Početkom 2012. moja je bivša supruga zatražila "državnu" alimentacija, te je time namjerno pokrenula mehanizam progona po službenoj dužnosti. Činjenica jest da nisam plaćao alimentaciju, a za to imam razlog u činjenici da nigdje ne radim i nemam prihoda, imovine, ništa.
Početkom 2011., dakle godinu prije ovih pravnih događanja, iselio sam se u daleku zemlju i započeo život iznova. Da bih ovdje legalno radio pokrenuo sam postupak izrade papira, no zemlja u kojoj živim nije uređena poput Europe, te treba vremena, novca (kojeg nemam) i drugih akrobacija da bi se došlo do radne dozvole.
U međuvremenu se zbiva ovo: centar za socijalni rad me kontaktira mailom, prosljeđuje na županijski sud u gradu gdje sam živio (nemam ni boravište ni prebivalište u RH), oni lakonski zaključuju da sam u bijegu i izdaju tjeralicu, te mi daju odvjetnika po službenoj dužnosti, koji me izvješćuje da dok nisam u HR ne smije razgovarati samnom. To naravno vuče posljedicu da ne mogu doći ni do kakvih papira kako bi uspješno riješio do kraja svoj status u novoj domovini.
Alimentacija nije sporna u smislu da ju želim plaćati. No, nemam prihode. Uzdržavana sam osoba. Nemam imovine. Po HR pravosuđu opcija je vratiti se u HR, otići u pritvor, potom biti zadržan koju godinu dok pravosuđe ne donese presudu, potom ići u zatvor, potom (kako u zatvoru neću zaraditi da pokrijem bilo što), vjerojatno ponovno biti tužen, pa opet u zatvor.
Što učiniti u ovome slučaju? Može li štogod promijeniti činjenica da zbog najnovijeg razvoja događaja kod sebe ipak mogu početi redovitim davanjima, dok bih za dug (2010. - danas) išao na dogovor sa bivšom suprugom? Da bih stanje promijenio, spreman sam uzeti odvjetnika u RH, ali nekoga tko me neće oderati i tko bi obavio posao kako se spada. Mislim da je u interesu moga djeteta (što cijeli zakon neprekidno spominje) da ja radim i napredujem, materjalno participiram, a ne da čučim po HR zatvorima.
