grecko

Poštovani Podignuo sam privatnu tužbu za klevetu na kaznenom sudu. Moj problem je u tome što prvo optuženi ne dolazi na rasprave, a njegova supruga koja je drugo optužena dolazi na rasprave s medicinskom dokumentacijom psihijatra kojom opravdava nedolazak svojeg supruga. Tu medicinsku dokumentaciju uvijek donosi na sam dan rasprave zajedno s vrlo suvislim podnescima svojeg supruga u kojima me on i dalje kleveće i sramoti, traži iszuzeće suda, pa nakon toga izuzeće suca itd. Zbog toga se rasprave odgađaju, a meni se stvara trošak odvjetnika. U medicinskoj dokumentaciji psihijatar navodi da tuženi ima Poremećaj prilagođavanja i Generalizirani anksiozni poremećaj. Budući se tuženi zastupa sam ne vidim načina kako ga primorati da dođe na sud. Sve klevete koje se tuženome stavljaju na teret, navedene su u njegovim podnescima raznim upravnim tijelima tako da nisu potrebni iskazi svjedoka. Bez obzira na svoje dijagnoze prvooptuženi vrlo vješto manipulira sa sudom i dalje podnosi vrlo suvisle podneske kojima me kompromitira iako sam protiv njega podignuo tužbu. Očito misli da može pisati o meni što hoće i do kada hoće, te da mu kao psihičkom bolesniku sud ne može apsolutno ništa. Imam nekoliko pitanja za koja mislim da su bitna: Da li bi sudac trebao tražiti procjenu raspravne sposobnosti okrivljenika ili to moram tražiti ja i na čiji teret bi trebao ići trošak vještačenja budući je ovo privatna tužba. Da li sudac treba okrivljeniku dodijeliti branitelja po službenoj dužnosti ukoliko se utvrdi njegova raspravna nesposobnost. Što učiniti ako sudac utvrdi da je tuženi raspravno nesposoban, a tuženi i dalje fabricira podneske kojima me sramoti i kleveće U ovoj cijeloj situaciji osjećam se potpuno nezaštićeno i bespomoćno. Da li se nešto uopće može poduzeti? Hvala vam na odgovoru

Hvala vam na dosadašnjim pojašnjenjima i obrazloženjima. Sigurno će mi biti od korsiti kada ću sa svojim odvjetnikom razmatrati moguće opcije.

To bi bio jedan dugi parnični postupak s upitnim ishodom, budući je moj suvlasnik prije davanja u najam bio u stvarnom posjedu lokala. Jedino dugoročno rješenje bi bila podjela suvlasničke zajednice ili bar međuvlasnički ugovor, ali suprotnu stranu to ne zanima budući joj sadašanje stanje odgovara. Osim toga moj suvlasnik vodi postupak za utvrđivanje stvarnog prava vlasništva za 1/2 njegovog suvlasničkog dijela koji je pokrenula treća osoba, tako da se svemu ne nazire skori kraj.

Na žalost ovu izjavu nisam mogao dati u upravnom postupku koji je prethodio donošenju rješenja, jer u isti nisam bio uključen i za njega sam saznao kada je već bio okončan i kada je treća osoba već stupila u posjed lokala. Zbog toga sam tražio uvid u spis i obnovu postupka. Obnovu postupka sam zatražio nakon što je prošlo više od 30 dana od mojeg uvida u spis pa je moj zahtjev odbačen kao nepravodoban. Iz ovog što ste naveli u svojem prethodnom odgovoru izgleda da ja više nemam nikakvih redovnih pravnih instrumenata da maknem zakupca lokal iz stvarnog posjeda lokala. Dakle, u slučaju da pokrenem i dobijem parnicu, to ne bi imalo nikakav učinak na postojeći zakup treće osobe, nego eventualno na neki budući slučaj samovolje mojeg suvlasnika. Nadalje voditelj postupka osim što je izdao rješenje bez da me je uključio u postupak, također nije napravio uvid u zemljišne knjige (sam je to naveo u rješenju kojim odbija obnovu postupka). Ja jednostavno ne mogu vjerovati da je to bilo slučajno. Da li ta službena osoba zbog tog svog „propusta“ podliježe kaznenoj ili bilo kakvoj drugoj odgovornosti ili jednostavno može raditi takve „propuste“ bez ikakavih sankcija? Zanam da postoji upravna inspekcija, kojoj mogu uputiti predstavku, ali iskreno sumljam da bi to išta rješilo.

