Podržavam vas iako sam Ž, jer imam iskustva sa nazovi majkom. Naime, moj suprug ima dijete iz bivšeg braka i do sada višegodišnju borbu sa bivšom ženom samo oko viđanja sa djetetom. Što je ta žena smišljala to ni u najvećoj sapunici nije prikazano, a samo da bi spriječila viđanja djeteta sa ocem. Pokušavali smo svim mogućim sredstvima: dogovor, Centar, odvjetnik. Majci se vjeruje, ocu se ne vjeruje. Najvažnije je plaćanje alimentacije. Majka djete odgaja u mržniji prema ocu i njegovoj familiji, koristi ga samo za kupi, daj, nabavi. Dijete može viđati samo kad majci odgovara. Bilo je i nakon 9 mjeseci. Nikoga nije briga što se dešava sa djetetom. Napominjem da se alimentacija uredno plaća svaki mjesec i to iznos koji je nečija plaća. Znači novac nije prolem. A, što je onda? Patologija u ljudima? Ne čudim se što mnogi muškarci na kraju odustanu. Mi smo pokušali pravni putem, ali uzalud pa sad čekamo da djete odraste i možda shvati tko je tko u ovoj priči. A što sa emocijama? Sve je to jako tužno. Nisu svi muškarci isti, a nisu ni sve majka MAJKE.
