Kolega Fischkal,
kao što sam obećala, evo Vam se javljam.
Također spadam u skupinu kolega koji zbog strukturiranog razgovora nisu dobili posao. Čim sam vidjela broj bodova sa razgovora bilo mi je jasno da posao neću dobiti te sam se raspitala o nepravilnostima ovog postupka. O detaljima samog razgovora, ako o tome i budem govorila, bit će javno. Ali, mogu reći da razgovor nije bio u redu.
Ono najvažnije potrudit ću se staviti pod točke / brojeve. Pa, krenimo…
1. Natječaj
Natječaj koji je objavljen u travnju ove godine bio je nepotpun i neprecizan. Niti jednom rečenicom nije rečeno niti uopće naslućeno da je kandidat dužan u prijavi navesti pravosudna tijela na koje se prijava odnosi. S obzirom da je Zakonom o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu (Narodne novine br. 84/08, 75/09) i Pravilnikom o teorijskom i praktičnom stručnom obrazovanju vježbenika u pravosudnim tijelima (Narodne novine br. 96/09, 4/10) uređeno provođenje strukturiranog razgovora, bilo koji kandidat imao je valjan razlog misliti da će se o tome moći očitovati / dogovoriti na samom razgovoru. U skladu s tim, nenavođenje svih mjesta u kojima je spreman prihvatiti posao ne može mu se uzeti kao gubitak prava na ta radna mjesta. U prilog tome da je Ministarstvo pravosuđa pogriješilo / učinilo propust ide i činjenica da je u novom listopadskom natječaju jasno i precizno navedeno sve oko spornog pitanja (cit.: „Ako se kandidat prijavljuje za vježbenika u više pravosudnih tijela, podnosi samo jednu prijavu u kojoj navodi pravosudna tijela na koja se prijava odnosi“).
• „Na slobodno vježbeničko mjesto primit će se oni kandidati koji u postupku odabira ostvare ukupno najveći broj bodova.“ (čl.7. st.1. Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima)
Iz ove odredbe Zakona jasno proizlazi da se vježbeničko mjesto ne uvjetuje ničim osim ukupnim brojem bodova i u skladu s tim, postupci nadležnih tijela kojima se ovo pravo ograničava s obzirom na eventualno aplicirana mjesta su izravnoj suprotnosti sa zakonom.
U prilog tvrdnji da je jedino broj bodova ključan za prijem i raspored na radno mjesto ide i odredba čl. 8. st. 5. Zakona, zadnja rečenica, citat: „U tom slučaju izabrat će se kandidat sljedeći po broju bodova.“
Samo bih se osvrnula na jedan post u kojem kolega radi analogiju pa kaže da je to kao u GPP-u referirajući se da se ne može dosuditi više nego je traženo, ALI kolega zaboravlja da su natječaj za posao i tužba dvije potpuno različite stvari. A, čak i kad bi razmišljali na takav način vodeći se načelima i odredbama GPP-a istaknimo da je sud obvezan neuku stranku upoznati s njenim pravima i obvezama, a posebno s onim obvezama zbog čijeg bi propuštanja izgubila neko svoje pravo. Tim više što u ovom slučaju krivnja za neznanje leži na Ministarstvu. Još jedan primjer gore navedenog i u konačnici obvezujućeg načela očituje se kod instituta žalbe (pozivanju stranke na ispravak i dopunu nepotpune žalbe), a što je kolegi sigurno dobro poznato.
2. Broj bodova
• „Opći uspjeh ostvaren na studiju bodovno se vrednuje na način da se prosječna ocjena ostvarena na studiju izražena cijelim brojem i jednom decimalom, množi sa brojem 10 i dobiveni broj predstavlja broj ostvarenih bodova.“ (čl. 3. st. 3. Pravilnika)
U obrazovnom sustavu Republike Hrvatske obvezatan je ispis uspjeha u školovanju na dvije decimale. U posebnim slučajevima kao kod natječaja, gdje se traži znamenka sa jednim decimalnim mjestom, obvezujuća znamenka na drugom mjestu se ne eliminira nego se osnovnim matematičkim postupkom radi svođenje na jednu decimalu: ako je obvezujuća znamenka na drugom mjestu veća od 5 prva znamenka decimalnog ispisa se povećava za jedan, primjer: 2,87 ispis sa jednom znamenkom je 2,9. U skladu s tim, ako je obvezujuća znamenka na drugom mjestu manja od 5 prva znamenka decimalnog ispisa se prepisuje, primjer: 2,82 ispis sa jednom znamenkom je 2,8.