Hvala vam na odgovoru. Na primjer, ukoliko dobijem parnicu radi davanja u zakup bez suglasnosti svih suvlasnika ili radi predaje suvlasništva u posjed trećoj osobi, da li to znači da tim pravomoćnim rješenjem suda mogu poništiti rješenje za minimalne tehničke uvjete Gradskog ureda za gospodarstvo, budući sam na predmetnoj nekretnini suvlasnik, a u postupku nisam sudjelovao?

Molim vas još za odgovor vezno za parnicu. Da li je moguće još uvijek pokrenuti parnicu s obzirom na zastaru i to po osnovama koje ste naveli.

Ustavna tužba se odnosi na rješenje sudskog vijeća Županijskog suda kojim sudsko vijeće odbacuje moju tužba kojom mojem suvlasniku stavljam na teret da je ovjerio lažni iskaza kod javnog bilježnika i isti iskoristio kao dokaz vlasništva 1/1 i na taj način obmanuo upravno tijelo u upravnom postupku. Ukoliko dobijem pravomoćno rješenje kojim se tuženi proglašava krivim za navedeno kazneno djelo, automatski se poništava i rješenje upravnog tijela koje je donijelo rješenje na temelju lažnog iskaza. Upravno tijelo je donijelo dva rješenja za MTU. Jedno za lokal, a drugo za terasu. Za lokal nisu dopustili obnovu postupka po službenoj dužnosti, a za terasu jesu. Apsurdno, ali istinito. Međutim u obnovljenom postupku prvostupanjsko tijelo je donijeli isto rješenje zanemarujući činjenicu što ja nisam suglasan da se terasa daje u zakup trećoj osobi. Podnio sam žalbu drugostupanjskom tijelu, koje je moju žalbu odbilo s obrazloženjem da sam dao suglasnost za prenamjenu objekta. Točno je da sam dao suglasnost za prenamjenu objekta, ali ne i da se predmetna nekretnina daje u zakup trećim osobama. Zbog toga sam podignuo tužbu na Upravnom sudu.

Na žalost moj odvjetnik koji je pročitao rješenje suca istrage nije me tako savjetovao. Ne znam da li je već nastupila zastara za pokretanje parničnog postupka, budući je od trenutka kada sam dobio rješenje o MTU na uvid u Gradskom uredu za gospodarstvo (na moj zahtjev) prošlo dvije godine i 9 mjeseci pa je možda nastupila zastara. Sada moj odvjetnik priprema ustavnu tužbu zbog lažnog iskaza, ali nakon ovog što ste mi rekli mislim da nemam velikih izgleda da bude presuđeno u moju korist. Prije kaznene prijave za lažni iskaz izgubio sam vrijeme na pokušaj obnove postupka i na kraju sam završio na Upravnom sudu. Taj postupak mi je vodio drugi odvjetnik, ali me do sada na žalost nitko nije savjetovao da pokrenem parnicu. Također je jedna od opcija koja mi je predložena je da podnesem prijavu DORH-u protiv službenika koji je vodio upravni postupak dodjele MTU, budući je isti proveden na nezakonit način, odnosno nije provjereno stanje vlasništva u zemljišnim knjigama i da se na taj način poništi rješenje za MTU. U svakom slučaju parnica je jedna od opcija ako nije nastupila zastara.

Problem je u tome što je moj suvlasnik pokrenuo upravni postupak dodjele minimalnih tehničkih uvjeta i kao dokaz vlasništva je ovjerio svoji iskaz u kojem navodi da je jedini vlasnik nekretnine i to mu je prošlo kao dokaz vlasništva u Gradskom uredu za gospodarstvo. Ja sam bio isključen iz cijelog upravnog postupka bez obzira na činjenicu da sam suvlasnik. Jednostavno nisu provjerili stanje u zemljišnim knjigama. Zbog toga sam protiv mojeg suvlasnika podignuo kaznenu prijavu. O ovom slučaju sam otvorio temu na forumu pod nazivom: "Ovjera lažnog iskaza". Sudac istrage je u obrazloženju naveo da je cijeli predmet za parnični, a ne za kazneni postupak. Ja ne vidim zašto bih pokretao parnični postupak budući ne osporavam stanje u zemljišnim knjigama.

