kao priloga istoj. Naravno, ne može ih niti imati kad ja sa navedenim nemam ništa. O KD "lažnog prijavljivanja kaznenog djela" nisam ni razmišljala, jer tu ne vidim baš nikakvu mogućnost. Ovo KD "Sramoćenje" mi je palo na pamet jer ne zahtjeva, po objašnjenu radne skupine, da počinitelj zna da su tvrdnje koje iznosi neistinite, odnosno on stvarno može u trenutku podnošenja prijave vjerovati da su istinite, za razliku od klevete gdje se mora dokazati da je znao da su te tvrdnje neistinite. Naime, ja se ne bih niti upuštala u to sve skupa, ali čovjek sve oko sebe maltretira već desetljećima doslovno, u svim pogledima, i jednostavno tome nema kraja. A u toj kaznenoj prijavi on navodi svoju sumnju da sam ja nešto "urigirala" unutar svoje službe, iako to nije tako niti sam ja imala kakva saznanja o tom konkretnom postupanju o kojem on priča, pa to ne može niti dokazati. Znači, radi se samo o njegovom vjerovanju, bez apsolutno ikakvih dokaza, niti navodi mogućnost postojanja ikakvih dokaza. Kod nas je proveden i interni postupak, kojim je utvrđeno da je sve odrađeno po pravilima i zakonu i da nije bilo nikakvih osobnin interesa ikojeg djelatnika, a koji zaključak je, čini mi se, i proslijeđen na državno odvjetništvo. Naime, on u prijavi navodi kako smo počinili ukupno pet kaznenih djela, iako bi i laik vidio ta navedena djela nemaju veze s onim što je naveo u prijavi. Možda i mu moglo proći Kd zlouporabe položaja i ovlasti, da smo stvarno nešto mi tu radili kako on navodi, ali i tada bi to teško prošlo. A ostala nemaju veze s ničim,. Imam dojam da ih je stavljao samo po nazivima, koji su mu zvučali da bi ih mogao podvesti pod to (očito se nije konzultirao sa nikakvim odvjetnikom, jer bi mu oni tada objasnili da to ne može ići). Ja to samo vidiom još jedan argument tome zašto je podnosio tu prijavu (iz čiste zlobe). Ali valjda se nešto može učiniti? Pa nije moguće da svatko može protiv svakooga podnijeti kaznenu prijavu, bez ikakvih dokaza, čak je i izmisliti, a da ne može snositi nikakve sankcije. Ja stvarno želim nešto poduzeti, samo da vidi da nije baš pametno samo tako podnositi prijave jer nekom želi napakostiti. A i ja nisam jedina, takve i hrpu drugih stvari je napravio već mnogima, samo se ljudi ne žele upuštati u parnice. Spomenuli ste parnicu... kakva bi se ovdje eventualno parnica mogla pokrenuti? Unaprijed hvala!

Poštovanje! Zaposlena sam u državnoj službi. Meni poznata osoba je drž. odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu protiv mene i još jedne osobe, a radi postupanja po anonimnoj prijavi podnesenoj našoj službi. Kasnije se ta osoba žalila kod nas da smo postupali van onoga što je bilo navedeno u anonimnoj prijavi (čime je dala do znanja da ju je ona pisala), jer je netko od nadležnih institucija koje su od strane naše službe bile izvještene o utvrđenom po anonimnoj prijavi došla kod nje, iz nekih razloga. Da je protiv mene podnijela kaznenu prijavu znam tako što je istu proslijedila i mojoj službi, pa sam se ja na istu (unutar svog posla morala očitavati). Provedenim internim postupkom je utvrđeno da je sve odrađeno u skladu sa zakonom i našim ovlastima. od odvjetništva nisam još ništa primila. E sad... Odvjetništvo mene kao prijavljenu osobu, koliko znam, nije uopće dužno izvijestiti ukoliko tu kaznenu prijavu odbace. Imam li ja pravo otići na DO i pitati je li podnesena kaznena prijava protiv mene i u kojem je postupku (s obzirom da sigurno znam da je podnesena)? Isto me zanima jer želim tu osobu tužiti za KD "sramoćenja", pa mislim kako ne moogu tu privatnu tužbu pokrenuti dok se ne okonča postupak po njegovoj podnesenoj kaznenoj prijavi. Naime, sramoćenje karakteriziram time što je to dostavljeno i mom poslodavcu, ostati će negdje zabilježeno, i određeni ljudi na poslu znaju za to. Imam li elemenata za podnošenje privatne tužbe za to KD, te mogu li tražiti od Do da mi kaže za prijavu i da me izvijeste ukoliko obustave postupak odnosno istu odbace? (Radi se o susjedu s kojim nitko u ulici ne priča skoro dvadeset godina, a on samo smišlja načine da nam svima nekako napakosti, pa tako sad i meni na ovaj način, pa mislim da je sad već toga dosta i da mu se netko treba suprotstaviti). Unaprijed hvala.