Ovo pravilo nije poštivano, kako u mojem slučaju tako i kod nekih drugih kolega čime smo već u startu uskraćeni za 1 bod, koji je u ovom postupku od velikog značaja.
• „Broj bodova ostvaren na temelju završenog sveučilišnog diplomskog studija prava te ostalih dostignuća na diplomskom i poslijediplomskom studiju prava može iznositi najviše 50% bodova. Broj bodova ostvaren na temelju pisane provjere znanja iznosi najviše 40%, dok se na temelju rezultata provedenog strukturiranog razgovora može ostvariti najviše 10% bodova.“ (čl. 7 st. 3. Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima)
Navedena odredba znači da na primjer od 70 dobivenih bodova maksimalan broj bodova koji se na strukturiranom razgovoru može ostvariti je 7, od 60 bodova je 6, od 52 boda je 5 i to je naglašavam još jednom maksimalan broj bodova koji svaki pojedinačni kandidat u skladu s ranije ostvarenim uspjehom može dobiti na strukturiranom razgovoru. Kandidat može dobiti i manje bodova, ali veći broj bodova ne. Iz toga proizlazi da kolege koje su dobili 10 i 9 bodova su dobili bodove na način koji je u izravnoj suprotnosti s ovom zakonskom odredbom i time je tako određen broj bodova ima za posljedicu nezakonito dodijeljene bodove.
Još jednom utvrdimo, namjera zakonodavca ovom odredbom jasno pokazuje da apsolutnu prednost ima prosjek ocjena sa fakulteta i druga postignuća te rezultati pisane provjere znanja, a ne strukturirani razgovor gdje se nepravilnom primjenom dogodilo da je između pojedinih kandidata sa jednakim brojem bodova prije razgovora, nakon strukturiranog razgovora, napravljena toliko velika razlika da je strukturirani razgovor zapravo odlučio 99% o dobivanju radnog mjesta. Na primjer, imamo kolege koje su dobile 3 boda na razgovoru i kolegu koji je dobio 10 bodova. Prije razgovora imali su jednak broj bodova, čak su kolege sa dodijeljena 3 boda na ljestvici bile ispred kolege s dodijeljenih 10 bodova i to zahvaljujući boljim rezultatima postignutim na pisanoj provjeri znanja, a za koje znamo da ima apsolutnu prednost pred strukturiranim razgovorom. U prilog tome ide i odredba Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima čl. 7. st. 4. „ Ako ima više kandidata s istim ukupnim brojem bodova nego što ima slobodnih vježbeničkih mjesta, odabiru se oni kandidati koji su ostvarili veći broj bodova na temelju pisane provjere znanja.“
3. Povjerenstvo
• „(2) Provjeru znanja i ocjenjivanje kandidata provodi Povjerenstvo za izbor vježbenika u sastavu od tri člana.
(3) Članove Povjerenstva za izbor vježbenika na vrijeme od dvije godine imenuje ministar pravosuđa, i to jednog iz reda rukovodećih službenika ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, jednog iz reda sudaca na prijedlog predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske te jednog iz reda državnih odvjetnika i zamjenika na prijedlog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.“ (Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima čl. 6.)
Iz navedene odredbe jasno proizlazi da postoji i zakonito može postojati samo jedno Povjerenstvo. Ne treba posebno isticati jer je svima jako dobro poznato, a postoji i pisani trag (Raspored održavanja strukturiranog razgovora s kandidatima za vježbenike u pravosudnim tijelima) da je strukturirane razgovore provodilo ne jedno već tri Povjerenstva u isto vrijeme, paralelno.
Osim zakonskih odredbi i odredbe Pravilnika govore o jednom Povjerenstvu.