To mogu dokazati u praničnom postupku koji treba pokrenuti osoba koja osporava stanje vlasništva u zemljišnim knjigama. Ja ne osporavam stanje vlasništva u zmljišnim knjigama, odnosno prihvaćam njihovu istinitost tako da nema smisla da parnični postupak pokrećem ja.

Iz mojeg osobnog iskustva sudska praksa je na žalost drugačija. Ne znam kada će se to promijeniti. Na kraju ću ja morati dokazivati da stanje u zemljišnim knjigama odražava pravo stanje vlasništva.

Molim vas za pojašnjenje vezano za načelo istinitosti zemljišnih knjiga. U Zakonu o zemljišnim knjigama, članak 8, stavak 2, stoji: „Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.“ Nadalje u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Članak 388, stavak 5 stoji: „Zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu.“ Odmah nakon toga u stavku 6 istog članka stoji: „Iznimno od odredbe stavka 5. ovoga članka zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga primjenjuje se od 1. siječnja 2007. na nekretnine u katastarskim općinama za koje je otvorena EOP zemljišna knjiga kao i na nekretnine koje su prema posebnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama unesene u Bazu zemljišnih podataka.“ Z.k uložak nekretnine na kojoj sam suvlasnik dostupan je u elektroničkom obliku i verificiran je. Da li se na njega odnosi odredba iz stavka 6 citiranog zakona, odnosno da li se na predmetnu nekretninu može primijeniti načelo istinitosti zemljišnih knjiga? Moj suvlasnik neosnovano osporava moj suvlasnički udio. Čak je i ovjerio izjavu kod javnog bilježnika kojom izjavljuje da je jedini vlasnik predmetne nekretnine, koju je koristio u jednom upravnom postupku. Ukratko da li ja trebam dokazivati svoje pravo vlasništva ili je izvadak iz zemljišne knjige javna isprava kojom neosporno dokazujem svoj vlasnički udio. Da li postoji sudska praksa, neka odluka Ustavnog suda, povelja ili konvencija na koju se moguće pozvati? Hvala na odgovoru

Cilj mi je da se podijeli suvlasnička zajednica, bilo fizički, bilo civilnom diobom. Dok se to ne riješi ne želim da moj suvlasnik raspolaže zajedničkom imovinom bez moje suglasnosti, odnosno u ovom konkretnom slučaju da tu imovinu daje u zakup, bez mene kao suvlasnika. Trenutno ne mogu pokrenuti postupak razvrgnuća, jer na nekretnini postoji zabilježba spora. Treća osoba je pokrenula postupak utvrđivanja stvarnog prava vlasništva protiv mojeg suvlasnika za ½ njegovog idealnog dijela. Dok se taj spor ne riješi nije moguće pokrenuti diobu. Mojem suvlasniku ovakva situacija odgovara jer je trenutno u stvarnom posjedu većeg i vrednijeg dijela naše zajedničke imovine i želi da takvo stanje što dulje ostane. Osim toga prijeti mu i gubitak ½ njegovog idealnog dijela ako izgubi sudski spor koji vodi s trećom osobom. Ukratko, ne želim da drugi suvlasnik raspolaže imovinom koju ima u stvarnom posjedu kao da je ona njegovo vlasništvo. Mislim da se u ovom konkretnom slučaju dogodilo puno čudnih stvari. Gradski ureda za gospodarstvo me nije uključio u upravni postupak i zanemario stanje u zemljišnim knjigama. Sudac istrage koji je donio dva gotovo identična rješenja i na kraju sudsko vijeće Županijskog suda je donijelo dva rješenja koja su u potpunoj suprotnosti jedan od drugoga. U prvom poništavaju rješenje suca istrage, a u drugo prihvaćaju njegovu argumentaciju iako sudac istrage u svojem drugom rješenju koristi iste argumente kao i u prvom.

