Jump to content

esad

Korisnik
  • Broj objava

    1036
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Objave koje je esad objavio

  1. ja sam bio pozvan za manje od mjesec dana ali to naravno zavisi gdje živiš. u sisku radi jedan vještak a u zagrebu ih svakako ima više. utjeha ti je što vještaci brže rješavaju branitelje. stvarno neznam koliko zg ima mirovinskih ispostava, raspitaj se, ustvari da li si kad podnosio zahtjev za dd, tamo ideš i vještaku.

    dakako predaj svu dokumentaciju, za gastritis obavezno, a ako do poziva vještaku dobiješ još nešto od liječničke dokumentacije, točeš kopirat ovjeriti kod svog lječnika i ponesti vještaku kad te pozove.

  2. Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, kao predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Vice Vukojević i Milan Vuković kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. D. iz Zagreba, na sjednici održanoj dana 14. veljače 2001. godine, donio je jednoglasno

     

     

     

    O D L U K U

     

     

     

    I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju:

     

    - presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1946/1996-4 od 19. rujna 1996. godine;

     

    - rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, klasa: 140-17/96-01/Ž-339485, ur. broj: UPII-341-99-03/1-96-19 od 28. veljače 1996. godine;

     

    - rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu, klasa: VO-MS-739090, ur. broj: UP-I-95/8834 od 23. siječnja 1996. godine.

     

    II. Predmet se vraća nadležnom prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

     

     

     

    O b r a z l o ž e n j e

     

     

    1. D. D. iz Z. podnio je ustavnu tužbu u svezi s presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1946/1996-4 od 19. rujna 1996. godine, kojom je odbijena njegova tužba u upravnom sporu protiv rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu (u daljnjem tekstu: RFMIORH), klasa: 140-17/96-01/Ž-339485, ur. broj: UPII-341-99-03/1-96-19 od 28. veljače 1996. godine. Tim je rješenjem odbijena podnositeljeva žalba protiv rješenja RFMIORH, klasa: VO-MS-739090, ur. broj: UP-I-95/8834 od 23. siječnja 1996. godine, kojim je odbijen podnositeljev zahtjev za određivanje starosne mirovine i doplatka za pomoć i njegu temeljem Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA (“Narodne novine”, broj 96/93).

     

    2. Podnositelj smatra da su mu osporenim aktima povrijeđena ustavna prava iz članaka 3., 18., 19. stavka 2., 26. i 118. stavka 3. Ustava. Povrede ustavnih prava obrazlaže tvrdnjom da su osporeni akti, kojima je odbijen njegov zahtjev za određivanje starosne mirovine i doplatka za pomoć i njegu, utemeljeni na pogrešnom tumačenju zakona. Naime, prema obrazloženjima prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, podnositelj ustavne tužbe je u razdoblju od 1991. do 1995. godine boravio na okupiranom području Republike Hrvatske te stoga, prema stajalištu tijela koja su donijela osporena rješenja, u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od pretpostavki propisanih odredbom članka 2. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA za određivanje mirovine i doplatka za pomoć i njegu - prebivalište u Republici Hrvatskoj. U odnosu na takav stav upravnih tijela, podnositelj ističe da je točno da je u navedenom razdoblju boravio na okupiranom području Republike Hrvatske, međutim, s obzirom na činjenicu da je na okupiranom području imao boravište, te činjenicu da nije odjavio prebivalište u Zagrebu, njegovo je prebivalište i u tom razdoblju bilo u Zagrebu. Stoga, po mišljenju podnositelja, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta odbijanju njegovog zahtjeva za određivanje mirovine i doplatka za pomoć i njegu zbog toga što nije imao prebivalište u Republici Hrvatskoj.

     

    Podnositelj ističe da razlozi zbog kojih RFMIORH i Upravni sud njegov zahtjev smatraju neosnovanim, nisu isti, te da se on na razloge koje iznosi Upravni sud nije mogao očitovati, a čime mu je, po njegovom mišljenju, uskraćeno pravo na žalbu i sudsku zaštitu.

     

    Što se tiče obrazloženja presude Upravnog suda, podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da u Zakonu o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA nije propisan rok u kojemu moraju biti ispunjeni uvjeti iz članka 2. toga Zakona, pa Upravni sud, tumačeći Zakon na način kao da rok postoji, prema mišljenju podnositelja, sam stvara pravne norme i tako postupa suprotno odredbama članaka 3. i 118. stavka 3. Ustava. Podnositelj smatra da takvo tumačenje konkretnog Zakona dovodi i do nejednakosti građana pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti iz članka 26. Ustava.

     

    Ustavna tužba je osnovana.

     

    3. Način i uvjeti preuzimanja ostvarenih prava na mirovinu, doplatak za pomoć i njegu i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje pripadnika bivše JNA, ostvarenih prije 8. listopada 1991. godine, u vrijeme donošenja osporenih akata bili su uređeni Zakonom o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA.

