Pozdrav svima..
Nisam završila pravo, ali živim s nekim tko je, stoga mi se pravo uvuklo u krv.
Moj dečko se u travnju prijavio na natječaj za sudove i od tada svakodnevno pratimo Legalis. Željela bih iz jedne objektivne i ne stručne perspektive posvjedočiti o njegovom slučaju.
Posao je dobio, no mogu s pravom reći da se iznimno namučio.
Nije to bilo samo prijaviti se na natječaj i čekati da nešto padne s nebesa, već je neprestano na sve strane i sve načine tražio nešto drugo.
Završio je pravo u Zagrebu prije skoro 2. godine, sa prosjekom 3,5 i manje od 5godina studiranja. Odmah je počeo tražiti posao javljajući se na natječaje koji su izlazili na portalima i narodnim novinama, no budući da se to činilo vrlo ne uspješno, uzeo je životopis u ruke i obilazio odvjetničke urede pitajući za posao vježbenika. U Zagrebu je obišao 30-ak, te u drugim, našim rodnim i okolnim gradovima, sve ukupno oko 50-60 odvjetničkih ureda. Neki su ga ljubazno primili, izdvojili vrijeme, porazgovarali, a neki nisu željeli ni podići glavu sa kompjutera, no uglavnom, većina ih se čudila kako još uvijek ne radi s obzirom na prosjek i godine studiranja.
Bilo je trenutaka kada se osjećao totalno ne motivirano i ne sigurno preispitujući zašto se uopće odlučio za pravni fakultet razočaran situacijom i postupcima ne razumnih kolega.
Nažalost, ali jedina ponuda koja je stigla je bilo od jedne stare odvjetnice koja bi ga prijavila, a da si on sam plaća doprinose i putni trošak. Neki su čak otvoreno tražili novac da bi ga uzeli da volontira i sam plaća doprinose. Taj novac njegova obitelj nema, stoga to nije mogla ni priuštiti.
Ljetos smo planirali ići raditi na more kako bismo imali barem neke prihode, no nitko nas nije primio, prvo jer nemamo radnog iskustva, a drugo jer nisu željeli zaposlit ga na crno. Mnogi uredi i državne ustanove traže da zaposlenik ima pravo korištenja NPPZ-a, a on je to imao i samo jednim danom rada kao prijavljeni konobar to pravo bi izgubio.
Nakon silnih molbi za posao i potrošenog bogatstva na preporučene pošiljke dolazili su i neki pozivi za razgovore, uglavnom u Zagrebu, u odvjetničkim uredima. Mi smo inače iz Slavonije, povratna karta do Zg je 150kn i nekada zadnje novce daš samo da ne propustiš priliku, a neki razgovori ispadnu formalnost od 10min. Bilo je tu i višesatnih testiranja, profesionalnih razgovora koje su vodili psiholozi, ali opet nitko nije zvao za posao.Bili smo spremni preseliti se bilo gdje.
Kada je u travnju izašao ovaj natječaj, ne znam kako ostalima, ali meni se činilo toliko logična da se moraš prijaviti zasebno za gradove i tijela za koja želiš konkurirati. Svatko tko je makar malo osjetio današnju situaciju diplomiranog pravnika i NEMOGUĆNOST zapošljavanja prijavio se za više mjesta ne razmišljajući jer mu to paše ili ne, jel to blizu kuće ili nije. On se prijavio za 30 tijela, a možda bi se prijavio za još više da je imao u tom trenutku dovoljno novaca za sve poslati preporučeno.
No i nakon natječaja, objavljenih rezultata testiranja i visokog plasmana nismo bili sigurni u posao, već smo i dalje pratili natječaje, slali molbe i išli na razgovore, sve dok nije stiglo rješenje, crno na bijelo.
On je dobio posao, strahujući do zadnjeg trenutka i sumnjajući u ishod natječaja jer nije imao nikakvu vezu.
Žao mi je što neki od vas nisu uspjeli i ako mislite da vam je učinjena nepravda, pokušajte to ispraviti, ali nemojte pljuvati po onima koji su dobili jer su se neki istinski namučili da napokon počnu raditi.
Ima još natječaja, ureda, tijela koji čekaju vas. Umjesto da trošite energiju ovdje na prepucavanje, uzmite stvar u svoje i idite naprijed i kada se čini ne moguće. Ništa nije uzalud i isplatit će se.
Da spomenem, da nakon što je stiglo rješenje, mog dečka su zvali iz 2 odvjetnička ureda (koja je posjetio prije par mjeseci) da dođe raditi.
Pravda je spora, ali nas sve stigne.
Sretno svima!