Mislim da osoba koja je vodila upravni postupak nije slučajno „zaboravila“ provjeriti stanje u zemljišnim knjigama, nego je sporni iskaz prihvatila kao dokaz vlasništva, i na taj me način isključila iz cijelog upravnog postupka, budući po toj logici ja nisam suvlasnik i slijedom tog ni stranka u postupku. U ovom slučaju voditelj postupka nije poštovao načelo istinitosti zemljišnih knjiga. Budući nisam bio uključen u sam upravni postupak naknadno sam tražio uvid u spis. Osoba koja je vodila postupak dala mi je uvid u spis kao suvlasniku, jer da nisam suvlasnik ne bi imao niti pravo uvida u spis. Ta ista osoba nije zaboravila od mene tražiti potpis da sam dobio spis na uvid. Kasnije sam tražio obnovu postupka, ali je moj zahtjev odbijen zbog nepravodobnosti, jer sam ga podnio 30 dana nakon uvida u spis što dokazuje moj potpis koji sam dao prilikom uvida u spis. Naravno, osoba koja mi je dala uvid u spis nije me na to upozorila. To je potvrdilo i drugostupanjsko tijelo (Ministarstvo turizma), koje je na kraju svojeg rješenja navelo da nema vremenskog ograničenja za obnovu postupka ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave (članak 123. stavak 2. točka 1 Zakona o općem upravnom postupku), ali se to mora dokazati u kaznenom postupku. Da li je se ovaj lažni iskaz može smatrati lažnom ispravom? Da li se može iskoristiti činjenica što voditelj postupka nije poštovao načelo istinitosti zemljišnih knjiga i da li je to kazneno djelo? Kako se meni čini, obnovu postupka je moguće provesti isključivo ako se dokaže da je tijekom postupka voditelj postupka ili stranka u postupku počinila neko djelo koje podliježe kaznenoj odgovornosti, a koje ima utjecaj na sam postupak. Da li je to lažni iskaz ovjeren kod bilježnika ili je to možda ne poštovanje načela istinitosti zemljišnih knjiga? Ne znam možda je moja pretpostavka pogrešna, ali mi se to čini kao jedina realna mogućnost.

Hvala vam na brzom odgovoru. Dotični je ovjerio izjavu kod javnog bilježnika i priložio istu uz zahtjev za dodjelu minimalnih tehničkih uvjeta kao dokaz vlasništva. Dakle koristio je ovjerenu izjavu u upravnom postupku s namjerom da obmane nadležno upravno tijelo. Gradski ured za gospodarstvo je trebao odbaciti taj dokaz vlasništva i trebao je poštovati načelo istinitosti zemljišnih knjiga, međutim to nije učinio. Također sam kao suvlasnik trebao biti uključen u predmetni upravni postupak što također nije učinjeno. Zbog čega je odgovorna osoba koja je vodila ovaj upravni postupak prihvatila ovjerenu izjavu kao dokaz vlasništvu je pitanje za raspravu. Da li zbog toga postoji osnova za podizanje optužnog prijedloga protiv nadležne osobe iz Gradskog ureda? Ustavna tužba je svakako zadnja opcija jer sam svjestan da su minimalni izgledi da bude riješena u moju korist. Ne znam da li postoji neka druga mogućnost da sporno rješenje Gradskog ureda za gospodarstvo bude odbačeno budući je doneseno bez iskaza moje volje kao suvlasnika i zbog navedenih propusta u samom upravnom postupku. Ukoliko je to kaznena prijava ili optužni prijedlog protiv nadležne osobe koja je vodila upravni postupak onda je to prihvatljiva solucija. Nadalje, sporna izjava je korištena kao dokaz vlasništva u upravnom postupku što također neprihvatljivo. Koje je vaše mišljenje o svemu navedenom?

