kruska

Što mislite kome bi sud dodijelio osmogodišnjeg sina nakon rastave: obitelj sada živi u stanu s očevom majkom, otac je stalno zaposlen i ima pristojna primanja, majka je nezaposlena i uzima antidepresive (zvuči otrcano, ali stvarno je tako). Žive u gradu odakle je otac i sva njegova rodbina, a majka je iz susjedne države i u tom gradu nema rodbine. Mislite li da bi sud dodijelio dijete majci iako bi ona u tom slučaju morala ići u podstanare, a nezaposlena je ili bi morala otići kod svojih izvan Hrvatske? Ili bi otac morao uzdržavati i nju i dijete, jer možda se ona može proglasiti radno nesposobnom, a sposobnom da odgaja dijete? Brak formalno postoji još samo zbog djeteta, ali to dijete ima problema u školi i u učenju i ponašanju te su ga slali psihologu i psihijatru koji su utvrdili natprosječnu inteligenciju i hiperaktivnost. Što bi za dijete bilo najbolje? Ne pokušavajte odgovoriti: da se roditelji vole i žive u skladnoj zajednici. To neće ići.

Da pojasnim malo. Nikakva građevinska dozvola ne postoji niti se nije mogla tražiti, jer ništa nije nadograđeno. Radi se o 150 m2 prizemnog zajedničkog prostora koji je prilikom izgradnje zgrade prije 30-ak god. zamišljen kao "društveni prostor". Kućni savjet ga je dao u najam jedoj firmi koja ga je uredila: oličila zidove, sredila elektroinstalacije i postavila tepison na pod. Međutim, nikad nisu uselili, već su sporazumno raskinuli ugovor s Kućnim savjetom, a Kućni savjet s nama sklopio ugovor o najmu zajedničkog prostora. Uvjet te firme da oslobodi prostor je bio da im mi platimo unutrašnje uređenje, što smo mi i učinili. Sad se postavlja pitanje: tko je proveo prenamjenu zajedničkog prostora u poslovni: Kućni savjet, prijašnji podstanar ili mi koji smo platili preuređenje što znači da smo o svom trošku proveli prenamjenu u poslovni prostor? Napominjem da nam sadašnji Upravitelj obračunava "naknadu za korištenje zajedničkog prostora" te kaže da je taj prostor stanarima "zajednički", a nama "poslovni". Kako je to uopće moguće? Imamo li mi pravo to uknjižiti kao svoje vlasništvo ili i dalje da plaćamo najamninu? Svojevremeno smo htjeli i otkupiti taj prostor, ali nismo znali kome se treba obratiti i rečeno nam je da se treba složiti 100 % stanara. Tako do dana današnjeg plaćamo "obračun najamnine za zajednički prostor" po ugovoru koji je sklopljen na temelju "Zakona o poslovnim prostorima." Čini mi se da ima previše nedorečenoga, a budući da su stanari počeli samovoljno, bez ikakvog prethodnog dogovora s nama određivati visinu zakupnine, a bez uvida u kvalitetu postojećeg prostora i njegovu tržišnu vrijednost, dolazim na ideju da prestanemo plaćati najamninu pa da se ova dilema riješi. Ako je prostor naš-neka se uknjiži, ako nije i ne može biti- razgovarat ćemo o visini najamnine. Može li mi netko pomoći, da ne stvaram nepotrebne troškove sebi i stanarima s kojima smo u dobrim odnosima već punih 16 godina?

Nismo ništa gradili. Uselili smo u već uređeni prostor i tom prilikom bivšem podstanaru platili preko računa uređenje prostora: tapison, elektroinstalacije, farbanje zidova, dakle još je on proveo prenamjenu prostora. O svemu imamo uredan zapisnik sačinjen od strane Kućnog savjeta.