     

    Prema odredbi članka 2. toga Zakona, korisniku koji je pravo na mirovinu i druga novčana primanja (doplatak za pomoć i njegu i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje) ostvario u Zajednici socijalnog osiguranja vojnih osiguranika prije 8. listopada 1991. godine i kojemu je ta Zajednica obustavila isplatu mirovine i drugih novčanih primanja, odredit će se ta prava u visini utvrđenoj na način propisan u članku 3. tog Zakona, ako ispunjava sljedeće uvjete:

     

    - da ima prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske,

     

    - da je ostvario pravo na mirovinu u Zajednici socijalnog osiguranja vojnih osiguranika prije 8. listopada 1991. godine,

     

    - da je Zajednica socijalnog osiguranja vojnih osiguranika obustavila isplatu mirovine i drugih novčanih primanja,

     

    - da protiv njega nije nadležno tijelo državne vlasti pokrenulo postupak zbog poduzimanja ili pripremanja kažnjivih djela ili propuštene činidbe propisane u Glavama XIV., XV. i XVIII. tada važećeg Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/93 - pročišćeni tekst i 35/93), te Glavi XIX. tada važećeg Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/93 - pročišćeni tekst i 38/93) i Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 74/92).

     

    U članku 3. istog Zakona, određeno je da se mirovina iz članka 2. tog Zakona određuje u visini 63,22% od pripadajuće svote mirovine u mjesecu prosincu 1991. godine.

     

    4. Predmet upravnog postupka bio je zahtjev podnositelja ustavne tužbe za određivanje starosne mirovine i doplatka za pomoć i njegu temeljem Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA.

     

    Osporena rješenja RFMIORH-a kojima je odbijen podnositeljev zahtjev temelje se na stajalištu da je podnositelj, svojim odlaskom na okupirano područje Hrvatske 1991. godine, napustio teritorij Republike Hrvatske, te stoga u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet podnositeljevog prebivališta u Republici Hrvatskoj, kao ni uvjet obustave isplate mirovine u smislu odredbe članka 2. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA.

     

    Osvrćući se na tvrdnju iz osporenog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja da kod podnositelja nije ispunjen uvjet prebivališta na teritoriju Republike Hrvatske, treba reći da ta tvrdnja nema uporišta u spisu predmeta. Naime, nije sporno da je podnositelj od 1991. godine boravio na okupiranom području Republike Hrvatske, međutim, iz te činjenice nije moguće izvesti zaključak koji izvode donositelji osporenih akata da je podnositelj napustio Republiku Hrvatsku, te da stoga nije ispunjen uvjet prebivališta u Republici Hrvatskoj.

     

    Polazeći od neospornih činjenica da je podnositelj od 1991. godine boravio na okupiranom području Republike Hrvatske, te da mu je 1995. godine Zajednica socijalnog osiguranja vojnih osiguranika obustavila isplatu mirovine, Ustavni sud ne prihvaća stajalište izraženo u osporenim rješenjima da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet obustave isplate mirovine na način propisan odredbom članka 2. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA, budući da je podnositelj napustio Republiku Hrvatsku.

     

    5. U osporenoj presudi kojom je odbio podnositeljevu tužbu u upravnom sporu, Upravni sud ističe da je RFMIORH pravilno postupio odbivši podnositeljev zahtjev, međutim stav toga suda o neosnovanosti zahtjeva temelji se na drugim razlozima. Upravni sud navodi da iz odredbe Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA kojom je propisano da se osobama koje ispunjavaju uvjete iz članka 2. toga Zakona, mirovina određuje u visini od 63,22% od pripadajućeg iznosa mirovine u mjesecu prosincu 1991. godine, proizlazi da se mirovina određuje od 1. siječnja 1992. godine, pa stoga svi uvjeti iz članka 2. Zakona moraju biti ispunjeni do 1. siječnja 1992. godine. Kako je u konkretnom slučaju jedan od uvjeta iz te zakonske odredbe (obustava isplate mirovine i doplatka za pomoć i njegu) ispunjen tek 30. rujna 1995. godine, stajalište je Upravnog suda da se podnositelju ne može odrediti isplata mirovine temeljem Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA.

     

    Stajalište je Ustavnog suda da ni iz odredbe članka 2. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA, a niti iz odredbe članka 3. stavka 1. istog Zakona kojom je propisan način određivanja visine mirovine, ne proizlazi zaključak da bi uvjeti propisani odredbama članka 2. Zakona koji su propisani za preuzimanje ranije ostvarenih prava, trebali biti ispunjeni do 1. siječnja 1992. godine.

     

    Istovjetno stajalište o tome da “uvjet, prema kojem bi mirovina trebala biti preuzeta najkasnije s 31. prosincem 1991. godine a ne i nakon tog dana, nije propisan u navedenom članku 2. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA, ni u ostalim njegovim odredbama, a ne proizlazi postojanje takvog uvjeta niti iz članka 3. stavka 1. istog Zakona, jer se u njemu samo propisuje način određivanja visine mirovine koja se preuzima”, Ustavni sud je zauzeo i u svojoj odluci, broj: U-III-616/1995 od 26. studenoga 1997. godine.

     

    6. Slijedom iznijetog, Ustavni sud je utvrdio da su tijela koja su donijela osporena rješenja, pogrešno tumačeći, a time i pogrešno primjenjujući mjerodavni propis, odbila podnositeljev zahtjev suprotno zakonu, te su na taj način povrijedila njegovo ustavno pravo iz članka 26. Ustava. Ustavno jamstvo jednakosti iz članka 26. Ustava je razrada i primjena općeg načela jednakosti (članak 14. stavak 1. Ustava) na područje sudske i druge pravne zaštite. Radi se o posebnom slučaju načela jednakosti koje svakome jamči jednaku zaštitu prava u postupku pred sudovima, drugim državnim tijelima i tijelima koja imaju javne ovlasti.

