Poštovani,
moram izraziti žaljenje ovim "šlampavim" pokušajem da mladi ljudi steknu radno iskustvo. Nakon završenog fakulteta 3. sam godine bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje i uza sve napore nikako nisam mogla pronaći posao. Kada je uzašao zakon o stručnom osposobljavanju za rad, nisam se mogla uključiti u to jer sam prije fakulteta radila 3. mjeseca na zamjeni kao prodavač. Nakon te tri godine na Zavodu zvali su me da radim u programu javnih radova. Grabljala sam lišće po gradu, kopala cvijeće i obavljala slične poslove. Je u neku ruku bilo poniženje, ali ok, gledala sam na to kao i svaki drugi posao jer smatram da je posao posao, rada se ne treba sramiti, nego ne rada. Ali i kakav sam izbor imala- odbiti, pa da me maknu sa zavoda. Tada je napokon izašao zakon da se mogu stručno osposobljavati za rad i osobe do 1 godine radnog iskustva. Ja sam tada imala sa javnim radovima sveukupno 8. mjeseci. Sama sam si pronašla poslodavca, radno mjesto, samo je trebalo pričekati 3. mjeseca prijavljena na zavodu. Međutim, opet problemi. "Gospođa na zavodu kaže da sada moram čekati još godinu dana upravo zato što sam radila u javnim radovima. Pitam ja Vas sve, TKO JE OVDJE LUD? TKO OD NAS MLADIH FAKULTETSKI OBRAZOVANIH LJUDI RADI MALE MAJMUNE? Zar svoje stručno radno iskustvo da i dalje skupljam grabljajući lišće po gradu ili da prodam uzalud još godinu dana moleći Dragog Boga da opet netko pametan ne promjeni zakon nekome drugome u prilog. Ovome stvarno netko treba stati na kraj. SRAMOTA. Znam da nisam jedina, da nas ima mnogo u sličnim situacijama. Gospodine Ministre, što će biti s nama, hoćemo li ikada naći posao (ikakav), hoćemo li ikada imati mogućnosti osnovati svoje obitelji i svoj dom, hoćemo li ikada imati prilike poštenim radom zaraditi svoju mirovinu??? Pretpostavljam da ne...Ali kako god!!!Živjela nama mjera poticanja zapošljavanja uz stručno osposobljavanje za rad i živjeli nam javni radovi.
