Barekica

Možete vi mene smatrati nezahvalnikom, ali moja obitelj misli da baš i nema razloga za veliko hvala. Djecu u pubertetu sam 95. MORAO iščupati iz sredine u kojoj su odrastali (Zagreb) i dovesti ih u vukojebinu punu smeća, bez osnovnih uvjeta za život. Stariji sin je odmah nakon par mjeseci morao otići od kuće u đački dom u Zadar. Kako je bilo 14-godišnjem purgeru tamo, možete zamisliti. Danas nakon 13 godina i dalje nemaju nikakve uvjete u mjestu gdje živimo. Nema posla, kina, mjesta za izlaske mladih, nikakve proizvodnje ni na vidiku. U Gračacu postoje 4 trgovine i nekoliko kafića i to je sve. Za svaku kupnju moramo potegnuti 150 km do Zadra i natrag. Supruga mi je 2 godine svaki dan putovala na posao u ZD bez plaćenih putnih troškova za 3000 kn plaće, a sada je ostala i bez toga. Kuća koju smo dobili je u lošem stanju, treba je obnoviti a nemamo s čim. Na sve to sam 2001. dobio otkaz u MUP-u. Uživancija. Sada sam već godinu dana na bolovanju (PTSP i TBC) i od toga svi živimo. Radije bi bio podstanar negdje drugdje pa da mi žena i djeca rade. Svakome je njegov jad najteži dčki moji. I sretan vam svima Uskrs:

Dečki koji žive na područjima od posebne državne skrbi, evo nove teme. Svi koji su od strane države poslani da žive i rade na tim područjima, bili su stambeno zbrinjavani na temelju Zakona iz 1995. po kojem će nakon 10 godina dodijeljene kuće ili stanove dobiti u trajno vlasništvo. Koliko znam taj zakon je još uvijek na snazi. Nakon tih 10 godina Vlada donosi Uredbu o dravinju nekretnina u kojima žive, samo za branitelje. Ali gle čuda, na darovanu nekretninu stavljaju zabranu raspolaganja još 10 godina. Živim na tom području od Oluje, poslao me MUP, i ja i obitelj smo prijavljeni (dakle sve papirnato dokazivo). Darovnicu sam dobio u prosincu 2007., dakle do 2017 ju ne smijem prodati, iznajmiti, dići na nju hipotekarni kredit. To što mi ni žena ni sinovi nemaju šanse dobiti posao u mjestu gdje živimo, što su nam Srbi na vlasti i što nemamo nikakve budućnosti, nikoga se ne tiće. Obitelj želi otići, ali prestar sam za podstanarstvo a i prihodi su mi premali. Imaju li nas pravo prisiljavati da ostanemo tu živjeti još punih 10 godina? Što je jače, Zakon iz 95. ili uredba iz 05.? Dajte pravni i pravi odgovor.

Rekoše danas u Meti, dividenda za sve tri godine iznosti 21,70 kuna po udjelu, a biti će isplaćena do 14. travnja tj. do isteka lock up razdoblja.

S kojim pravom štopaju moju lovu 60 dana? Hoće li mi isplatiti zateznu kamatu na taj iznos? Meni ista ta Erste banka naplaćuje 50 kn svaki mjesec zato što mi plaća kasni 10 dana pa i ja kasnim sa otplatom kredita. Koliko onda oni meni moraju platiti za 60 dana kašnjenja? Obzirom da udjeli svakodnevno gube na vrijednosti, koju cijenu će nam platiti? Onu na dan kada smo udjele ponudili na otkup ili onu na dan isplate? Sve to sam danas htio pitati Glavaša ali telefon je bio blokiran cijelu emisiju. Zanimljivo kad se uzme u obzir da je u eter otišlo samo nekoliko poziva. Tko ima odgovore na ova vrlo važna pitanja? Najviše od svega me zanima gdje je tih pola miliona branitelja kada se nitko ne buni na očite malverzacije našim pravima. Zar smo zaista svi postali ovce i mirno čekamo svoj red za ražanj. Kažu da me štite od torbara kao da sam totalni idiot pa ne znam sam misliti. Ja ću tužbom tražiti svoje zakonsko pravo da sam raspolažem svojom imovinom kako mislim da je u mom interesu. A djele prodajem odmah i to torbarima jer će me oni isplatiti odmah.

