Pozdrav.
Molim vas za pravni savjet, jer jako sam ljuta i ogorcena na funkcionalnost svega zivoga u ovoj drzavi, i unaprijed se ispricavam ako sam previdjela da ste vec pisali o ovome...
naime, moj prbl. je sljedeci:
Temeljem Ugovora o darovanju od 13.11.2008.g. koji je sklopljen kod javnog biljeznika u baka je mojoj sestri i meni darovala svoju imovinu, a ona ima pravo uzivanja za zivota.
Podijelila ju je TOČNO po cesticama, sve je ovjereno kod biljeznika, svaka smo dobile svoj primjerak ugovora,a original smo sestra i ja dostavile u gruntovnicu radi uknjizbe. Daleke 2008.godine.
Kada je nakon nekog vremena sestra odlucila prodati jednu cesticu, ona to nije bila u mogucnosti bez MOG potpisa (i potpisa bake-sto kontam da je OK jer baka ima pravo dozivotnog uzivanja), no zasto JA-koja sam pri tome bila tisucama kilometara daleko? Prodajni ugovor je pokusala sastaviti kod istog javnog biljeznika koji je radio i darovni, i srecom svega se sjecao, te je bio ljubazan provjeriti u katastru i gruntovnici i svi smo ostali zapanjeni cinjenicom da su gospoda iz gruntovnice SVU bakinu imovinu podijelili na mene i sestru 1/1,a ugovor koji im je dostavljen tocno navodi koja cestica pripada kojoj.
To me dovodi do zakljucka da su gospoda koja su zaprimila materijal, ovlas pogledali u ugovor, vidjeli BAKA..bla..blal..bla... UNUKAMA.....bla..bla..bla... i zakljucili da nam ostavlja imovinu 1/1. :pljesce:BRAVO!!!
Zvala sam telefonom, nista... Sestra je prije 2god nosila svoj primjerak ugovora ponovno, da se greska ispravi, no doticna gospodja je bila na godisnjem, njena koleginica je bila ljubazna da dokument ostavi na njenom stolu...i od tada NISTA!!!
Toliko sam ljuta, jer mislim da razumijete koliki je propust u pitanju, i da sam sretna sto sam sa sestrom u dobrim odnosima, jer da je drugacije ja sa svojom imovinom ne bih mogla nista...kao ni ona sama.
Razmisljam o tuzbi (samo iz razloga jer smo izignorirani vec koji put, i evo koliko godina, i jer takoi povrsno rade svoj posao) i zanima me vas savijet, i sto mi je ciniti. trebam li ponovo kucati na ista vrata i nadati se da ce napokon poceti raditi svoj posao ili pak pokusati tuzbom, pa da vidimo hocemo li ih ubrzati i nauciti pameti?
vjerujem da bi i novinari bili sretni da malo opletu po preplaćenoj i precijenjenoj skupini kojima se greske ne otimaju kad su gradjanima u korist...
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru
