Jump to content

grecko

Korisnik
  • Broj objava

    39
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Hvala vam na informaciji. Budući je posljednjim izmjenama KZ-a ukinuto kazneno djelo teškog sramoćenja, da li sudac može ponovo djelo kvalificirati kao sramoćenje? Pitam zato jer je u trenutku počinjenja djela, prema tada važećem KZ-u djelo bilo moguće kvalificirati kao sramoćenje.
  2. Žalili smo se po dva osnova. Prvo zbog kvalifikacije dijela i drugo zbog izrečene kazne. Djelo je kvalificirano kao sramoćenje, a kazna je uvjetna. Skoro sam siguran da protustranka neće biti suglasna da se koristi iskaz iz prvostupanjskog postupka. Protustranke su maksimalno otezale prvostupanjski postupak pa ne vidim zašto bi sada bilo drugačije. U čl. 431. ZKP-a stavak 1. stoji: "Zapisnici o iskazima svjedoka, suokrivljenika ili već osuđenih sudionika u kaznenom djelu te zapisnici ili drugi dopisi o nalazu ili mišljenju vještaka pribavljeni tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave mogu se prema odluci vijeća pročitati odnosno reproducirati samo:" (alinea 2) "ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka,". Stavio bih naglasak na "mogu" u prvoj rečenici stavka 1., što prema mojem tumačanju znače mogu, ali ne moraju. U ovom konkretnom slučaju to ovisi o prosudbi i odluci suca. Presuda koju je sudac donio je maksimalno blaga glede kvalifikacije djela kao i same izrečene kazne koja je uvjetna. Zbog toga je drugostupanjski sud predmet i vratio na ponovno rješavanje. Mislim da je opravdan moj strah da će sudac tražiti ponovno svjedočenje moje majke kako bi tuženima omogućio otezanje postupka i eventualnu zastaru. Od podnošenja tužbe je prošlo više od 4 (četiri) godine. U svakom slučaju hvala vam na brzom odgovoru i srdačan pozdrav
  3. Pozdrav svima Moja majka i ja podnijeli smo tužbu za klevetu. Nakon gotovo 4 godine donesena je prvostupanjska presuda kojom se tuženi proglašavaju krivim. Prvostupanjskim rješenjem počinjena djela (bilo ih je više) sud je prekvalificirao u sramoćenje umjesto klevetu i izrečena je uvjetna kazna. Žalili smo se na prvostupanjsku presudu. Naša žalba je uvažena i cijeli postupak je vraćen na ponovno rješavanje prvostupanjskom sudu. Tuženi će vrlo vjerojatno radi otezanja postupka tražiti ponovno ispitivanje svjedoka što je veliki problem, jer je moja majka četiri godine starija i sada ima 84 godine. Osim toga prije 6 mjeseci je imala otvorenu operaciju srca koju je jedva preživjela i sada je u teškom stanju. Bojim se da bi za nju ponovno svjedočenje i kontakt s ljudima koji nas kontinuirano maltretiraju već dugi niz godina moglo izazvat veliki stres i zdravstvene tegobe koje bi za nju mogle biti fatalne. Budući je gotovo nepokretna, postoji mogućnost dolaska suca, zapisničara i tuženih u njen stan što bi za nju bio još veći stres i veći rizik za njeno zdravlje. Zanima ma da li postoji zakonska mogućnost da moja majka potpiše izjavu kojom ostaje pri svim svojem iskazu iz prvog postupka i da kao ugroženi svjedok zbog starosti i teške bolesti izbjegne ponovno svjedočenje u kojem nema ništa za dodati ili oduzeti od iskaza danog tijekom prvog postupka. Ukoliko to nije moguće da li postoji neki drugi način da se izbjegne svjedočenja moje majke zbog realnih opasnosti za njeno zdravlje. Hvala i srdačan pozdrav
  4. Dakle, porezna obveza utvrđena je izvršnošću rješenja, a apsolutni zastarni rok počinje teći nakon isteka godine utvrđenja porezne obveze. U mojem slučaju rješenje je postalo izvršno u 2108. i 1.1.2019. počinje teći apsolutni zastarni rok. Ukratko, porez trebam platiti, jer osnova za apsolutnu zastaru nema. Hvala vam na pojašnjenju cijele stvari.