     

    7. Odbivši podnositeljevu tužbu i potvrdivši zakonitost nezakonitog upravnog akta bez uporišta u relevantnim propisima, Upravni sud je svojom presudom u povodu koje je podnijeta ustavna tužba, povrijedio i ustavno pravo podnositelja na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti ili tijela koja imaju javne ovlasti iz članka 19. stavka 2. Ustava.

     

    8. Glede podnositeljeve tvrdnje o povredi odredaba članka 3. i 118. stavka 3. Ustava, za istaknuti je sljedeće:

     

    U odredbi članka 3. Ustav ne utvrđuje slobode i prava čovjeka i građanina. Naime, u tom članku Ustav utvrđuje najviše vrednote ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebice u onima kojima se jamče slobode i prava čovjeka i građanina. Odredba članka 3. Ustava služi kao temelj za tumačenje Ustava i kao smjernica zakonodavcu pri razradi ustavnih prava građana te je i upućena državnim tijelima, a ne neposredno građanima.

     

    Odredba članka 118. stavka 3. Ustava propisuje načelo zakonitosti za sudbenu vlast, odnosno temeljne smjernice i dužnost sudova da postupaju i odlučuju zakonito. Navedena ustavna odredba ne sadrži slobode i prava koja su Ustavom zajamčena fizičkoj ili pravnoj osobi. Stoga eventualne povrede tih ustavnih odredaba nisu predmet ustavnosudskog postupka.

     

    9. Što se tiče navoda iz ustavne tužbe da je u konkretnom slučaju povrijeđeno i ustavno pravo na žalbu iz članka 18. Ustava, valja reći da ovaj Sud nije našao postojanje te povrede budući da je podnositelj u upravnom postupku koristio to pravno sredstvo.

     

    10. Slijedom iznijetog, Ustavni sud Republike Hrvatske je, temeljem odredaba članaka 69. i 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 99/99), odlučio kao u izreci.

     

     

    USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

     

    Broj: U-III-253/1997

    Zagreb, 14. veljače 2001.

    PREDSJEDNIK VIJEĆA

    dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

     

    :rigoleto:

  3. sad je već bolje: znaći imaš status dragovoljca jer nisi vojni obveznik a i vjerovatno nisi bio nigde na raspredu za pričuvni sastav.

    na komisiju si vjerovatno mislio na onu za utvrđivanje statusa rvi. ako je tako ti možeš ubrzo dobiti prvostupanjsko rješenje i već tada možeš predavati zahtjev mirovinskom. kad dobiješ rješenje malo se raspitaj, mislam da imaš pravo na naknadu za nezapslene branitelje.

    nego na kakvoj si to komisiji bio prije 15 dana.

     

  4. nadam se da se neće ljutiti branitelji koji su teško ranjeni i teški invalidi a još uvijek nisu rješili svoja prava zbog naših jadikovanja.

    možda nekog zanima da li ja imam ikakve koristi od toga što se lječim od ptsp-a.

    i sam sam razmišljao o tome da prekinem sa terapijama i kontrolama jer se sad prilično dobro osječam za razliku od stanja u kakvom sam bio, čak sam do predložio odjelnoj sestri koja vodi grupnu psihoterapiju da to i ne pokušavam i da se moram dalje lijječiti.

    ovim sam htio napomenuti da o svom stanji ne trebamo i ne smijemo sami prosuđivati, neka to radi psihijatar, zato je i plaćen.

    mislim da ste me shvatili a ako ne dat ću jedan primjer dok sam radio u temeljnoj policiji a kojih sličnih primjera sigurno ima svako od vas.

    dakle ja i kolega sjedimo u službenom vozilu ( nismo jeli krafne) i razmišljamo kad će završiti smjena kad preko radio veze zove šef smjene i šalje nas na mjesto događaja gdje je tip izvršio suicid ubivši se lovačkom puškom. ništa mislim se, idemo to odraditi, brže će i vrijeme proći. vidim na kolegi dok je vozio prema mjestu događaja da je malo čudan ali nemam ja stim ništa. došli mi tamo,narod se skupio oko kuće gdje se tip ubio, bakice su već prepričavale tri četri verzije i ja i kolega kao prava narodna vlast ulazimo u kuću. sjedi djedica na stolici cijev duplonke pod vratom a rupa na glavi ko dječija tuta, mozak se razljepio po zidu, sad ja tu nešto komentiram ne znam šta, zaboravio sam i okrenem se kad ono nema mog lege, odem ja van a on se drži za ogradu, pitam ga šta ti je a on bijel ko snješko veli ništa, ništa idem ja razvući traku "stop policija" i ja ti se mislim pa koji mu je k.... čovjek se ubio, vjerovatno imo svojih problema i na kraju krajeva svaki dan se ubijaju u cijelom svjetu.

    i to je za meni bila jedna od policijskih radnji koju sam odradio isto akciju "noć bez alkohola"

    e sad jedno veće dok sam ležao u popovaći vratio mi se taj događaj u sjećanje pa sam se zapitao tko je tu lud ja ili kolega, o tome sam razgovarao sa odjelnom sestrom koja mi je samo rekla(otprilike) "taj tvoj kolega je sasvim normalan i nije se ništa čudno ponašao".

