Poštovani. Ne znam odakle početi. Suprug i ja smo u zajedničkom domačinstvu sa njegovom mamom. Vlasnica kuće je ona.
Prvi zajednički suzivot je bio u stanu gdje je takodjer ona bila vlasnica. Naime dotična ima mirovine 74€ i nije u sposobnosti ,financijskoj,da zivi sama. Mi smo naravno plačali rezije,hranu i sve potrebno. Nakon jedne od mnogobrojnih svadju,istjerala nas je iz stana. Išli smo u podstanare. U medjuvremenu smo prikupili svu potrebnu dokumentaciju,kako bismo predali zahtjev gradu,za dodjelu socijalnih stanova. Na taj dio ćemo se osvrnuti malo kasnije. U medju vremenu su se suprug i mahka pomirili,ja sam to prihvatila i donijeli odluku,da tj oni,da ina proda svoj stan i kupimo kuću u kojoj čemo zajedno zivjeti. Kuća se kupila. Ja sam učestvovala financijski sa kupnjom nove stolarije,kaparom za kupnju kuće,otkupom stana koji se prodao( bio je na sufinanciranju i kako bi ga mogli prodat,bilo je potrebno otplatit dug) . Platila sam legalizaciju nekoliko m2 kuće koja je kupljena. Postojao je dio naknadno sagradjen koji nije bio legaliziran. Plaćamo sve rezije,suprug je sam renovirao kuću,kupuje se sve,dakle suzivot. Nakon 2 mj sto smo uselili u kuću,dobili smo poziv od grada Pule da smo dobili stan(sad se vraćam na ono gore navedeno) stan smo morali odbiti,jer da smo ga prihvatili svekrv bi ostala sama u kući bez financija. Sad nakon nekoliko godina,ponovno nas zeli iizbaciti. Kuća je na njeno ime. Dali imamo ikakva prava da se ne nadjemo ponovno u podstanarstvu?
U nadi za riješenjem,Sandra