  5. Danas sam bio u poreznoj upravu i dobio obrazloženje da ne postoji osnova za zastaru moje porezne obveze. Prema Općem poreznom zakonu N.n. 147/2008 Članak 94. postoji zastara prava na utvrđivanje porezne obveze (Stavak 3.) i zastara prava na naplatu poreza (Stavak 4.). Rok zastare za oba slučaja je 6 godina. To u mojem slučaju znači (prema obrazloženju porezne uprave) da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze (razreza poreza) počinje teći nakon isteka godine u kojoj sam poreznu obvezu prijavio, a zastara prava na naplatu poreza počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezna uprava utvrdila poreznu obvezu, odnosno donijela izvršno riješenje o razrezu poreza. Prema navedenom, izgleda da porezna uprava ima rok od 6 godina za razrez poreza i još 6 godina da razrezani porez i naplati. Porez sam prijavio u 2012., a izvršno porezno rješenje o razrezu poreza na koje nemam pravo žalbe doneseno je 2018. dakle unutar roka zastare od 6 godina. Rok zastare za naplatu poreza prema ovom tumačenju počinje s 1.1.2019. i završava 1.1.2025. To je tumačenje koje sam dobio u poreznoj, a njihov posao je da mi naplate porez, a ne da me pouče kako da to izbjegnem. Bez obzira na tu činjenicu zanima me da li njihovo objašnjenje ima osnova. Hvala i srdačan pozdrav
  6. Da, ključno u cijeloj stvari je utvrđenje obveze i kada nastaje. Da li je to od trenutku sklapanja ugovora kako stoji u u članku 14. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN 69/1997) ili od trenutka kada je doneseno izvršno porezno rješenje. U ovom drugom slučaju PU bi mogla razrezati porez i 10 godna nakon sklapanja ugovora, pa bi apsolutna zastara nastupila nakon 16 ili čak 17 godina od kupoprodaje nekretnine. Ne bi me čudilo da je bilo i takvih slučajeva. Apsurdna je i činjenica da prema Članaku 215. Stavak 1. Zakon o obveznim odnosima N.n. 35/05, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (npr početak iduće godine nakon nastanka obveze), a PU bez obzira na to početak zastarnog roka smatra godinu nakon pravomoćnog razreza poreza. Na kraju svega, odlučio sam ne platiti porez i poslati prigovor na ovrhu, a ako me ovrše idem na nadležni upravni sud pa što bude. Hvala na odgovrima i srdačan pozdrav
  7. Poštovani, U članku 14. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN 69/1997) stoji: (1) Porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora, odnosno drugoga pravnog posla, kojim se stječe nekretnina. (2) Ako se stječe nekretnina na temelju odluke suda ili drugog tijela, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke. Ovaj zakon ima brojen izmjene i dopune: NN 69/1997, NN 26/2000, NN 127/2000, NN 153/2002, NN 22/2011, NN 143/2014, ali nisam našao odredbu koja mijenja definiciju nastanka porezne obveze. U Članku 94. Općeg poreznom zakonu (N.n. 147/2008) stoji: (3) Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. (4) Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe. U vašem slučaju po mojem tumačenju to bi bio 1.1.2006. U Članku 96. stoji: (1) Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona. (2) Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka nastupa za šest godina od dana kada je zastara počela prvi put teći. Nadalje, u Članku 5. Zakon o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona (N.n. 18/2011) stoji: U članku 120. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase: »(3) Čelnik poreznog tijela može donijeti odluku o otpisu poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa koji je ostao nenaplaćen nakon proteka roka od četiri godine od nastupanja aposlutnog roka zastare prava na naplatu poreznog duga. Odluka o otpisu poreznog duga obvezno sadrži oznaku poreznog duga i razdoblje na koje se odnosi otpis. Opći porezni zakon (N.n. 147/2008) ima brojne izmjene i dopune: 18/2011, 78/2012, 136/2012, 73/2013, 26/2015, 44/2016. Nisam našao nešto što bi utjecalo na apsolutnu zastaru i nastanka porezne obveze. Opći porezni zakon (115/16.) (Važeći zakon) u prijelaznim odredbama u Članku 197. navodi: (1) Postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Prema mojem tumačenju za vaš slučaj, kao i za moj relevantni su zakoni koje sam prije naveo. Ovo je moja analiza i budući nisam pravnik moje tumačenje morate uzeti s rezervom. Možda sam nešto ključno propustio što je možda navedeno u brojnim izmjenama i dopunama nvedenih zakona i bilo bi dobro da netko ako uoči takav propust o tome napiše svoj komentar. Možete pogledati i privitak u PDF-u. Lijepi pozdrav Apsolutna zastara.pdf
