Čitam ovaj Vaš post pa naglas razmišljam kako bi bilo lijepo da moja bivša ima isti takav stav prema viđanju djece s ocem kao šta imate vi.Naime razvedeni smo 4 godine i dalje živimo u istoj kući(samo nas kat dijeli).Zbog prirode mog posla(pomorac)malo sam kući a i u onoliko malo vremena djeca ne žele da me viđaju premda mi to zakon ne brani.Svoje zakonske obveze i više od toga uredno izvršavam ali to očito nije dovoljno.Napominjem da imovinska situacija do danas nije riješena,tj.sve je još na sudu.Osjećam se nemoćan tu i nisam zvao CZSS u pomoć jer smatram da tu oni ne mogu puno učinit.Djeca pod utjecajem onoga što im majka govori protiv mene ne žele imat posla s menom niti me posjećuju premda sam samo 6 stepenica daleko od njih.Već su i u godinama kad bi trebali počet razmišljat svojom glavom(12 i 17)al to nije slučaj,odnos danas je gori nego prije godinu ili dvije dana.Kod njih vrijedi ona:Ko tebe kruhom ti njega kamenom.Valjda će doć i bolji dani,nadajmo se,jer nada je sve šta nam preostaje.