Naglasila bih kako je provođenje strukturiranog razgovora pred tri različita Povjerenstva apsolutna povreda Ustavom zajamčenog prava na jednake uvjete pri zapošljavanju (čl. 55. st. 2. Ustava RH). Tim više, ako imamo na umu da su spomenuta Povjerenstva donosila sud o kandidatima na temelju svog subjektivnog dojma. U prilog tome ide činjenica vidljiva iz ranijih postova kolega u kojima iznose kako je jednima postavljeno pitanje o kazni dugotrajnog zatvora, a drugima o najdražem filmu te su potom njihove odgovore jednako vrednovali u konačnici.
• „Strukturiranim razgovorom ocjenjuju se društvene i komunikacijske vještine kandidata, motivacija za obnašanje pravosudne dužnosti i njegovi profesionalni ciljevi.“ (čl. 5. st. 2. Pravilnika)
Ovom odredbom propisuje se kojim se kriterijima Povjerenstvo trebalo voditi pri donošenju svoje odluke, a to u dosta slučajeva nisu poštivali.
Jedan od kriterija koji je lako provjeriti je i motivacija za obnašanje pravosudne dužnosti gdje je motivacija kolega koji duže traže posao i uopće kolega koji su bez posla, svakako veća od motivacije kolega koji posao već imaju. Ovime ne impliciram da zaposlene kolege trebaju zbog toga biti u lošijem položaju, ali svakako da bi Povjerenstvo trebalo voditi računa i o tom elementu. Tako na primjer, do apsurda je doveden ovaj kriterij jer su kolege bez posla dobivale puno manji broj bodova na razgovoru od kolega koji rade npr. u odvjetničkim uredima po par mjeseci, imaju siguran posao i dobivaju na razgovoru 10 bodova!
Također, što se tiče društvenih i komunikacijskih vještina, činjenica da kolega koji ima posao i koji ga nema neće jednako pristupiti razgovoru te je strah, trema, nervoza zasigurno i zapravo prirodno prisutna kod kolege koji posao nema, za razliku od kolege koji će nastaviti s radom i svojim tijekom života bez obzira na rezultate natječaja. Ovo ističem iz razloga što većina kolega navodi kao minus postojanje nervoze i nesnalaženje u ovoj situaciji određenih kandidata. Bilo bi korektno uzeti u obzir činjenicu da se radi o egzistenciji i profesionalnom ispunjenu kandidata, a sve to ovisi o mišljenju dvije, tri osobe.
Općenito na komentare o prisutnosti psihologa na razgovoru koji bi trebao voditi računa o navedenom momentu, htjela bih upozoriti da je psiholog samo jedan od 4 člana Povjerenstva, osoba koja je angažirana upravo od strane Ministarstva, a i s obzirom da se ipak radi o odabiru kandidata u pravosudna tijela, utjecaj i mišljenje psihologa na npr. suca kaznenog suda, predstavnika Državnog odvjetništva i predstavnika Ministarstva pravosuđa neće biti od prevelikog utjecaja.
I dopustite kolege pitanje: Nije li čudno da od svih 233 kandidata koji su pristupili razgovoru, samo su dvoje kolega dobili 3 boda, a bili su na razgovoru kod istog Povjerenstva i to u razmaku od 20 minuta?!
4. Rješenje o prijamu vježbenika
Ovdje nalazimo još jednu od niza povreda pravila postupka. Došla sam u posjed Rješenja o prijamu vježbenika u Općinski građanski sud u Zagrebu te Općinski kazneni sud u Zagrebu.
U Rješenju za OGS Zagreb više je nego očigledna „greška“ nadležnih tijela pa citiram: „ Kandidat A.K. ostvario je ukupno 73 boda s tim da je na temelju ocjena 29 bodova, a 8 bodova temeljem provedenog strukturiranog razgovora. Na utvrđenoj listi kandidata za Općinski građanski sud u Zagrebu nalazi se na 27. mjestu, a kako su kandidati s većim brojem bodova već raspoređeni, imenovani je obzirom na predloženi uspjeh predložen za izbor u Općinski građanski sud u Zagrebu.“
Ono što odmah upada u oči je da za ovog kandidata, za razliku od ostalih, nije naveden broj bodova ostvaren na osnovi pisane provjere znanja! A, potom jednostavnim uvidom u službenu listu kandidata (Obavijest o ukupnim rezultatima natječaja NN 4410) objavljenu na stranicama Ministarstva pravosuđa evidentno je da ne postoji kandidat koji sa 73 boda ima prosjek ocjena 2,9 tj. 29 bodova!!!