  8. U Članku 108., Stavak 4. Općeg poreznog zakona (NN 106/18) stoji: "Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela." Prema ovoj odredbi, u mojem slučaju rok za apsolutnu zastara bi trebala teći od 01.01.2013. godine budući sam kupnju nekretnine prijavio PU sredinom 2012. Ne znam da li sam to krivo protumačio ili još nešto drugo utječe na početak roka apsolutne zastare. Nadalje u istom članku, Stavak 1. stoji: "Pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći." Iz toga sam izveo zaključak da bi apsolutna zastara trebala nastupiti 01.01.2019. U člancima na koje ste me uputili nisam našao sadržaj koji bi osporio moje tvrdnje. U temi ste dana 28.02.2018. između ostalog napisali: Po meni je ključan dio vašeg teksta koji kaže: "Dakle, zastara naplate poreza, ako ste poreznu obvezu prijavili u 2015-oj bi nastupila 01.01.2022." Ja sam poreznu obvezu prijavio 2012. i prema toj računici apsloutna zastara bi nastupila 01.01.2019. Jedino što bi po mojem mišljenju moglo utjecati na rok zastare je to da se na porezne obveze prijavljene prije određenog datuma ne primjenjuje novi Opći porezni zakon, ali nisam uspio naći članak koji bi na to ukazivao.
  9. Molim vas za dodatno pojašnjenje zbog čega nije nastupila apsolutna zastara.
  10. Poštovani, Sredinom 2012. kupio sam nekretninu i nadležnoj PU sam u zakonskom roku od 30 dana prijavio nastanak porezne obveze. U lipnju 2014. PU donosi rješenje kojim mi razrezuje porez. Na predmetno porezno rješenje u zakonskom roku podnosim žalbu. Početkom 2015. PU donosi novo rješenje kojim usvaja moju žalbu i smanjuje razrez poreza. U zakonskom roku podnosim novu žalbu. Sredinom 2018. PU donosi novo rješenje kojim odbija moju zadnju žalbu iz 2015. godine. Krajem siječnja ove godine (2019.) dobivam opomenu pred ovrhu u kojoj se od mene traži da u roku od 8 (osam) dana podmirim svoje dugovanje ili ću u suprotnom biti ovršen. Moje pitanje je da li PU ima zakonskog osnova provesti ovrhu, budući je od nastanka porezne obveze prošlo više od 6 godina (01.01.2013. do 31.12.2018.) i da li je u konkretnom slučaju nastupila apsolutna zastara. Hvala na dogovoru i lijepi pozdrav
  11. Hvala vam na odgovoru. Mislim da je glavni problem upravo u dokazivanju stvarnog početka pokretanja ovršnog postupka. PU u ovršnom prijedlogu sigurno neće navesti datum nakon nastupanja zastare. Kako mogu dokazati kada je PU poslala ovršni prijedlog sudu ili bilježniku. Ako je to učinjeno poštom, pošta mi neće dati tu informaciju bez sudskog naloga. Isto vrijedi i za javnog bilježnika. Osim toga ne znam kako se može kontrolirati javnog bilježnika kod njegovih evidencija zaprimanja zahtjeva. Sve te informacije vezane za datum pokretanja ovršnog prijedloga, kako se meni čini, mogu dobiti jedino putem suda, dakle trebao bih podignuti tužbu na Upravnom sudu ukoliko budem ovršen i nadati se da je postupak pokrenut nakon zastare. U suprotnom gubim spor.
  12. Poštovani S datumom 01.01.2019. moj porezni dug je ušao u apsolutnu zastaru. Porezni dug je nastao 2012. godine i do sada ga nisam platio jer sam čekao rješenje na moju drugu žalbu skoro 5 godina. Prva žalba je rješena u moju korist, a rješenje PU (Porezna uprava) na drugu žalbu sam dobio u prosincu 2018. i porez do sada nisam platio. Do danas nisam dobio opomenu niti rješenje o ovrsi, niti mi je blokiran račun. Da li postoji mogućnost da je PU pokrenula ovrhu u 2018. i da ipak budem ovršen iako je 01.01.2019. moj porezni dug ušao u apsolutnu zastaru i kako PU dokazuje datum početka pokretanja ovrhe? Hvala na odgovoru i lijepi pozdrav
  13. grecko