     

  5. kad te tvoja pu pošalje u šarengradsku tamo če mupova komisija na osnovu dokumentacije donijeti zaključak da li si dalje sposoban za oso što u večini slučajeva daju da si nesposoban ali imaj u vidu da te oni proglašavaju nesposobnim za policajca a ne utvrđuju tvoju opću nesposobnost za rad.

    recimo da su te proglasili nesposobnim čekaš dokumentaciju cca 30 dana i pozvat će te tvoj pravnik iz pu ili tko već i tražit će da doneseš kopiju svog kartona i kopije lječničke dokumentacije. kad to budeš kopirao nemoj sam prosuđivat šta treba iskopirat a šta ne, i ne pitaj me zašto ali je jako bitno ako hočeš napisat ću ti i to, dakle kad si sve iskopirao vratš docu orginal a kopije mora obavzno ovjeriti.

    u pu podneseš zahtjev za izdavanjem potvrde da si dragovoljac a ako si bio u specijalnoj i to, to sve odneseš pravniku u upravu i bubneš mu na stol, ustvari nemoj još će nam trbati. e onda tvoj pravnik još tu ubaci koje štošta i to šalje u mirovinsko. iz mirovinskog čekaš poziv da dođeš na vještačenje. ako si dobar sa poštarom reci mu da ti taj poziv uruću na ruke jer dolazi kao obična dopisnica (nije preporučeno) jer ako nestane poziv to se produlji za par mjeseci što ti sigurno ne bi išlo na ruku.

    kad dobiješ poziv iz mirovinskog vještak će te pregledati ali doslovno pregledati, nemoj kao ja koji nije znao pa sam otišao sa prljavim čarapama.

    vještak daje ocjenu na osnovu priložene dokumentacije ali te bude ispitivao kakvi zdravstveni tegoba imaš, već sa pisao na forumu i sad ponavljam nemoj kod vještaka ništa izmišljati ali mu svakako spomeni sve zdravstvene probleme nije bitno iz kojeg perioda. ako si imao nekakvih problema u obitelji prije rata to nemoj spominjati.

    e onda ti on ispunjava nekav obrazac na kojem zaokružuje gdje ideš dalje i da li ideš ili čekaš rješenje o mirovini i to nosiš doktoru a to opet zavisi od županije, negdje šslju službeno tako da ništa ne znaš do idučeg poziva.

    ako šta nije jasno pucaj.

  6. rekao sam da ću reći nešto i o lijekovima, od lijekova trošim cipralex, misar statex i amaril. tu sam terapiju imao i dok sam ležao u popovači s tim da sam po potrebi uzimao i zonadin kojeg sad već dugo nema u ljekarnama. dakle nije šaka ljekova a i slično je bilo sa svim pacijentima, vidio sam da je netko dobivao najviše 5-6 tableta a par njih pilo je prozac. neka vas ne buni statex i amarril jer ti su ljekovi za dijabetes, e tako sad znate i da sam šečeraš.

    što je još bitnije ja sam na dijabetes dobio 20% trajne invalidnosti a na ptsp nisam dobio ništa ne zato što nisu priznali bolest nego zbog proceduralne greške za koju je glavni krivac ajd' pogodite...moja malenkost ali o tome ću kasnije, bit će vrlo zanimljivo.

    sad se netko možda pita šta kakav dijabetes kakva je to bolest i kakve to veze ima sa ratom i ptsp-om.

    u akciji oluja na području gračac podno velebita nakon uništavanja nekoliko neprijateljski uporišta došlo je do nekakve male stanke valda ono dok se linije ne poravnaju, krenuli smo dalje i pazi lapsusa, prelazimo preko nekakve livade( kao nogometno igralište) to je tamo rijetkost, i upravo kad se ja baksuz nađem na sred livade od nekud se stvore avioni, trčo sam kao što veli edo majka koda u guz'ci imam motor i ništa idemo dalje i nakon 100-injak metara priđe mi zapovjednik i pita šta mi je, ja njemu a šta bi mi bilo i pljas na zemlju i onda problemi samnom. i da ne duljim pregledali mene mesari davali infuziju i koje štošta i da se javim svom doktoru kad se vratim u bazu. došli mi u bazu ali kakav doktor još rat traje a ja zdrav kao dren.

    prošlo to dve tri godine a ja opet pljas na pod. mene kolege odvezu docu a ovaj veli majstore pa ti dobro da si živ jer imaš povišn šečer na 22 i oni mene spraše u zagreb u kbc vuk vrhovec. tamo ti oni mene isoitivali, malo vadi krv,malo mokraću pa opet ispitivali pa se javljaj svaki tjedan pa ovo pa ono i meni to sve dokurči jer ja se osječam zdravim.

    ali čitam ja nalaz i mišljenje od dijabetologa kad tamo lijepo piše: bolest nastala i uzrokovana strsnim situacijama u domovinkom ratu, ne smije raditi na visinama u vojnoj službi itd...

