Normalno da kao pravnik i kao sudski tumač neću prevađati romane- prevodim pravne tekstove koji su mi bliski i interesanti-a ostalo ostavljam jezičarima. Ako idemo takvom logikom- zašto bi se jezičari petljali u SUDSKO tumačenje, pogoto ako im nije jasna razlika između posjeda i vlasništva.. nemate pojma kakva sve zbrka može nastati. Mnogo je lakše kada, npr. kod konzekventnog tumačenja možeš laiku kao stranci objasniti na njegovom jeziku o čemu se zaisa na raspravi govori- a ne koristiti trakavica duge riječi iz riječnika- koje on kao laike ne razumije, pa čak ni na svom jeziku. Kako će jezičar kao pravni laik, ukoliko ne postoji egzaktna riječ u tom jeziku pronaći najsličniju riječ koja odgovara pravnom terminu u hrvatskom? Ovo je upravo razlog zbog kojeg sam postala tumač- kako bi sebi olakšala život.
Naravno,čast iznimkama, kojih na sreću ipak ima.