Molim vas savjet za slijedeći slučaj Suvlasnik sam nekretnine u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt. Prije je to bila obiteljska kuća koju je drugi suvlasnik prenamijenio u ugostiteljski objekt uz moju suglasnost i pisani sporazum o podijeli suvlasničke zajednice. Načinjen je i parcelacioni elaborat i potpisan sporazum. Prema tome sporazumu meni pripada polovica zajedničke parcele s obiteljskom kućom u čijem sam posjedu, a drugom suvlasniku druga polovica parcele s ugostiteljskim objektom. Do moje parcele se može pristupiti jedino preko parcele na kojoj se nalazi ugostiteljski objekt. Općinski sud, a kasnije i županijski sud je odbio provesti diobu temeljem našeg sporazuma budući je sporazum neprovediv. Zahtjev za uknjižbu je podnio drugi suvlasnik na način da je sebe htio upisati kao vlasnika 1/1 na parceli s lokalom, a na parceli s kućom (moj posjed) je htio ostati suvlasnik ½ suvlasničkog dijela. Trenutna situacije je takva da smo formalno i dalje suvlasnici, ali svaki je u stvarnom posjedu svoje polovice. U međuvremenu je moj suvlasnik dao lokal u zakup trećoj osobi bez moje suglasnosti, a cijeli upravni postupak je proveden bez mene kao stranke u postupku. U gradskom uredu za gospodarstvo sam tražio dokumentaciju prema kojoj je ishođena dozvola za rad lokala i pitao sam zašto ja nisam bio uključen u postupak kao suvlasnik. Tada mi je rečeno da postoji moja suglasnost za prenamjenu lokala i da moja suglasnost u ovom upravnom postupku nije potrebna jer je između ostalih dokumenata suvlasnik priložio i izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika, kojom izjavljuje da je jedini vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi lokal iako je u zemljišnim knjigama vlasnik ½ idealnog djela. Tom prilikom sam upozorio da ovjerena izjava predstavlja lažni iskaz budući sam u zemljišnim knjigama suvlasnik predmetne nekretnine i također sam predočio rješenje sudova kojim se odbija upis prava vlasništva 1/1 na predmetnu česticu. Referent u Gradskom uredu za gospodarstvo mi je tada rekao da to moram dokazati u sudskom postupku. Zbog toga sam podignuo prijavu DORH-u koja je odbačena, a nakon toga i prijedlog za provođenje dokaznih radnji Županijskom sudu. Sudac istrage je odbacio moj prijedlog, na što sam podnio žalbu. Sudsko vijeće Županijskog suda je prihvatilo moju žalbu i vratilo predmet sucu istrage uz obrazloženje da se sudac istrage u svojem rješenju nije osvrnuo na meritum stvari već je težište stavio na narušene međuljudske odnose. U ponovljenom postupku sudac istrage je ponovo odbacio moj zahtjev uz neznatno izmijenjeno obrazloženje, ali ovaj put je Sudsko vijeće iz meni neobjašnjivih razloga prihvatilo argumentaciju suca istrage i donijelo rješenje koje je kontradiktorno u odnosu na prvotno rješenje. U svojem obrazloženju Sudsko vijeće navodi da se tu radi o narušenim susjedskim (a ne među vlasničkim) odnosima i da moj optužni prijedlog nema osnova iako je ovjereni iskaz mojeg suvlasnika nije u skladu sa stanjem u zemljišnim knjigama. Odvjetnik koji me zastupa u cijeloj ovoj stvari mi je rekao da je jedina instanca koja mi preostaje ustavna tužba, ali mi je također rekao da su vrlo mali izgledi da time nešto postignemo. Da li postoji neki drugi izvanredni pravni lijek osim ustavne tužbe. Molim vas za vaše mišljenje. Srdačan pozdrav

