gogy1

Pozdrav svima Jel netko uspio u skorije vrijeme ostvarirti status HRVI na temelju zakašnjelog ptsp-a iz DR-a. Uredna dokumentacija od 92-ge god do danas ali nije predavao te famozne 2005 godine. Jel moguće kako ostvariti sada taj status, ili su sve negativni odgovori u riješenjima. Ili možda tražiti svoja prava u štrasburu ak treba takav korak napraviti? Kakva su današnja iskustva?

Jel netko u zadnje vrijeme otišao u zasluženu mirovinu ili sve ruše od reda na komisiji?

Samo da nadodam da je u petak dobio poziv da donese radnu knjižicu i da ju uruđbira. Mislio poziv za vještački pregled a ono radna knjiž trebaju. Pa ona je sad van funkcije i više nikom ne koristi, mislim nepotreban dokumenat. Ko tu koga? Šta če im radna, nema nikakvog smisla.

Na prvostupanjskoi su mi frenda rušili 3 puta i zadnje je predao opet papire u 8 mjesecu prošle godine. Do danas ga nisu još zvali na pregled. Jel su nešto promijenili u sustavu ili nešto drugo?

Nisam baš u toku a ako Fred da ostavku ko ga onda mijenja?

Kad prođu godišnji onda ide još jedan zakon da ćemo ostat i bez gaća kad se nitko ne buni onda je svima dobro-----

Mislio sam tipa vašeg savjeta koje tablete da koristim a koje ne, znam da ih ima čudo jedno i na svakoga drugačije utječu. . Imam par frendova koji su poslije lječenja izgledali gore nego prije lječenja. Doktorima smo samo broj i nije ih briga ak vas ukomiraju sa svakakvim otrovima, nije mi to cilj.

Ljudi ajde pokušajte shvatiti da ne tražim mirovinu nikakvu niti status hrvi. Bio sam privatno i dobio dijagnozu ptsp i trajnu promjenu ličnosti. Tražim samo da me pusti ludilo i da mogu normalno funkcionirati....

Ja osobno znam kaj sam sve prošao i ne hvalim se sa time i želim sve nekako zaboraviti ali neide mi baš od ruke ma koliko se trudio. Ako netko sumnja njegov problem i živo mi se ebe, zaboravio sam točne datume svega ali nisam zaboravio šta sam sve prošao. Upravo se naručio privatnom psihiču jel ovak moram čekati mjesec i pol, Bože koja smo mi država.....

Ja bi jedino išao da najdem onog vojnog murjaka i još par ljudi, to mi je životna želja....

Pisao sam na pamet jel pokušavam sve to zaboraviti, bilo me je svigdje, i neznam čemu sumnja. Ja ne tražim MIROVINU jel sa tih soma i par kuna kaj bi dobio nije mi ništa. Imam dobru plaću i odlično radno mjesto. Zahtjeva mi b kategoriju i nesmijem na bolovanje. To mi je uvijet. Ako odem na bolovanje onda dobivam otkaz vrlo jednostavno. Tražio sam savjet iskusnih kaj da napravim da se izlječim, jedino to mi treba...

Da dobro si pročitao dječja igra jel kao pripadnik Hv-a uvijek ti netko čuva leđa i imaš nekakvu mogučnost pomoči prilikom ranjavanja u bitci ili nedaj bože gorega. Imao si frenda kraj sebe u kojeg si vjerovao i on tebi. Ali ja sam bio sam kao miš među mačkama, ipak ima razlike, zar ne?. Ne omalovažavam nikoga niti podcjenjujem svi smo nekaj prošli netko gore netko bolje. a 94 sam bio u 101 brigadi ako te to baš zanima, jel imam i tu dokumentaciju...