    i ja ne budi lijen malo kopaj po zakonu i nađem kako se priznaje dijabetes za rvi, predam ja drugu pančiću sve papire što treba i što netreba a on meni srednji prst, ja opet a on meni opet srednji prst, vidim ja ne vrijedi se sa rogatim bosti i ja odustanem.

    u razgovoru sa jednim kolegom iz zg ovaj me nagovori da ih tužim upravnom sudu i da on ima dobrog odvjetnika u merčepovoj udruzi, ja njega poslušam odem u tu udrugu, vidio sam i legendu tomislava, ljudi me tamo počastili ,odvjetnik napisao tužbu i čak su me odvezli do upravnog suda jer ja bi se tamo zgubil.

    vele to buš čekal godinu dvije kad ono dođe za par mjeseci i tužba u moju korist. o ja sav sretan jedva čekam da sad ja pančiću pokažem srednji prst i predam ponovno papire i pogodite pančić meni pokazao kako se drva nose.e sad ja stvarno odustajem, ne mogu više ajd vamo ajd tamo a koje kakve papirologije odijenica žalbi cijela hrpa, više se ne mogu snaći, ja mislio valjda mora biti tako, pa pametan je taj dečko pančić, nemoš biti samo tako ministar.

    e sad se vračam na ptsp, kao što sam naveo došlo moje psihičko stanje do crvenog i tako ja završio u popovači u kolovozu 2005 i mene ti savjetuju da moram predati zahtjev za rvi do kraja godine a vidim ja da neču dugo iz pope pa se ja sjetih mog dijabetesa, prekopam po ormarima za papirima i to sve uredno predam .......

    sory moram gibati, ugasila mi se peć.

    e da sve papire ja uredno predam u ured za obranu i sad sam miran jer sam predao u roku. dobijem ja poziv u veljači 2005 za prvostupanjsku komisiju, strpam ptsp u kofer i pravac zg kad veli onaj starčić meni da neče ni gledati papire od ptsp jer ptsp nije naveden u zahtjevu, ja njemu velim pa nisam ga mogao navesti kad nisam imao papire a on će meni, evo tebi sine 20 trajno za cukor a od ptsp predaj ponovno u svoj ured za obranu i ja gas prema sisku. tamo neka curica i neče ona primiti jer sam zakasni tjs prošo rok, velim ja njoj jel' ti neš primiti ili ne smiješ a ona će pa...pa..pa.. i ajde nekako preko k.... uzme ona papire i ja za tjedan dana dobije šta... naravno odbijenicu.

    ležanje u bolnici sam završio 28.12.2005.g i imao sam dva dana za predavanje zahtjeva ali mislim pa ja sam predao zahtjev i to je to jer u zakonu lijep piše da je rok za predavanje zahtjva za rvi na osnovu bolesti do kraja godine ali ne piše na osnovu određene bolesti. e to je proceduralna greška.

    izjadam se ja na kontroli u popovači kod dr bolfan a žena se ne može načuditi, još je ona u nalazima napominjala kako se bolesti dijabetes i ptsp povezane jedna sa drugom.

    ali ništa neču se jadati kad vidim kakvih slučaja ima kod naših branitelja koji pokušavaju rješiti svoj status.

  7. tu si potpuno u pravu, normalno je kao što netko ima jače mišiće netko slabije da je tako i sa živcima i psihičkom izdržljivosču jer živa je istina da ima ljudi koji su prolupali kad mu je granata eksplodirala na 200 metara.

    ja takve ljude nisam nikad manje poštovao ili o njima negativno razmišljao ili o nekom koji nije išao u borbenu akciju jer ga je bilo strah. kao prvo nitko nas nije silio da idemo u specijalne, gardijske i izviđačke postrojbe jer čovjek gura koliko može.

    imam slučaj kad me je pokojni kolega u akciji oluja tražio da idem sa njim vaditi mine ispred neprijateljsih linija i ja sam mu to odbio jer me bilo trta ne zbog mina, znate ve ć kako je to, a on mi je rekao " baš si peder" kao da je tražio partnera za belu.

    šta je pjesnik htio reći. meni nikad nije prestavljao problem niti sam se stim zamarao tko je kadakoliko i gdje bio, svi su imali svoje zadaće i s tim u vezi za mene je branitelj i onaj mrtvozornik koji je sakupljao mrtve i logističari, kao i plavci i domobrani koji su dolazili preuzimati zauzete položaje, svi su oni (ispričavam se što sam ih puno izostavio) dali koliko su mogli.

    da ima ljudi(?) koji me smetaju istina je, a to su gospoda iz munchen bojne koji nemaju niti malo srama i ne želim dalje o njima ni komentirati jer nemam pri ruci helexa.

  8. čovječe ti si u banani, sav sam se naježio, moram priznati da mi nije situacija ni približno teška kao tebi, hvala bogu nitko mi od rodbine nije poginuo osim što je brat stao na minu, nisam imao ni problema kao ti i mnogi drugi sa ovim stresovima, udaranje srca znojenje itd. ali nigdje ne piše da ne bi imao da se nisam počeo lječiti, zato savjetujem svima da se jave pravom psihijatru a ne da dočekaju tvoje stanje.

    drago mi je da bistro razmišljaš bez obzira što si sve doživio ali mišljenja sam da ti nije terapija baš uspješna, jesi li pokušao mjenjati psihijatra, tko ti je rekao da cugaš, doktor opće medicine ili psihijatar, jel' 10 godina gutaš gutaš helex i piješ prozac i tu još neke nikad čuo.

    ako je loša terapija može biti kontradiktorno.

