Trix

Ali to bi onda značilo da su izvansudske ovrhe više rangirane po važnosti od sudskih, što zaista nije logično. Odnosno; izvansudske se moraju sustezati s plaće, a sudske ne, osim po osnovi zakonskog uzdržavanja i sl. Uostalom, članak 197. se ne odnosi samo na sudske ovrhe, nego na sve ovrhe na plaći. U st. 1. tog članka stoji da pljenidbu određenog dijela plaće mora provoditi poslodavac koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun u banci, a st. 2. govori da je poslodavac dužan provoditi ovrhu na plaći jedino ako mu to sud naloži (po osnovi zakonskog uzdržavanja i sl.).

Mislite na stavak 2 članka, odnosno rok od šezdeset dana za postupanje po ovrsi? Ali naslov članka 202. je Zapljena po pristanku dužnika, što bi zaista trebalo značiti da nam mora biti dostavljena dužnikova suglasnost. A ako pogledamo članak 197. OZ-a, onda uopće nismo dužni provoditi ovrhu jer plaću isplaćujemo na račun kod banke. Hvala na savjetima, ali spomenuti članci OZ-a su zaista zbunjujući i kontradiktorni i na kraju nismo sigurni kako postupiti.

Ovo da smo dužni postupati sukladno čl. 202. OZ-a znači da smo s plaće dužni sustezati jedino ako nam je dostavljena javnobilježnički ovjerena suglasnost o zapljeni dijela plaće potpisana od strane dužnika? A ako nam je dostavljeno samo rješenje o izvansudskoj ovrsi, a ne i dužnikova suglasnost, onda nismo dužni po tome postupati? Ne razumijem do kraja, pa molim ako mi možete dodatno pojasniti.

Da, ovo sad ni meni nije jasno...

Da, to smo i mi našli na internetu, ali u Ovršnom zakonu piše drugačije... A, kako se ono kaže, "s rogatima se ne treba bosti" 😁 Htjeli smo ići na ruku radniku, ali, naravno, ne do mjere da mi moramo pokrivati rate koje mu ne skinemo s plaće. Zato ćemo postupiti po ovrsi EOS Matrixa, kako nam je savjetovala Borbena7. Puno hvala na Vašim savjetima! Teško se je snaći u zakonima koji govore jedno, primjerima iz sudske prakse koji govore drugo i u cijeloj toj zbrci.

Hvala na odgovoru. Znači, u redu je što onda na redovan račun radnika nećemo uplaćivati ništa i na taj će se način prekinuti naplata dugovanja koje se je do sada naplaćivalo ovrhom na računu našeg radnika? Mislim, nećemo li isto tako kao poslodavac biti u nekom prijestupu jer radniku ništa neće biti uplaćivano na redovan račun?

Mali smo poslodavac. Za jednog našeg radnika EOS Matrix nam je poslao ovrhu na plaću, a on već od prije ima drugu ovrhu na svom računu u banci. Ukoliko bismo radniku s plaće skidali nezaštićeni dio i doznačivali direktno EOS-u, na njegov redovan račun ne bi se uplaćivalo ništa i na taj bi način EOS Matrix preskočio redoslijed naplate ovrha koji je odredila FINA. Tako smo i odgovorili EOS-u, ali oni tvrde da ovrha plaće ima prednost pred ovrhom računa i prijete nam da će od nas kao poslodavca tražiti da nadoknadimo propuštene rate. Neki primjeri iz sudske prakse što smo ih našli na internetu govore da prednost ima jedino sudska ovrha po osnovi zakonskog uzdržavanja i slično, a ostale ovrhe da je poslodavac dužan skidati direktno s plaće jedino ako se plaća ne isplaćuje na bankovni račun u Hrvatskoj. S druge strane, u Ovršnom zakonu piše da ovrhovoditelj može tražiti izravno od poslodavca da mu isplati iznos za namirenje njegove tražbine... Molimo za savjet što učiniti. Hvala!

Poštovani, kao što sam već napisala, i sama tako razmišljam. No, budući da nisam stručnjak, trebala mi je potvrda za to. Puno hvala na Vašem brzom odgovoru!

Zahvaljujem na Vašem odgovoru. To je i meni sasvim logično, budući da se tu radi o mojoj imovini, a ne imovini mog sina. Međutim, isti sam upit postavila jednom odvjetniku (koji, doduše, nije stručnjak za nasljedno pravo), pa mi je odgovorio da u ovom slučaju postoji velika opasnost da sinova ovrha bude prenesena na unuku jer se tu radi o dugu prema državi, a kod prijenosa vlasništva, prijave na poreznu upravu itd., prema rodnim listovima, OIB-u i sl. odmah će se vidjeti pokrenuta ovrha, pa bi država kao vjerovnik mogla osporavati darovni ugovor. Eto, zbog toga se bojim, ali bit ću vam vrlo zahvalna ako me razuvjerite.

Darovnimugovorom želim svu svoju imovinu darovati punoljetnoj unuci. Inače,u slučaju moje smrti jedini nasljednik bi mi bio sin (otac teunuke). On se slaže s mojom namjerom da sve darujem unuci. Međutim,moj sin ima neka dugovanja prema državi, zbog čega je poreznauprava pokrenula ovrhu protiv njega, pa me interesiramoram li se bojati da ta ovrha bude prenesena na unuku, tj. imovinukoju joj želim darovati, bez obzira na to što ta imovina ustvarinikad nije pripadala i neće pripasti mom sinu?