Sva sreća da postoji takav ugovor, ugovor o doživotnom uzdržavanju i da je kao takav taj ugovor aleatorni.
Ja sam sklopila takav ugovor sa članom svoje obitelji, na žalost sada pokojnim. Obavezala sam se skrbiti i brinuti o članu obitelji i to sam sa radošću obavljala, te sam po tom ugovoru dobila nekretninu.
Da nisam sklopila taj ugovor, sva moja briga o članu obitelji kojeg su svi ostali šikanirali imala bi samo moralnu vrijednost s moje strane, ali zašto da netko drugi uživa npr. tu nekretninu ako se o članu obitelji nije želio brinuti do kraja njegovog života?
Ovo što govorite -protivno dobrim običajima- to je po meni potpuna besmislica, jer ako je vaša sestra preuzela skrb za vašu majku (i njenu također) i da je ta ista majka željela sklopiti taj ugovor sa sestrom
govori samo to da je bila svjesna onog što radi.
Vi kažete da biste se Vi možda bolje skrbili o svojoj majci nego Vaša sestra no navodite isto tako da nemate novaca,
te zamjerate sestri što se o majci skrbila njenim novce,
pa Vas ja pitam, a čijim bi se onda novcem Vi, kako kažete, bolje skrbili za majku, a navodite da nemate novaca? Zar to nije onda ista stvar koju je činila Vaša sestra, skrbila se o majci njenim novce, vjerujem da bi i sa Vama bila ista praksa te bi po tome onda jedna drugoj mogla zamjerati.
Imali ste mogućnost da Vi skrbite o majci, zašto niste? Ne možete sad osporavati sestri pravo na ono što je dobila putem ugovora, jer ako isti postoji znaći da je i sama majka bila svijesna što radi.