  9. na ovom forumu često se spominje ptsp pa sam mišljenja da trba otvoriti posebnu temu o ptsp ali koju će razumjeti narodna masa, bez doktorskih fraza, kratica i šifri.

    krenut ću ovako:

    šta je ptsp? ja nemam pojma a imam dijagnosticiran ptsp f43 chr i f60, ležao sam u popovači dva mjeseca i dalje se liječim idem na kontrole , grupne psihoterapije i pijem lijekove, ne kako neki govore šaku lijekova nego imam 4 vrste lijeka a o tome ću kasnije.

    sad će te reći pa ti si muljator, glumiš ptsp...

    ja kao prvo ptsp možda ne bi nazvao bolest nego npr. izvanredno psihičko stanje. zašto?

    ja ću koliko je moguće opisati svoj primjer:

    dragovoljac, mup rh specijalna policija i neću dalje duljiti gdje kako i šta .... oni koji su to prošli ne traba im opis ni objašnjenje što se tiče rata.

    unazad nekoliko godina u stvari kad se rasformirala specijalna policija i nas raspredili u temeljnu policiju došlo je do promjena u mom psihičkom stanju ali napominjem to nisam primjetio do dolaska psihijatru 2005. godine ali ne onom psihijatru u sisačkoj bolnici za kojeg sam bi još jedan prolupali ratnik i koji mi je napisao u povijesti bolesti da sanjam četnike a ja mu to nisam ni spomenuo jer i nisam sanjao četnike. naravno kao gratis sam dobio hrpu recepata za lijekove helax i dr.

    povod mog posjeta psihiću bio je jedan ružan događaj koji mi se desio, u stvari trebao se desiti ali o tome ne bi.....dakle idemo dalje.

    dobio sam preporuku od dobrog prijatelja suborca da odem kod psihijatrice dr.bolfan u popovaču na što sam ja odmah reagirao na način kakva popovača pa ja nisam lud, štoviše često sam išao u popovaču kao temeljni policajac kad sam odvozio alkoholičare i teške duševne bolesnike tako da sam ja imao negativno mišljenje o toj ustanovi.

    kako se kod mene stanje pogoršalo ( ne želim opisivati to stanje)* igrom slučaja završio sam u popovači na 8.a odjelu.

    *ništa od ove priče ako donekle ne opišem to stanje: dakle nisam hodao po ulici kao zombi, nisam nikoga ubio, oteo ili pravi talačke situacije, ništa od toga, pa šta je onda bilo, ono što jesam izbivao sam od kuće odlazio na mjesta gdje nema nikoga, znao sam parkirat auto u mračnim jestima i samo sjediti, o čemu sam razmišljao, o ničemu, glava prazna kao ping-pong loptica, uglavnom sam izbjegavao bilo kakvo druženje ali što je najzanimljivije u svemu tome ja nisam osječao neko teško stanje ,meni je bilo super, živim u svom svjetu.

    vratimo se npb popovaču. dolaskom na 8.a odjel vjerovali ili ne moj se život okrenuo za 90 stupnjeva, ne znam da li ću to uspjeti opisati, ne znam kako bih to objasnio ali na tom odjelu je osoblje pod vodstvom dr. bolfan toliko stručno kao da taj posao rade 100 godina. rekao sam osoblje zato što se odnisi na sve, od spremačica, sestri doktora i svih ostalih, kad bi želio opisivati to na ovom forumu administrator bi me odlogiraojer bi ovaj forum pretvorio u knjigu. bit je ovoga što pišem kako bi objasnio nekim braniteljima da dobro razmisle o ovome što pišem i da zapamte osnovna pravila:

    1. ptsp ne boli

    2. ne možeš znati da li imaš simptome ptsp-a

    3. sjedni, zapali cigaretu i vračaj si sliku unazad i gledaj tvoj odnos u obitelji i društvu, rat prekoći jer je to prazan prostor

    4. neka psihijatar(tu je jako bitno koji psihijatar) da dijagnozu da li si bolestan ili ne*

    - u razgovoru sa psihijatrom trebaš biti opušten i govoriti o problemima koji te muče i obavezno spomenuti promjene u poinašanju, bilo kakve jer to je jako bitno za psihijatra.

    - što je najbitnije, pravom psihijatru ne možeš muljati, previjati se i pričati mu priče kako "sanjaš" četnike, to sigurno ne prolazi( nisu oni od jučer)

    kad sam ja došao na liječenje imali smo svaki dan vizitu isad na prvoj viziti ona mene pita kako sam kako se osječam aja sav zbunjen i jadan ne znam šta bi ženskoj rekao jer ja sam se osječao super a kako da joj to kažem , mislim se u sebi pa reči će ok možeš kući, ali ništa ja kažem pa dobro mi je a ona tamo nešto piskara po kartonu i tako puna dva mjeseca( mogao sam promjeniti mjesto prebivališta).