Poštovani U postupku legalizacije pokušao sam legalizirati nadograđeni dio samostojeće obiteljske kuće. Međutim moj rođak je prije mene legalizirao jednu i pol pomoćnu prostoriju kao samostalnu prostoriju u funkciji osnovne zgrade (njegova kuća) iako sporne prostorije čine konstrukcijsku i uporabnu cjelinu s mojim objektom. Gradski ured za graditeljstvo pogrešno je utvrdio činjenice i legalizirao dio mojeg objekta kao samostalnu uporabnu cjelinu. Poziv na očitovanje, Gradski ured za graditeljstvo je navodno objavio na oglasnoj ploči, što ja nisam vidio, pa je rješenje postalo pravomoćno. Gradskom uredu za graditeljstvo sam uputio prijedlog za obnovu postupka po službenoj dužnosti i to po tri osnova: Temeljem članka 38. Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, zgrade i druge građevine mogu se evidentirati i prikazivati kao zasebne ako tvore zasebnu tehničko-tehnološku, odnosno uporabnu cjelinu. Slijedom ove zakonske odredbe, prostorije ozakonjene spornim rješenjem nije moguće upisati u katastarski operat i navedeno rješenje nije provedivo , jer je jasno da jedna i pol prostorija ne čine konstrukcijsku i uporabnu cjelinu. Na taj način su (kako ja vidim) ispunjenje i odredbe članka 128. stavak 1. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku kojima je propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće. Člankom 123. stavak 1. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Snimka izvedenog stanja koju je sačinio arhitekt koji je izradio elaborat za moju kuću to dokazuje i komisija Gradskog ureda za graditeljstvo je to utvrdila očevidom (zapisnik komisije). Kao treći razlog sam naveo da je člankom 123. stavak 1. točka 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku. Gradski ured za graditeljstvo je odbacio moj prijedlog i očitovao se samo na dio koji se odnos na dostavu (točka 3.) s obrazloženjem da se nisam očitovao u zakonskom roku iako sam bio obavješten. O točki 1. i točki 2. Gradski ured se nije očitovao. Preostaje mi jedino žalba Ministarstvu graditeljstva. Budući nisam pravnik, molim vas da me savjetujete da li točka 1. i točka 2. imaju osnova i da li bi po vašem mišljenu trebao u žalbu Ministarstvu navesti ove dvije točke bez obzira na pravomoćnost rješenja prvostupanjskog tijela. Hvala vam i srdačan pozdrav

Poštovani Otvaram ovu temu bući nisam našao slično pitanje iz područja radnog prava, a radi se o slijedećem: Radim u tvrtki (Tvrtka A) koju je kupila druga tvrtka (Tvrtka B). Tvrtka A u kojoj sam trenutno zaposlen ostaje pravni subjekt do 30.11.2014. nakon čega se gasi. Tvrtka B je dana 21.11.2014. ponudila meni i ostalim zaposlenicima Tvrtke A novi ugovor o radu koji bih trebao potpisati do petka 28.11.2014. U suprotnom mi slijedi poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. U novom ponuđenom ugovoru ponuđeno mi je drugo radno mjesto i odgovarajući platni razred prema njihovom Pravilniku o radu. Također mi je određena i bruto plaća koja je preko 60% manja od moje dosadašnje bruto plaće. Uz novi Ugovor o radu nije priložen niti jedan drugi dokument koji se navodi u Ugovoru o radu, pa tako niti Pravilnik o radu Tvrtke B. Ipak sam uz puno muke uspio doći u posjed Pravilnika o radu Tvrtke B. Uvidom u Pravilnik utvrdio sam da plaća ponuđena u Ugovoru nije u skladu s platnim razredom koji je naveden u ponuđenom ugovoru već je 40% manja od one koja bi trebala biti prema platnom razredu ponuđenom u Ugovoru. Plaća navedena u Ugovoru je plaća iz 3 stupnja nižeg platnog razreda. Ista stvar se dogodila i mojem kolegi. Njemu su ponudili plaću koja također nije u skladu s platnim razredom navedenim u Ugovoru već je otprilike 35% niža. Zbog navedenog, mišljenja sam da se ovdje ne radi o slučajnoj greški već o namjeri da nas se obmane i prevari prilikom potpisivanja novog Ugovora. Postoji još jedna alternativa, a to je da prihvatim stimulativnu otpremninu koja iznosi neto plaća puta godine staža u Tvrtki A. To je navedeno u mailu i nije baš čisto da li će radnici platiti porez ili će to platiti Tvrtka B. Tvrtka B je naknadno u mailu pojasnila da će podmiriti sve poreze, tako da bi radnici trebali dobiti čisti neto iznos. Moje pitanje je da li u slučaju ne potpisivanja novog ugovora o radu ima osnova za tužbu, budući mi je ponuđeno radno mjesto što ukazuje da nisam tehnološki višak. Ipak ne mogu se oteti dojmu da me se nova tvrtka želi riješiti na neprimjereni način i da se ovdje radi o čistoj ucjeni. Kakvi su mi, po vašem mišljenju, izgledi u slučaju pokretanju sudskog spora? Molim vas za brzi odgovor je mi vrijeme istječe. Srdačan pozdrav

Hvala vam na pojašnjenju.