Dambac, bio sam u požarevcu pa prekomanda u petrovac na mlavu, onda došlo vrijeme da se ide za VU, pošto je bilo malo ljudi uključili su i dobrovoljce i tako krenuli za VU. prva stanica nam je bila sr mitrovica iz koje sam pobjegao s jednim hrvatom iz sl broda. Hodali smo prateči uzvodno rijeku savu 3 dana i 2 noći. Drugog puta nije bilo, jel nisam imao nikakve dokumente ni putovnicu osim vojne knjižice. trečeg dana u jutarnjim satima smo došli do nekog punkta koji su držali neki bradati srbi sa kokardama na kapi. Skužili su nas te nas priveli, rekli da smo se izgubili ali ubrzo su pozvali vojnu muriju. To su vam oni sa bijelim opasačima. Došli su po nas i jedan visoki mršavi polučelavi rodom iz begiša kako se predstavio i otvoreno rekao da mrzi Hrvatski rod te nas pendrekom povukao da smo obadvojca legli ko pokošeni. Drugi nam je rekao jel znamo kako prolaze ratni dezerteri, otvorili maricu koja je bila sva u rosfraju bez prozora i u lisicama nas povezane ubacili naglavačke u kombi. U kombiju se nemaš za kaj primiti i kad su krenuli vozili su nas ko krumpire, gas-kočnica, i tako unedogled. nakon nekuh pola sata vožnje kombi se zaustavlja i ovaj iz begiša otvara vrata bvizvadi pištolj te mi uperi cijev u glavu i kaže, ujko ovo ti je zadnje. Pištolj je kliknuo jel nije imao municije, ja sam problijedio a on se počeo smijati kao da je čuo dobar vic. Zatvara kombi i nastavlja divlju vožnju sve do sr mitrovice. Tamo nas izvade na silu van i kaže nekom starešini da smo mi dezertei a on me prvo drvenim kundakom udari direkt u desnu vilicu i ode mi usnica i pukla vilica i zub mi izbio. Ubacili me u samicu i nakom mislim mjesec dana me vratili u moju postrojbu i rekli da sam bio dezerter. Tu je bilo ročne vojske a više paravojne bradate sa kokardama, da vanm sad ne pišem kaj sam sve doživljavao jel je to opet priča za sebe, bilo i lažnog streljanja dok se nije moje pitanje poteglo gdje sam i putem crvenog krsta-križa u razmjeni došao u HR. Ukratko prošao sam sito i rešeto. Bio sam i u tigrovima kasnije ali to je dječja igra nakon provedenog u jna. Neznam nakon svega provedenoga kaj se tiče rata jel može netko sumnjati u moj PTSP.

Gle nije za zehebanciju, jel budem vam kasnije ja opisao kaj sam sve prošao, tako da malo tko ljudi može mi nešto reči o strahotama i kad te lažno streljaju 2 puta. Dambac ti je ljepo napisao da je u našoj vojci bilo dječja igra na ono kak smo se mi izvlačili živu glavu a nemožeš si pomoči.

To sam sve napisao šturo jel mi se gadi pisati detalje svega jel mi se neda prisječati svega. Nevolim razgovarati o tome jel se sav tresem kad to pričam. Znači u ŠTURO sam obrazložio. Potražio sam mišljenje vas iskusnih kaj ste ostvarili mirovinu putem ptsp, jel nije mi u cilju smiješna i mala mirovina nego lijećenje od trauma koje trenutno proživljavam. Uopće neznam zašto tolike sumlje prema neni i zašto je bitno da obrazložim kaj sam sve prošao i gdje sam bio????????????????? A napisao sam i da imam kompletnu dokumentaciju o svemu provedenom...

neznam kojji dio moje price nije jasan? neda mi se sa nikim prepucavati ali tu sam da odgovorim.

jel to grdo ili mora psihić odlučiti kaj mi je?

Upravo dosao od doktora opće prakse i dobio uputnicu za pregled specijalista sifra f 43. moj doktor opce prakse mi nemože prepisati jače tablete jel kaže da nesmije.

Upravo tako. Iz 92 godine Imam potvrdu da sam liječen od PTSD A NE PTSP.