    zašto to govorim. bio je jedan nn pacijent pod "" branitelj koji se na svakoj viziti žalio da ne može spavati cijelu noć, sanja ovo i ono itd. kao da ga crni vragovi proganjaju a čovjek zaspe navečer i ne pomakne se dok ga ne probudimo za doručak i šta se desilo jedan dan samo ga nema, nema stvari, krevet spreman za drugog pacijenta akad smo pitali gdje jedini odgovor je bio da je nn gotova sa lječenjem na ovom odjelu.

    još malo o nekim mojim simptomima(koje sam imao):

    -imao sam problema sa spavanjem a sad slušaj ovo, vjerujte mi na riječ i bilo bi mi drago da mi se neko javi sa sličnim slučajem. legnem spavati, nije bitno kad i obavezno buđenje, pazi sad u 2h(koja minuta gore dolje), teško sam se odlučio o tome reći psihiću (zato sam napomenuo da psihiću kažete sve makar o tome razišljali kao o fant. priči)

    -sanjarica- što se tiče mojih snova priznajem da sam sanja rat ali šta, mene su non stop proganjali a ja jadan biježim pod punom ratnom opremom nikako se obraniti jer nekad nemam municije pa mi hvali okidač na pušci i šta ti ja znam sve...a sad vi mislite "pa sigurno su ga proganjali četnici sa crnim šubarama sa kokardom velikom kao potkova....ne ljudi, nisu me proganjali četnici nego njemci, tako je prave pravcate švabe, svi ogromni sa nekim velikim puškama i dugačkim šinjelima, nijednom ne mogu vidjeti lik jer im šljemovi prave sjenu. zanimljivo, zar ne? možda sam gledao previše partizanskih filmova.

    još malo sanjarice: jednog jutra uz jutarnju kavicu sa ženicom ja po običaju zapalim cigaretu pijem kavu i gledam u ....ništa, kad će ti moja ženica; šeki(to mi je nadimak), ne znam kako bi ti rekla, nemoj se ljutiti da li bi bio problem da ti namjestimo krevet u dnevnom boravku pa da tamo spavaš, a ja ko sirova seljačina sa cigaretom sa jedne strane gubice s druge strane prozborim "šta jeee, u čemu je problem" a ona meni veli " pa ti po noći vrisneš, probudiš djete, naglo se trzneš itd. a ja se mislim 'ko te j..., ionako se ne bubamo a to je izmislila jer je mođda u snu šlatam po sisama.

     

    malo rata ali nečemo pucati:

    nedavno je netko na forumu naljutio mrljavca zbog nečega vezano za sječanje na rat, ne sječam se teme ali znam da se jadan mrljavac ispucao kako bi čovjeku objasnio šta to znači kad se čovjek nađe u ratnoj stihiji, a to zna i mrljavac i svi ostali da se to ne može opisati, napisati knjiga, napraviti film...

    to je nemoguće jer hvali puno karika u lancu:

    onome kome pokušavaš to objasniti ne možeš staviti kamen u želudac, ne možeš mu potjerati adrealin i smrtni strah i na kraju slušatelj ne osjeća onaj miris ili srad spaljenog mesa, baruta, pokvarene hrane iz napuštenih kuća i ono nešto čudno kao da lebdi u zraku i nikako se ne može opisati.

    zbog svega toga ja sam se a vjerujem da nisam jedini svaki put kad se nađem u dreku zapitao "što je meni ovo trebalo, zašto moram biti ovdje, čim se vratim ako se vratim u matičnu bazu, pišem zamolbu za prijelaz u temeljnu policiju" i tako do kraja rata.

     

    sa ovim tekstom ću nastaviti i dalje i dodavati neke zanimljivosti jer sam vjerovatno dosta bitnog propustio a nakon vašeg čitanja vjerovatno će biti komentara i pitanja na koje ću vrlo rado odgovoriti.

     

    :smilerockon: :smilerockon: :smilerockon: :smilerockon:

  10. kao prvo nemoj pitati vještaka za "zdravlje", samo češ sebi pogoršati situaciju. koliko sam razumio ti si ostvario mirovinu bez statusa hrvi, sad se javi svom lječniku da ti pripremi najnoviju dokumentaciju i ponovno na vještačenje, izgubiti ne možeš ništa a dobit češ puno više nego što sad imaš.

    vidim da ti je nejasno kako si ostvario invalidku mirovinu bez rvi. po novom zakonu ne moraš imati status rvi da bi ostvario invalidku mirovinu ali nemoj misliti da te ponovno vještačenje neće biti od koristi, svakako ga ponovi. i onako si u mirovini pa imaš vremena :coffe:

  11. imam i ja takav ratni put koji je napisao zapovjednik i on je ok. ali tema je o službenom ratnom putu koji izdaje morh i mup i recimo što je bio slučaj kod mene, gdje god su tražili rp išlo je službenom potom, ja ga nisam mogao dobiti na ruke.

    sve u svemu kad čitam ovaj forum ispada kao da ne živimo u istoj državi, svaka služba radi po svom htjenju, evo naprimjer svi se žale na vještake dok se ja sa svojim mogu pohvaliti.

    odmah ću reći da vještak u sisku nije meka srca jer iz njegove ordinacije izlaze večinom nezadovoljni, ali sa druge strane pokazje naklonost braniteljima, pogotovo dragovoljcima, prvim redarstvenicima, specijalcima i gardistima. znam ih dosta koji su htjeli prveslati vještaka pa su ispušili.

    za pohvalu!