Neka mi netko odgovori na ovo: pretpostavimo da poslušam savjete i ne prodam udjele odmah. Radi navale cijena će im za mjesec dana rapidno pasti, a postoji velika vjerojatnost da će ipak (sila boga ne moli) preko 50% branitelja prodati svoje udjele i fond će se raspasti. Koliko ću ja onda dobiti za svoje pasmetno čekanje i koliko će vremena trebati da oni sve to zakonski srede i isplate mi moj dio? Jeste li razmišljali o tome? Učite ljudi iz prošlosti (neiskorištene povlastice, propali PIF-ovi i masa drugih prijevara branitelja). Toga se ja bojim i bio bi zahvalan na pametnom i stručnom savjetu.

Svi vi genijelci koji trvrdite da ne prodajemo dionice recite mi valjan razlog i konkretno zašto. Dividenda će mi biti oko 1000 kuna za tri godine a ja sam na bolovanju godinu dana živim od 1800 kuna mjesečno (žena djeca i ja). Zanima me kad tvrdite da će se fond ugasiti gdje će sve te dividende završiti jer ako sada one vrijede koliko vrijede zašto onda čekati 60 dana za isplatu,fond vrijedi koliko vrijedi, pa gdje ja lova,zašto da netko još 60 dana vrti tu lovu.Svi mi smo naivci, uzmite dečki koliko nam daju jer više od toga nećemo dobiti. Gospoda u upravi će podijeliti dobit među sobom a mi ionako nismo naučili da išta dobijemo od ove države.Velika većina nas je računala sa tom lovom za vračanje dugova , kredita, plačanje komunalija, jest da mi to neće pokriti sve ali bar dio hoće. Mislim da smo ovce,fond upravlja fondom a mi smijemo prodati udjele samo fondu, što znaći zabranjuje nam se da sami odlučujemo o udjelima pa tako i vrijednosti udjela. Oni nam nameću vrijednost udjela a ne mi, sa prodajom istoga, jer da ga mogu prodati komu hoću vrijednost bi ja određivao a ne takozvani branitelji u upravnom odboru i naši zaštitnici koji nam žele samo "dobro". Smatram da nam moraju dozvoliti da sami raspolažemo udjelima na slobodnom tržištu pa kako nam bude. Najviše me zanima koliko ćemo dobiti za udjele ako ih ne prodamo a fond se ipak ugasi. Tko će tada određivati njegovu cijenu?

Ima li itko od vas pouzdanu informaciju hoćemo li zaista dobiti povrat tog poreza. Ja naime imam za dobiti svotu od preko 46.000 kuna, a isto tako i hrpa mojih kolega. Bojim se da je to preveliki iznos da nam ga svima vrate u svibnju. Ako netko zna situaciju bio bi zahvalan na odgovoru, obzirom da više nisam u MUP-u pa ne znam što se događa.

Bivši sam djelatnik MUP-a koji je do otkaza radio na području od posebne državne skrbi. Nakon sudske odluke 2002.g. dobio sam zaostatke 25% uvećane plaće u iznosu od 65.000 kuna. Sada sam dobio informaciju da je MUP tek sada na taj novac platio državi porez i da imamo pravo na povrat poreza. Zna li itko koliko je točna ta informacija i kome da se obratim?

Nisam bio u izolaciji jer navodno nisam "pozitivan". Dr. reče da se radi o atipičnom TBC-u i da nisam zarazan. Prema otpusnom pismu uzrok aktiviranja bakterije je stres i PTSP. Obzirom na to da nisam kliconoša, znači li to da nemam pravo na 100% bolovanje?

Na bolovanju sam od ožujka prošle godine sa dijagnozom PTSP-a. Nisam tražio 100% bolovanje zato što nisam imao živaca sakupljati dokumentaciju. U listopadu sam završio mjesec dana u bolnici i otkrili su da imam TBC. Sada se liječim i od toga. Netko mi je rekao da sa tom dijagnozom imam pravo na 100 % bolovanje bez obzira na status branitelja i ratni put. da li je to točno i kome se moram obratiti?

Molim nekoga da mi govopri ima li Općina na području od posebne državne skrbi pravo najam terase naplaćivati tjekom cijele godine. Naime, obzirom da se radi o Lici, terasu kafića koristimo maksimnalno 3 mjeseca u godini, a općina nam je želi naplaćivati 18 kn/m2 svih 12 mjeseci. Nekoliko korisnika takvih rerasa zajednički je uložilo žalbu, ali smo odbijeni. Postoji li način da ih natjeramo da nam terase naplaćuju samo za realno vrijeme korištenja? Isto tako me zanima mogu li mi zemljište na kojem se nalazi moj kiosk naplatiti više nego onima koji su u čvrstom objektu u vlasništvu općine.