Poštovanje! Trebamo pomoć. Ovako stvari stoje... Evo problema... Dragi mi radi u firmi (d..). Velika, s velikim brojem zaposlenih. Naime, isti prodaje i razvozi određene proizvode raznim pravnim subjektima. Djelatnici su potpisali Ugovor o radu u kojem se (navodno, po njegovoj izjavi, ja ga nisam vidjela) obvezuju da će pokriti sve troškove nastale njihovim nepridržavanjem propisane procedure (propisane od starne poslodavca, npr. ako ih netko opljačka, ukrade robu iz kombija i sl.). Realno, držati se apsolutno svake stavke je nemoguće, jer bi im tada radni dan trajao od 6 ujutro pa valjda do ponoći... Ali to sad i nije bitno toliko. Uglavnom, sada je poslodavac (privatna firma) došao na ideju da određenim djelatnicima (koji rade sa novcem i robom) dade na potpis zadužnice sa iznosom od 500.000,00 kuna (pola milijuna, a ako ne žele potpisati, da moraju potpisati sporazumni raskid ugovora o radu (sporazumni otkaz). E sad, čini mi se da ih on zakonski ne može natjerati na potpisivanje zadužnice, kao i na sporazumni otkaz. Ako im da otkaz, jer nisu potpisali zadužnicu, taj otkaz nije pravovaljan. Samo što bi poslodavac isti mogao opravdavati sa kršenjem procedure. Šta napraviti u tom slučaju? Koliko ja znam, zadužnica je ista kao i pravomoćno rješenje o ovrsi i kad sjedne na naplatu, nema više prava žalbe. I zar se ona ne korisit kod postojećeg duga? Može li se uopće koristiti na ovaj način (ako jednog dana bude bilo duga, koji kod potpisivanja iste ne postoji). Na koji način se zaštiti i kakve su pravne mogućnosti djelatnika? I ukoliko dobiju otkaz radi tzv. kršenja procedure, može li se tužiti poslodavca radi kršenja stavki ugovora, nepridržavanje broja radnih sati / neplačanje prekovremenih dana, godišnji odmori i sl? Da li se oni mogu pozivati na Zakon o radu? Hvala

Pozdrav! Zanima me jedna stvar. D.. koje se bavi trgovinom, tj. djelatnici idu od jednog dućana do dr. i slično te prodaju istima određene proizvode i odmah im ih dostavljaju te naplačuju (gotovina, virman...), a sa djelatnicima imaju potpisan ugovor o radu u kojem su se ovi obvezali odgovarati kazneno i materijalno, ako npr. budu opljačkani (a zbog kršenja propisanih procedura - npr. nije zaključao vozilo pa ga je netko ukrao, zajedno sa robom), pokušavaju uvesti bianco zadužnice koje bi djelatnici potpisali, ovjerom kod javnog bilješnika, kao osiguranje naplate štete u slučaju situacija kao što je gore navedena... Da li vlasnik tog d.. može izdati takve zadužnice, tj. smije li zakonski, i ako smije, jesu li djelatnici dužni iste potpisati? Ako nisu, mogu li dobiti pravovaljani otkaz zbog toga? Hvala!

Hvala na odgovoru. Ma mi smo se pozivali na to na prvostupanjskom sudu, ne tim riječima ali dokazujući to i sa punomoći i sa kupoprodajnim ugovorm, ali oni tvrde da mogu tražiti plačanje troškova i od nas, jer smo se u policiji i dalje vodili kao vlasnici ("dispozitivna pravna norma") A ovo sad što smo dobili je samo obavijest prvostupanjskog suda da je Zagrebparking uložio žalbu, te se o istoj možemo očitovati prvostupanjskom sudu u roku od 8 dana. Nismo još ništa dobili od drugostupanjskog suda.

Evo, ovako: Prodali smo vozilo čovjeku uz punomoć 2007.g. On ga je prodao trećoj osobi (sklopio temeljem punomoći Ugovor o kupoprodaji vozila) iste godine. Početkom 2008.g. toj trećoj osobi "pauk" diže auto u Zagrebu, te dobiva i nalog MUP-a, radi krivog parkiranja. U to vrijeme u MUP-ovim evidencijama vozilo je još uvijek glasilo na nas (pošto naša registracija još nije istekla. No imamo punomoć i Kupoprodajni ugovor ovjerene kod javnog bilježnika. Nama dolazi kazna MUP-a. Žalimo se, i ista se odbacuje, tj. usmjerava na tu treću osobu. Dolaze nam i troškovi od Zagrebparkinga radi dizanja vozila, ulažemo prigovor (sa prilozima - punomoć i Ugovor, kojima dokazujemo da nismo upravljali navedenim vozilom). Oni isti odbacuju i dolazimo na Općinski sud. Sutkinja donosi odluku da pošto nas je MUP oslobodio kazne, tako ne snosimo niti odgovornost za premještanje navedenog vozila, pošto je isto vezano za prekršaj od čije odgovornosti smo oslobođeni (analogna primjena). Zagrebparking se žali II-stupanjskom sudu te se poziva na članak 86. ZSPC-a ("...troškove nastale u vezi premještanja vozila snosi vlasnik vozila, odnosno korisnik..."), te tvrdi da se radi o dispozitivnoj pravnoj normi prema kojoj oni imaju pravo birati koga od nas će teretiti za troškove, a da mi možemo protiv te treće osobe (korisnika) podići zasebnu tužbu. Sad mene zanima stoji li to stvarno tako, da oni mogu teretiti koga god žele, iako imaju stvarnog korisnika, koji je kod njih kasnije i sam preuzeo vozilo. Da li se mi možemo na još šta pozivati, ako II-stupanjski sud preinači I-stupanjsku presudu, ili je vrati ponovno na I-stupanjski sud? I na kraju, nakon koliko vremena nastupa zastara za te troškove premještanja, u našem konkretnom slučaju? Hvala!