Pozdrav svima!
Moja priča je dugačka,specifična i u najmanju ruku žalosna.Naime,supruga je otišla iz bračne zajednice prije 2 mj. Otišla je u trenutku kada sam ostao bez posla te je skupa sa mnom ostavila i trogodišnje dijete.Nije htjela sudjelovati u financijskom smislu za taj mjesec uopće (jer smo podstanari) te smo ostali na milost i nemilost mojim roditeljima koji su se iskazali kao pravi baka i djed.Dok su njeni roditelji istoga momenta prestali plačati vrtić (platili su samo jedan mj.), što sam ja preuzeo bez razmišljanja na sebe.Ali da krenem iz početka.. Supruga ima povijest "čudnog" ponašanja. Od samoozljeđivanja (postoje brojni ožiljci na rukama),prijetnji da će se ubiti (dok je bila trudna),bježanja od kuće itd.Ja sam ju nagovarao da potraži psihijatrijsku pomoć te je digla par puta uputnicu ali je samo jednom otišla i nikada više.3 godine si nije prebacila svoje doktore iz Zagreba u Goricu iz ljenosti.. Tijekom bračne zajednice,supruga nije bila majka u smislu obaveza prema djetetu..nije peglala,nije prala veš,nije prala odnosno održavala higijenu djeteta itd.Sve to sam ja radio i nije mi bilo teško.Otišla je u nekakvu garsonjeru od 20 kvadrata.Ja sam preuzeo apsolutnu skrb o djetetu ta ga ona viđa u prosjeku svaki drugi dan po sat vremena (na njen zahtjev).Dao sam joj slobodne ruke što se tiće viđanja djeteta.Ja sam u međuvremenu potražio brojne savjete od poznanika koji su soc. radnici te odvjetnici. Oni su mi dali savjete koji se međusobno ne poklapaju.Na savjet soc. radnice-prijateljice sam pitao suprugu dali se slaže da ja ostanem skrbnik djeteta pošto ona radi u dvije smjene,nema nikoga ko će joj pomoći (nedaj Bože)od rodbine ili sl. (pošto su svi u dalmaciji a mi smo u Velikoj Gorici.), a ona je rekla da se ne slaže te da će tražiti skrbništvo.Znači sporazumni razvod pada u vodu...U tim nedavnim druženjima sa majkom kćer mi dolazi prljava,smrdi po vlagi i sa rečenicama poput: Mami je došao striček i daje joj puse....mama me je tukla sa šibom po nozi jer sam strgala knjigu.Za ljubavnika mi je i sama priznala da postoji.Pošto sam trenutno bez posla,odvjetnica-prijateljica me je savjetovala da se ne žurim sa tužbom,a i bolje je da je kćer što duže pod mojim krovom zbog socijalnog gledišta kada krene slučaj.Dok mi je soc. radnica rekla da se požurim sa tužbom jer moje nezaposlenje nije ključno u dodjeli skrbništva jer je majka ostavila dijete.
Molim vas za pomoć,savjet ili prijedlog jer volim kćerku više od života i želim je zaštititi od svih loših stvari što je više moguće.Koliko da čekam?dali imam uopće šanse za dobivanje skrbništva?Kako da zaštitim malu od loših utjecaja majke? Bilo kakav savjet će nam dobro doći!Unaprijed hvala!