  12. možeš bez brige krenuti sa rješavanjem mirovine, a to što ti nisu priznali f60 ne znači da su te proglasili zdravim, nijednakomisija ne može pobiti dijagnozu psihijatra.

    bolest ptsp je takve prirode da se mora dugotrajno ljiječiti i ne smiješ prekidati terapije, kontrole, obavezno odi na jedno lječenje godišnje i onda možeš podnijet zahtjev za povečanje invalidnosti zbog pogoršanja bolesti, sad je bitno da imaš ovih 20% i možeš slobodno na mirovinsko, normalno ako imaš i druge uvjete za mirovinu.

  13. ponavljam ti da tvrtkova nije obavezna, sve zavisi šta ti napiše vještak.

    evo šta sam ja dobio od vještaka da odnesem svom lječniku:

     

    zaglavlje...

    broj...

    datum

     

    dr. ???????????

     

    osiguranik pero perić rođen ??????? iz

    siska, bio je na pregledu kod ovlaštenog vještaka hzmo-a dana 23.11.2006. g. i spis se prosljeđuje

    1. pravna služba - ovdje

    2. stručni tim __________________

    3. povjerenstvo hzmo-a

    4. povjerenstvo mobs-u

     

    vještak:

    potpis i muhur

     

    meni je zaokružen broj 4.

    broj 1bi značilo ništa od mirovine

    a sad nisam siguran, mislim da je 2. tvrtkova

  14. normalno, puko' jesam ali još mrdam prstima, objavit ću samo informaciju da li je službeni ratni put onakav kakav bi trbao biti (kao tvoj) ili je istina ono što sam objavio da je sl. ratni put mršav i da sadrži samo neke osnovne podatke ; datumi, postrojba itd.

    čitajući pitanja branitelja na ovom forumu bojim se da sam u pravu.

  15. jesi li pokušao taj problem rješiti sa izjavom, dva svjedoka i potpis zapovjednika iz tog perioda?

     

    1.2. Pobliže je uređen status drago-

    voljca iz Domovinskog rata (članak 2.

    stavak 3. i 4.) – to je hrvatski branitelj koji

    je u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15.

    siječnja 1992. sudjelovao u obrani suve-

    reniteta Republike Hrvatske (1) najma-

    nje 100 dana, ili (2) najmanje 30 dana ako

    nije imao obvezu sudjelovanja u priču-

    vnom sastavu ili nije regulirao obvezu

    služenja vojnog roka primjerice, žene,

    malodobne osobe, osobe nesposobne

    za vojnu službu, osobe bez vojnog ra-

    sporeda). Važno je napomenuti da se u

    pogledu određivanja visine mirovine

    hrvatskih branitelja i članova njihovih

    obitelji dragovoljci izjednačavaju s pri-

    padnicima gardijskih postrojbi i speci-

    jalne policije.

    Status hrvatskog branitelja, pa i dra-

    govoljca iz Domovinskog rata, doka-

    zuje se potvrdom Ministarstva obrane,

    odnosno Ministarstva unutarnjih poslo-

    va (članak 2. stavak 2.).

    1.3. ZOPHBDR definra tko se smatra

    hrvatskim ratnim vojnim invalidom iz

    Domovinskog rata (HRVI iz Domovin-

    skog rata) – hrvatski branitelj kojemu je

    organizam oštećen najmanje 20% zbog

    rane, ozljede ili bolesti zadobivene u

    obrani suvereniteta Republike Hrvat-

    ske, odnosno kao zatočenik u zatvoru ili

    neprijateljskom logoru u Domovinskom

    ratu (članak 5. stavak 1. i 2.). Smatra se

    da je oštećenje organizma zatočenika

    u neprijateljskom logoru na toj osnovi

    najmanje 20% trajno (članak 5. stavak

    1.).

    Određene osobe (medicinsko oso-

    blje, ratni izvijestitelji, pripadnici va-

    56

     

    trogasnih postrojbi, pomorci, članovi

    posade brodova trgovačke mornarice

    i dr.), koje nemaju status HRVI iz Do-

    movinskog rata, ostvaruju prava koja

    prema ZOPHBDR pripadaju hrvatskim

    braniteljima sa statusom HRVI iz Do-

    movinskog rata, ako im je organizam

    oštećen za najmanje 20% zbog rane ili

    ozljede (dakle, ne i zbog bolesti) koje

    su zadobile pri obavljanju vojnih ili dru-

    gih dužnosti prema nalogu nadležnih

    tijela državne vlasti Republike Hrvatske

    u obrani suvereniteta Republike Hrvat-

    ske u Domovinskom ili kao zatočenici u

    neprijateljskom logoru u Domovinskom

    ratu (članak 5. stavak 3.).

     

  16. invalidnost možeš povečati u slučaju da je došlo do pogoršanja bolesti ili je bolest nastala zbog ranjavanja ili neke druge bolesti, u tom slučaju prpremiš kompletnu lječničku dokumentaciju i ostale dokumente koji se traže u zahtjevu. zahtjev podižeš u uredu za obranu. dao si malo podataka ali moje je mišljenje da bi trebao predati zahtjev za mirovinu s obzirom da imaš invalidnost.

×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija