Vidim ja malo ogorčenosti kod pokretača teme, odmah da kažem da me ne čudi i da mogu pretpostaviti kako je to kad primiš xy odbijenica. Mene je već nakon treće uhvatilo malodušje, al mi nije bio isključivi cilj državna ili javna uprava, iako - rado bih se bila vidjela u nekoj od institucija koje rade s EU fondovima.
Javila sam se na jedno 4 natječaja u tom segmentu, na 2 ušla u uži krug i na čak 3 od ta 4 sam fakat imala dojam da traže nekog tj. da nije ona standardna priča da šljakaju veze, jer u jednoj od tih agencija su natječaj poništavali čini mi se dva puta zbog toga što im niti jedan kandidat nije bio adekvatan. Da je bila veza, pa valjda bi se odmah na početku nekog ubacilo bez problema.
Uglavnom, da ne duljim, posao sam na kraju dobila, startam od 20. 11. jer takav dogovor imam sa sadašnjim poslodavcem koji je u stvari bio vrlo korektan prema meni pa ga baš ne želim ekspresno ostaviti na cjedilu. I da - nisam posao našla u državnoj/javnoj upravi na kraju, već u jednoj većoj privatnoj tvrtki.
Znam ljude koji su dobili posao na način da ih je netko pogurao ali znam i puno više onih koji su dobili posao bez ikakve intervencije. U svakom slučaju radi se o ljudima koji već imaju radnog iskustva, ne o pripravnicima. A to su radno iskustvo itekako stekli šljakajući u odvjetništvu.
Ja sam prvi svoj posao dobila jedno 7 mjeseci nakon završetka faksa, standardno - odvjetnički ured i kasnije raubanje u istom skoro 3 godine. Kad sam položila pravosudni slijedio je drugi odvjetnički ured i tamo također rad po 10 sati dnevno iduće 3 godine. Nakon svega, kad sam odlučila otići iz odvjetništva znala sam da ću prije ili kasnije dobiti posao koji je u sferi mog interesa, nešto sam iza sebe imala.
Stvar je u tome da sam diplomirala sa 23, položila pravosudni s 26 i sad s tri banke imam 6 godina relevantnog staža. A srećem se često s nezadovoljnim ljudima, neki od njih su studirali i po 10-12 godina, za to vrijeme ništa ni približno nisu radili, bar ne nešto što bi kasnije im davalo bilo kakvu dodanu vrijednost u CV-u i onda budu gadno ljuti jer bi htjeli posao naći u roku keks nakon diplome. I još, gle čuda, ciljaju isključivo na državnu/javnu upravu jer eto, ne bi se oni ubijali za siću u odvjetničkom uredu koju godinu. I da se razumijemo na mojim počecima nisu me roditelji uzdržavali jer em ne žive u Zagrebu em nisu bili u mogućnosti, pa otpada i ta šema da možeš raditi za 3000 kn jedino ako imaš mater i ćaću pune para.
I isprike na tipfelerima ako ih ima, ali malo mi stvarno bude pun kufer žalopojke o vezama.