    Raspravna sposobnost

    Da, toga se i bojim. To bi moglo dosta koštati, ali u slučaju da se tuženi proglasi krivim sve ide na njegov trošak. Ako saznam konkretan iznos objaviti ću ga ovdje.
  14. grecko

    Raspravna sposobnost

    Tuženi gospodin me već dulje vrijeme maltretira na razne načine, od lažnih prijava policiji, Gradskom vodovodu, podizanja neosnovanih kaznenih prijava itd. Ovu tužbu sam podigao jer za moje navode iz tužbe postoje materijalni dokazi (urudžbirani podnesci) i mislio sam da cijeli postupak ne bi trebao dugo trajati jer je sve jasno i lako dokazivo. Mislim da ću tražiti psihijatrijsko vještačenje, ali bih prije konačne odluke ipak volio znati koliki su troškovi samog vještačenja. Da li možda znate na kolike troškove mogu računati? Hvala vam na dosadašnjim odgovorima i srdačan pozdrav
  15. grecko

    Raspravna sposobnost

    Hvala vam na brzom odgovoru. Iz svega što mi je poznato, gotovo je sigurno da tuženi nije kriv za svoje stanje. Do ponovne raspravne sposobnosti tuženoga vjerojatno nikada neće doći, jer prema mojim saznanjima, on se dugi niz godina liječi od navedenih psihičkih problema. Kakva je sudska praksa u takvim slučajevima? Da li se nakon određenog vremenskog razdoblja tuženome može dodijeliti branitelj po službenoj dužnosti ili sudac jednostavno može prekinuti postupak? Iako je tuženi vjerojatno raspravno nesposoban, to ne znači da je bio neubrojiv prilikom počinjenja kaznenog djela, odnosno pisanja brojnih podnesaka u kojima me kleveće. Svi ti podnesci su napisani vrlo suvislo i iz njih se ne bi moglo zaključiti da tuženi ima psihičkih problema. Da li mogu tražiti procjenu njegove ubrojivosti bez obzira na njegovu raspravnu sposobnost? Prema onome kako sada stvari stoje čini mi se da moram čekati da tuženi ponovno postane raspravno sposoban (što se vjerojatno neće nikada dogoditi), a on cijelo to vrijeme može samostalno sudjelovati u raznim upravnim postupcima, pisati laži o meni u svojim podnescima, a ja samo mogu čekati njegovu ponovnu raspravnu sposobnost. Da li je to stvarno tako ili postoji ipak neka druga mogućnost kojom tuženog bar na neki način mogu spriječiti u daljem sramoćenju?
×
×
  • Napravi novi...