Ajde da ti odgovorim makar smatram ovo tvoje pitanje nebitnim za ovu moju temu. U ožujku 91 godine je došla vojna policija po mene jel se nisam odazvao pozivu za jna. Vratio sam se putem razmjene crveni krst-križ u 10 mjesecu 92 godine i automatski završio na rebru u centru za krizna stanja.. Moji su me tražili onda u međunarodnom cr križu i putem nekih ljudi kaj su htjeli u srbiju su me tražili u zamjenu. A kaj se tiće matematike u računici mislim da je manje bitna. Nisam od onik kaj cvile ali vjeruj da sam prošao svašta... Malo sam pogriješio ali imam papire od svega kako i gdje sam bio. Nadalje svjedok sam u optužnici za Vukovar koja nije nikad osnovana. A u 1. gardijskoj imam točno 199 dana borbenog sektora..

Hvala na savjetu. Imam ustanovljenu dijagnozu još 92 godine i dokumentaciju o ptsp. piše mi dijagnoza ptsd i bolničko liječenje... U zadnjih 5 godina sam po jedanput na godinu završavao na hitnoj službi zbog simptoma ptsp a nisam htio na bolovanje zbog otkaza. Trpio sam i trpim i dan danas a više nemogu, postajem ponekad sa mislima suicidan. Znam da me teško shvatiti ali mi koma do boli. Idem danas do opće prakse po uputnicu sa psihiča pa ču vidjeti kako dalje. Trenutno sam na godišnjem pa imam vremena..

Mislim da bi se trebali nekako udružiti kao nekad u obrani lijepe naše domovine i dići naš glas da nas se čuje... Prošli sito i rešeto i sad kad nam je najteže otkantali su nas ko zadnje smeće...

ma ne kukam nego tražim pomoć. Te tablete su mi kao bonbončeki postali kao bezvrijedni. moji doma su ludi od mene i mojim nemogučim ponašanjem. sanjam grozote s bradama i u pol noči šečem po dvorištu da i ne nabrajam dalje simptome. baš mi postalo koma. na posao moram iči da dobijem plaču jel imam nezaposlenu suprugu i djete od dvije godine... neču sad u detalje... sory

Kompa zahvaljujem na brzom odgovoru. Bojim se da cu morati tako da i postupim ali opet se bojim da mi ne uzmu vozačku dozvolu b kategorije jel bolje da ostanem bez jedne noge nego bez vozačke malo glupo od mene ali istinito. Nisam od cvilidreta jel sam muško i nedam na sebe makar poginuo. kako se kaže ; Kasno marko na kosovo stiže ; tako i ja sam zakasnio za HRVI jel me bilo sramota to ići predavati, ali sam pogriješio- Smatrao sm da moram raditi jel obrana naše države je normalna stvar i da život ide dalje. Ali sada mi sve gore i gore. pijem trenutno i po 3 normabela od 5 mlg na dan i funkcioniram nekako. Nemogu tako više i sad neznam kaj ce mi prepisati i jel moram na bolovanje. ako odem na bolovanje zbogom radno mjesto pa cu biti prisiljen tjerati onda tih 1500 kn mirovine ali ako ih ne ostvarim onda stvarno neznam sta dalje...

uUkratko o meni. Bio sam u jna krajem 91 godine. u srbiji. pobjegao sam kad su nas uputili na Vukovar. Ulovili me kao dezertera i bio u sr mitrovici mjesec dana u samici te potom vratili u postrojbu.Nakon 18 mjeseci nekako putem razmjene crveni krst-kriz 92 godine napokon u hr. bio sam lijecem od ptsp na rebru 92 godine. nakon toga 95 godine sam bio u 1.gardijskoj 180 dana. bio sam mobiliziran te poslije mobilizacije zaposlio se i radim dan danas ali pocelo mi se stanje pogorsavati. ponovo simptomi ptsp svakim danom sve gore. bojim se na bolovanje jel mi sljedi otkaz. sta mi raditi? imam papir o razmjeni i da sam ljecen 92 godine od ptsp.Te potvrdu o statusu hrvatskog branitelja. Sta mi je najpametnije napraviti? zahvaljujem iskusnim clanovima unaprijed na odgovorima?