Hvala na brzom odgovoru. Iz vašeg odgovora nameće mi se još jedno dodatno pitanje. Da li osoba koja sramoti ili kleveće treba dokazati da su njene tvrdnje istinite ili oštećenik treba dokazivati da su iznesene tvrdnje neistinite?

Moje pitanje se odnosi na klevetu koju je protustranka navela u svojoj žalbi na presudu Općinskog suda. U svojoj žalbi protustranka navodi da sam ja svojim političkim vezama utjecao na sud i samu presudu. Nadalje, u žalbi protustranka zbog toga traži izuzeće nadležnog županijskog suda i predlaže drugi županijski sud kako ne bih mogao svojim navodnim političkim vezama utjecati na nadležni županijski sud. Zanima me da li u ovom slučaju ima elemenata kaznenog djela klevete, budući se meni na teret stavlja utjecanje na sud s ciljem pristranog suđenja. U svojoj žalbi protustranka ne navodi niti jedan dokaz za moje navodno utjecanje na sud. Također me zanima koji je rok za kaznenu prijavu za klevetu, odnosno kada nastupa zastara.

Ukratko, evo u čemu je moj problem. Suvlasnik sam u idealnom dijelu ½ male parcele na kojoj se nalazi voćnjak. Drugi suvlasnik je iznajmio svoj ugostiteljski lokal koji je u blizini naše zajedničke parcele (ne nalazi se na predmetnoj parceli) i dozvolio je najmoprimcu lokala da koristi našu zajedničku parcelu. Najmoprimac je nedugo zatim počeo na parcelu dovlačiti staru kramu i rashodovani inventar. Na taj me način kontinuirano onemogućava u normalnom posjedu i korištenju nekretnine. Imam dva pitanja i molim za odgovor: Da li u ovom slučaju imam osnovu za tužbu za smetanje posjeda Da li je ovaj slučaj u nadležnosti državnog inspektorata jer je u pitanju poslovanje ugostiteljskog objekta Molim za mišljenje i komentare.

Poštovani, U Zakonu o vlasništvu i stvarnim pravima, Članak 41. stavak 1. stoji: "Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika." Prema navedenom mi se čini da suvlasnik ne može bez suglasnosti ostalih suvlasnika dati nekretninu u najam ili na korištenje trećim osobama.

Molim za savjet. Htio bih razvrgnuti suvlasničku zajednicu na dvjema nekretninama na kojima sam suvlasnik 1/2 idealnog djela. Suvlasnik druge 1/2 na istim nekretninama je moj stric. Parcele su međusobno povezane. Na gruntovnoj čestici A se nalazi kuća koja je u dugogodišnjem posjedu mojeg strica, a na gruntovnoj čestici B je kuća u čijem sam dugogodišnjem posjedu ja. Gruntovna čestica A se sastoji od jedne k.č. površine 328 m2, a gruntovna čestica B od dvije k.č. (prva k.č. 324 m2, a druga k.č. 132 m2). Gruntovna čestica A ima pristup s ulice, a pristup gruntovnoj čestici B je isključivo preko gruntovne čestice A. Teret služnosti nije upisan na gruntovnoj čestici A, ali na njoj postoji kolni prolaz do gruntovne čestice B. Minimalna površina građevinske parcele u građevinskoj zoni gdje se nekretnine nalaze je 600 m2. Da li je moguće gruntovnu česticu B parcelirati na način da se od nje naprave dvije gruntovne čestice koje bi odgovarale dvjema k.č. na gruntovnoj čestici B. Da li je moguća ovakva parcelacija s obzirom da bi se tako stvorila gruntovna čestica od 132 m2 koja nema neku ekonomsku vrijednost i manja je od 600 m2. Moj stric predlaže da se podijelimo na način da on bude vlasnik gruntovne čestice A, a ja novonastale gruntovne čestice B1 (k.č. površine 324 m2). Novonastala gruntovna čestica B2 (k.č. površine 132 m2) ostala bi zajednička i on bi do nje pristupao preko gruntovne čestice B1 (moja parcela). Da li je moguće provesti takvu parcelaciju i da li netko zna kakva je sudska praksa u sličnim slučajevima? Hvala na odgovoru.