jkadvolt

Zahvaljujem se na odgovoru. Znam da nemam nikakve zakonske osnove nekoga prisiliti da si upozna sestru, ali mislim da bi bilo dobro da si barem znamo imena tj. prezimena. Ja njeno ime znam i znam ime majke i majčino prezime, kako sam i napisala ranije, ali ona se sa svojih sada cca36 godina mogla već davno i udati i promijeniti prezime. Majka joj je navodno bila i radila u švicarskoj, dali su otišle zajedno tamo i dali uopće još žive u HR neznam...sve je moguće. Moj otac ne želi baš preiše pričati o tome, a ja ne želim forsirati od njega i kopati po njegovoj prošlosti. On očito ima svoje razloge i ja to poštujem kao što ga i općenito poštujem kao uzornog i brižnog oca koji mi je omogućio lijepo djetinjstvo. Život piše raznolike priče, a ja nebih željela da mi se dijete jednom zaljubi u bratića ili sestrićnu, između ostlog.

Moj je otac negdje oko 1970-te godine bio u kratkoj vezi s jednom ženom. Kad je već bio u braku s mojom majkom, ta ista žena tužila ga je za utvrđivanje očinstva djeteta za koje do tog trena nije znao, a tada je bilo staro oko četiri godine. Otac je o toj ženi čuo razne priče koje mogu a ne moraju biti istinite, tj. da je imala aferu i sa svojim šefom (oženjenim čovjekom) prije pa i poslije moga oca. Utvrđivanje očinstva prošlo je bez DNK testa što je i razumljivo, testovi koji su izvedeni tj. nakon saslušanja svjedoka koji su potvrdili da su njih dvoje bili u vezi, što je moj otac i priznao, poslani su u Beograd na neku komisiju i tamo su odlučili da je moj tata otac te djevojčice te na osnovu podataka i odredili alimentaciju i ostalo. Moj otac sve je godine uredno podmirivao alimentaciju za to dijete, ali je nikada nije nakon suđenja vidio. Neznam detalje, ali znam da ta moja sestra nije nikada zakucala na naša vrata. Vjerujem da joj je majka branila ili objasnila da je odbačena i ne priznata od vlastitog oca, ali je činjenica da negdje ima još dvije sestre koje nikad nije vidjela i ne zna kako se zovu. Znam još i to da je ona izjavila da je nakon saznanja o trudnoći pisala mome ocu koji je u gradu gdje ona živi bio samo za trajanja odsluženja vojnog roka, ali da joj se on nikada nije javio pa je nakon par godina išla na sud da bi došla do oca djeteta. Mislim da je to mogla i ranije učiniti. Navodno je to učinila da bi zataškala priče o tome tko je ustvari mogući otac. Moj otac to navodno pismo nikada nije primio. Moje je pitanje. Kako da ja saznam gdje je moja polusestra? Znam koliko od prilike koliko ima godina i gdje je živjela, majčino ime i prezime od tada i njeno ime...???? Vjerujem da ne želi s nama kontakt jer da je drugačije već bi to odavno učinila (oduvijek smo na istoj adresi i istog prezimena) ...ali ipak željela bih je vidjet i željela bih saznati dali je zaista moja sestra.

Poštovani. Kako mi rođakinja ima dijagnosticiranu istu bolest kao i vaša supruga imam vam potrebu reći samo jedno: Dokle god se vaša gospođa sama ne pomiri sa time od čega boluje i dok ne shvati da je to zaista bolest, kao što je to leukemija ili bilo koja druga bolest, na žalost neće se niti vaša situacija poboljšati. Mojoj je rođakinji, koja je zbog bolesti i ne prihvaćanja iste, uništen brak, ali joj je isto tako i dodjeljena na skrb njihova djevojćica od 5 godina. Otac djevojčice je uvijek bio razuman i dobar muškarac (čovjek)i napravio je sve da dijete dodijele njemu, ali na žalost nije uspio. Moram iznjeti svoje mišljenje i reći kako smatram da je naj važnije biti žensko u borbi za skrb. To je najveće oružje nas žena i na žalost iako nije uvijek i naj bolje rješenje dijete se u pravilu dodjeljuje majkama. Želim vam svu sreći i mnogo živaca, jer vjerujte trebati će vam.