Ne zamjerite mi, do sada nisam ništa tražio niti rješavao i stvarno nemam pojma što sve treba. Zvao sam PU i tamo su mi dali broj telefona i rekli da se obratim uredu za branitelje, a oni su mi rekli da je istekao rok. Jeli to istina ili ne, nemam pojma, ali činjenica je da mi svi vi puno pomažete savjetima kome da se obratim. Sada sam krenuo jer su me okolnosti prisilile pa šta bude. U svakom slučaju vam svima hvala i ponovo ću pitati vas kad ne budem znao što i kako.

Još jednom hvala na pomoći. Počeo sam skupljati papire, što nije jednostavno obzirom na to da živim u Gračacu. Za svaki dokument moram prevaliti 150 km do Zadra i natrag. Upravo sam kontaktirao PU i ured za branitelje. Zanimljivo je da su mi u uredu rekli da mi ne mogu dati ratni put jer je rok bio kraj prošle godine. Samo za podnošenje zahtjeva treba mi hrpa dokumenata koje moram skupljati u Zagrebu (rodni list, domovnica), Zadru (potvrda o statusu, RP), Gračacu (potvrda o prebivalištu). Nije mi u stvari jasno kakve veze ima ratni put sa rodnim listom ili prebivalištem. Ali bit ću uporan jer u stvari nemam izbora.

Hvala vam svimna na odgovorimna. Jasno mi je da je priča malo čudna, ali nisam ja kriv. Slali su nas na obuku u specijalnu jedinicu, već sam pripremio zimske gaće, a onda nisam otišao na teren jer sam bio u pričuvnom sastavu a slali su samo aktivne. To se događalo nekoliko puta. Za to vrijeme radio sam po 300 sati mjesećno a obitelj mi je doma bila gladna jer mi je plaća bila 150 maraka. Nakon Oluje poslali su me na novooslobođeno područje, a tamo je bilo grozno. Djeca su mi se igrala sa protuavionskim mecima. Nakon svega sam dobio otkaz kad im više nisam trebao. Sada imam 47 godina i visim u zraku jer nisam ostvario baš nikakva prava. Čak ni auto nisam kupio na povlasticu. Radim u komunalcu, direktor mi je Srbin sa dosjeom, načelnik općine također, svi ostali doma su nezaposleni, u ratu mi je stradalo nekoliko članova obitelji, a liječim se već 13 godina kod psihijatara. Možda to i nije nekome dosta, ali na žalost mojoj obitelji je i previše.

MUP-u sam pristupio kao dragovoljac 1991. godine. i ostao u njemu do 2001. kada sam postao višak. U nekoliko navrata sam trebao ići na teren, ali su nas svaki puta vraćali, tako da nisam bio na ratištu, što znači da nemam ratni put. Sada sam na bolovanju (PTSP) već 4 mjeseca. Inače se liječim od 1994. Imam li pravo na 100 % bolovanje i mirovinu kao branitelj iako nem ratni put?

Briga me za legalitet. Ni prema meni se nisu držali zakona koje su samo donijeli. Obećano nam je da ćemo nakon 10 g. života i rada na područjima od posebne državne skrbi dobiti u vlasništvo kuće i stanove u kojima živimo, pa su to prekršili. Sada će nam velikodušno pokloniti te objekte s tim da još 10 g ne možemo s njima ništa. To što nemamo uvjete za život tu gdje jesmo ni mi ni naša djeca ih se nimalo ne tiće. Tko mi može objasniti kako je moguće da udio u Fondu vrijedi oko 500 kn, a na crnom tržištu se plaća po 5 eura za bod. Tko je tu onda lud. Kad istekne moratorij, otkupit će od nas udjele za sitnu lovu, a kasnije će te dionice vrijediti desetorostruko više. Sve je to lopovluk, pa onda mogu i ja činiti kaznena djela da spasim obitelj. Jedino što ne znam gdje da nađem kupca.

Branitelj sam koji je nakon Oluje premješten u Gračac, za koji do tada nisam ni čuo (inače sam iz ZG-a) zajedno sa obitelji. 2001. g. sam za hvalu dobio otkaz iz MUP-a dva mjeseca prije nego što bi ispunio uvijete za mirovinu. Sada sam ponosni vlasnik udjela u Fondu HB, a nemam čime platiti režije. Ako itko zna način da ih hitno unovčim, molim ga da mi pomogne.