Slažem se u potpunosti, no želim istači jedan drugačiji primjer, kada su policajci (s obzirom na okolnosti, a bile su slične onima u kojima su se našli moj tast i otac) kontaktirali krivca i oštećenog, što se kaže posjeli ih za isti stol, te im savjetovali kako je u općem interesu da svoj spor riješe bez posredovanja sustava popunjavanjem europskog izvješća.
Dakle razumnim postupkom policajci su riješili problem, rastali se u pomirdbenom i prijateljskom ozračju, bez ikakvih negativnih posljedica po ikoga, rasteretivši sustav beznačajnog predmeta. Ni je li to smisao ? Na to sam mislio kada sam govorio o korištenju razuma. Takav postupak policajaca smatram razumnim i za svaku pohvalu, odnosno takvo postupanje bi po mome trebalo biti normalno, ali je nažalost danas više izuzetak nego pravilo.
Apsolutno se slažem sa vama, moj su i otac i tast apslolutni primjer vozača kome su oslabili vid, refleksi itd i svi ćemo mi (nadamo se) jednog dana doći u njihove godine. Takve vozače u šali zovemo opasnost na cesti. No oni su ozbiljni ljudi, svjesni svojih godina, voze oprezno, primjereno svojim mogućnostima i najveća šteta koju mogu počiniti je da im se dogodi nekakva ogrebotinica na autu. Automobil im je kao i svima nama prijeka potreba, i siguran sam da neki takav penzić nikada neće napraviti tešku prometnu nesreću kakvu je u stanju napraviti pijani i/ili bahati klinac savršenog vida i refleksa u moćnom autu koji mu je kupio dragi tata (čitate li crnu kroniku ?).
Također u potpunosti razumijem i suosjećam sa oštećenikom, koji malu ogrebotinicu doživaljava kao veliku tragediju, jer je za svoj automobil izdvojio gomilu novaca, mazi ga i pazi godinama a sada mu ga je neki nepažljivi stranac oštetio. No ono što je bitno je da niti moj tast niti otac ne bježe od odgovornosti, iskreno im je žao oštećenog i spremni su bez ikakvog pogovora nadoknaditi štetu koju su prouzročili, no naišli su na državne službenike koji ne koriste razum, već postupaju po službenoj dužnosti. Upravo to je zlo današnjih vremena, sva manje razmišljamo a sve više postupamo (po onoj "nisam ja ovdje plaćen da razmišljam"). Samo da su se upitali "Ima li itko u cijeloj priči koristi od postupanja?" , možda bi uložili minimalan trud i pokušali izgladiti stvar na opće dobro.
Naime, ljudi su počeli sve manje upotrebaljvati svoj mozak u cilju rješavanja te samim time sve više generiraju probleme čak i tamo gdje oni objektivno ne postoje. U konkretnom slučaju, sustav se zatrpava sa nevažnim sitnicama, okrivljenik dobiva potpuno neprimjereno veliku novčanu kaznu od koje se ne može oporaviti godinama, zabranjuje mu se upravljanje vozilom koje mu je apsolutno potrebno, zbog toga je frustriran, nesretan ogorčen, što direktno utječe na njegovo zdravlje a sve je to rezultat minorne ogrebotine i "postupanja po službenoj dužnosti". Da li će ta "odgojna" mjera po okrivljenika, a opterečujuća po sustav polučiti nešto pozitivno ? Pitamo li se što smo time kao društvo postigli ?
U svakom slučaju hvala svima na odgovoru i podršci, ali ponavljam moram se malo istresti jer se osjećam ogorčeno, ne zamjerite ...
Uložot ćemo prigovor i probati se izvući uz čim manje gubitaka.
Lp
Zklas