Sumnju na cjelokupan slučaj baca i činjenica da kandidati koji bi trebali biti obaviješteni nisu kandidati navedeni u ovom Rješenju, dakle oni koji su posao dobili i za koje bi trebala biti navedena i adresa. U ovom su Rješenju navedeni kandidati koji su raspoređeni u OKS Zg. Da nije riječ o „copy-paste“ pogrešci vidi se iz činjenice da je izmijenjen broj kandidata kojim se šalje obavijest, a koji je naveden u zagradi („Prijavljenim kandidatima (104)“).
Ovime dolazimo do pitanja transparentnosti postupka.
5. Transparentnost postupka
Problem transparentnosti postupka prisutan je od samog početka istog, ali je nesumnjivo povrijeđen u završnoj fazi.
Napomenut ću samo, za početak, da je pravo na pristup informacijama zajamčeno čl. 38. Ustava RH. Ne postoji niti jedan valjan razlog zašto, u najmanju ruku, nije objavljena tablica sa šiframa kako što je to do sada bilo, a s obzirom na mjesta za koje je kandidat konkurirao kad su već odlučili raspoređivati kandidate po tom kriteriju. Rezultat takvog postupanja ima za posljedicu da kandidati koji nisu dobili posao nemaju nikakve naznake kakav je njihov položaj i eventualne šanse za dobivanje radnog mjesta za slučaj da netko od kandidata odustane.
Jer, raspolažem informacijama da pojedine kolege sa sigurnošću neće prihvatiti radno mjesto koje im je dodijeljeno Rješenjem. O razlozima neprihvaćanja radnog mjesta ne bih iako sam i s njima upoznata. Sigurno je da takvih slučajeva ima još. Postavlja se logično pitanje tko će njih zamijeniti jer nitko od nas, ako nemamo kontakte sa samim Ministarstvom, nećemo znati da li se imamo pravo nadati poslu te tko su nove kolege koji će biti raspoređene na ta mjesta.
Činjenicom da su naveli imena kolega koji su dobili posao, a nisu naveli imena kolega koji ga nisu dobili, učinjena je indirektna diskriminacija i povreda načela jednakog postupanja, a što utječe na kasniju mogućnost učinkovite sudske zaštite kod kolega koji posao nisu dobili.
Koliko je samo pitanje transparentnosti bitno govori praksa EU suda, a o tome kao primjer navodimo rad kolege, prof. Siniše Rodina „Dokazivanje diskriminacije i teret dokazivanja u pravu EU“ (isti je lako dostupan putem Interneta).
-------
Kolegica Bleferica u nekom od prijašnjih postova je postavila pitanje odnosa Ministarstva i kandidata koji se natječe na neka od budućih mjesta u slučaju podizanja tužbe od strane kandidata.
Pravo svake osobe zajamčeno Ustavom i Konvencijama je pravo na žalbu (pravnu zaštitu) koja je u ovom slučaju pokretanje upravnog spora i Vi kolegice zbog toga ne smijete trpjeti nikakve pravne posljedice. Međutim, gotovo je sigurno da ćete posljedice trpjeti u okviru onih radnji nadležnih tijela gdje je dopuštena diskrecijska ocjena, konkretnije, u ovom slučaju, najniži broj bodova na budućim natječajima. I glede toga nećete moći učiniti apsolutno ništa. Osim eventualno izaći u javnost. Ali, isto tako, nitko Vam ne garantira da ćete slijedeći put dobiti maksimalan broj bodova iako niste tražili zaštitu svojih prava, jer ako se jednom niste svidjeli komisiji sasvim je moguće da se nećete svidjeti ni drugi put.
A, za kolegicu Miss 84 samo bih rekla da je apsolutno razočaravajuće da je posao dobila osoba koja nije u stanju biti objektivna i profesionalna. Kolegice Miss 84, optužili ste sve odvjetnike i odvj. vježbenike da im je jedini cilj zadovoljenje njihovih vlastitih interesa odnosno ostvarenje materijalne koristi, a do jučer ste u najmanju ruku mogli biti jedna od njih. A, vjerujem da ste i htjeli biti.
Lijep pozdrav svima!
