01wish

Ne interesiraju me etikete revolucije niti konzervativnosti.
 
I nikakva lijenost mi ne može biti razlog za potrošnju tolike svote novaca kada je država pred bankrotom.
 
Postoje prioriteti potreba, i kad je čovjek gladan gleda kako da nađe koru kruha a ne interesira ga što taj mjesec nije odradio kulturnu normu i posjeti barem jednu predstavu.
 
Novci su novci, a ovce su ovce.
 
Ovo je toliko prešlo granicu stupiditeta da se ne vidi niti sa dalekozorom.

iskreno i potajno sam se nadala upravo vašem odgovoru newbie. savjetovano mi je da napravim spisak troškova na mjesečnoj i godišnjoj razini što sam i učinila. od izdataka za odjeću i obuću, izleta prema školskom programu, a ove godine i škola u prirodi, udžbenici i ostalo. djetetu je uplaćena stambena štednja što ću prikazati samo kao informaciju jer znam da je to moja volja. dijete je išlo u školski boravak prva 2 razreda za što imam Ugovor kao dokaz, također imam sve uplatnice i Ugovore o izvannastavnim aktivnostima (za koje me opet neki opominju da nisu relevantne jer je to isto ono što dijete može, ali i ne mora nužno pohađati). ljetovanja, izlete, kulturna zbivanja i gorivo nisam ni spomenula jer svi na to mahnu rukom.

Obiteljski zakon u čl.232 st.4 ne napućuje ljude da izračunavaju iznose prema postocima, već obvezuje ministarstvo nadležno za poslove soc. skrbi da jednom godišnje a najkasnije do 1.4. tekuće godine objavi minimalne iznose, te propisuje na koji će način to uraditi (postocima prema 3 kategorije uzrasta, a od prosječne mjesečne plaće po zaposlenome u pravnim osobama RH za proteklu godinu).
Svake se godine objavljuje nešto nalik na klik-ovdje (lanjsko, a rok za novo ovih dana).
 
Iako razlike nisu velike (jer ni razlike u plaćama od mjeseca do mjeseca nisu drastične) minimalni iznos se ne izračunava za svakog ponaosob ovisno o mjesecu ili proizvoljnim izborom mjeseca/mjeseci, već ministarstvo svoju obvezu izvršava kad objavi "minimalne novčane iznose za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom" i tih se preciziranih iznosa treba držati pod pojmom "minimalni".
 
Zadnjih godina (ukupno) je variralo u cca 100kn, ali kad želimo biti precizni i navoditi argumente, poslužimo se već izvedenima prema ObZ.
 
Drugo, osim školskog pribora, nastavnih sredstava, glede škole ne zaboravite izlete, terenske nastave i sl. Istina da se i za to može ne dati svoju suglasnost, ali rijetka djeca ostaju na nastavi s drugim skupinama dok se njihova bavi takvim čime.
 
Treće, izvanškolske aktivnosti nisu luksuzna potrošnja djetetu suvišna (jezici, umjetničke škole, sport i sl), iako nažalost u današnje vrijeme realna situacija sa (ne)zaposlenošću i visinom plaće mnogima upravo takvo što poručuje... To je nešto što bi bilo djetetu poželjno priuštiti, u okviru mogućnosti roditelja. S druge strane, komoditet roditelja ne bi trebao biti prepreka takvoj vrsti širenja interesa djece, služenja sposobnostima i razvoju vještina, u krajnju ruku i njihovih mogućnosti ubuduće. Pa navedite i to. Naime, neki roditelji bi svojoj djeci takve stvari vrlo rado priuštili a radi svoje financijske situacije nisu u prilici ni mogućnosti, dok bi neki to i mogli ali im se ne čini dovoljno značajnim (pa ni u usporedbi sa manje od jedne kave dnevno vani)...
 
Dakle, navedite, kako ste namjeravali odvojeno a) ono najneophodnije, b) ono poželjno za djetetovo bavljenje u slobodno vrijeme a obrazovnog karaktera ili sportskih bavljenja jer sve to ima i svoju treću- odgojnu vrijednost, c) potrebe vezane uz kulturu kojima djetetu udovoljavate, nastojite mu usmjeriti interes i obogatiti ga. Pa neka sud procijeni dozvoljavaju li objektivne okolnosti očevih mogućnosti sudjelovanje u tome svemu, u kojoj mjeri ili ne baš.

Ako otac sada plaća 25%plaće, to bi znači bilo, po ovome što ste naveli 1625 kn.
 
Uzmimo sljedeće činjenice:
- zakonski minimum za školsko dijete iznosi oko 1100kn
- prosječne potrebe (pretpostavljam školskog) djeteta su po preporukama, oko 1700kn
- iznos može biti veći ako dijete ima posebne potrebe (ima li?)
 
Otac djeteta plaća svotu koja je u gornjim granicama, pa nema nekog posebnog razloga da mu iznos povećavaju.
 
Tužbu možete podići jedino ako je došlo do bitnih izmjena okolnosti u odnosu na prošlu presudu:
- nove posebne potrebe djeteta
- dijete krenulo u školu i sl.
 
U protivnom će Vam Zahtje odbaciti kao neosnovan (jer nema novih okolnosti). Pročitajte u Zakonu što se smatra novim okolnostima.
 
Otac može smatrati djetetove potrebe neosnovanim (isto ih tako može smatrati i Sud) ukoliko u tužbi navedete "okvirne troškove i potrebe djeteta" (citiram vas), a pritom uz Vaše navode ne predate dokaze.
Jer eto, netko može navesti da dijete ide na 7 jezika, 4 sporta, plaća školu xyz kuna.... i sve to može biti istina. Ali bez uplatnica, računa, potvrda i sl. Vaši navodi nemaju neku težinu na sudu. Preporuke liječnika/ učiteljica i slično, također nisu na odmet.
 
Zahtjev vam se može odobriti ali morate detaljno i dokazima obrazložiti koje su potrebe djeteta i jesu li nužne (prehrana jest, ali 3 strana jezika npr nisu).
 
Iznos se može smanjiti ukoliko otac zatraži dokaze o troškovima i osporava ih, a vi ih ne možete dokazati.
Iznos se može smanjiti ukoliko otac prikaže svoje nove povećane rashode (možda je dobio još jedno dijete o kojem skrbi, možda ima velike druge osobne troškove, možda mu treba za liječenje i slično). Ali se n ebi trebao smanjiti ispod zakonskog minimuma, odnosno cca 1100kn.
 
To što otac ne viđa dijete je drugi par rukava. Nema veze sa vašim Zahtjevom o povećanju alimentacije.
 
Ne znam što možete očekivati da Vam kaže (otac, sud, svejedno). Svatko može reći što želi. Na Vama je da svoje zahtjeve razmotrite, obrazložite i dokažete.
 
pozz