Pinokudo

Sjeverac je legenda , poput sinjskog alkara cilja uvijek u „sridu“ U normalnim, onim idealnim uvjetima koje on spominje, ako bi se zakon uredio pravedno, tj obveza plaćanja rtv pristojbe na stambeni (kad netko stanuje ili dok stanuje) i poslovni (kad ugostitelj radi, sezonci ili trajni) prostor, obaveza plaćanja počinje useljenjem ili početkom obavljanja te djelatnosti, a prestaje dokazom hrt-u o prestanku korištenja. Tarife bi se uredila analogno članarini HGK ili porezu na tvrtke. Građanima neminovna primjena socijalnih kriterija, oslobađanje i slično, visina tarife u odnosu na poslovene subjekte u razmjernoj veličini. VUS je svojim Presudama dokazao vrhunsku pravednost, kapa dolje Sutkinji koja ih je potpisala. S danom objave Presude su izvršne, tj obvezujuće za sve nas pa i HRT. Iluzorno je razbijati glavu pretpostavkama o nekim prepadima i metodama poput onih udbaških. Zašto bi se, po talijanskoj izreci: „Quando galina fa l'uovo, non gli male il gallo al culo“ (kad kokoš nese jaje, ne treba pijetla boljeti stražnjica), propisivale metode poput prepada, zastrašivanja i izmišljala mlake voda, definitivno bi to bilo gađanje u ništa ili u prazno pa čak i pad s konja, kako to poimaju Sinjani. Pokušaji HRT na uređivanju; kako oni kažu „pravne“ forme, zaboravljajući pojam pravednosti, upravo jest pravi lov u mutnome, ne razmišljajući o opasnostima zbog krivolova ili morskih nemani po kojima lovac na dubine počesto završi u ustima kita. U Zakonu o HRT-u nema ni riječi o obavezi provođenja javne rasprave kod donošenja pa ni izmjene tih odluka, koje se baš i ne bi trebalo nazivati pravilnicima jer su akti poduzeća pa je za pretpostaviti da oni eventualno budu na oglasnoj ploči u Prisavlju. No Ministarstvo je izrijekom zaduženo za kontrolu zakonitosti provedbe, a s tim bi moralo imati udjela u odlučivanju kod njihovog donošenja ili izmjena. Dokaz da je Ministarstvo izvršilo nadzor i zaprijetilo sankcijama još u veljači 2012.a da do danas HRT nije prstom maknuo, podrazumijeva veliki interes da održi kupus stanje iz razloga što mu se dogodilo da su mu dana ogromna bogatstva na raspolaganje, poput situacije „iacta aurum ante porcas“, jer je ta „pravna“ a ne pojmovno „pravedna“ stvar prava svinjarija. Mrzim statistiku, još više termin prosjeka, al bih rado platio sladoled za informaciju o slijedećim veličinama kod nas (barem grubo): Kolika su potraživanja HRT-a po ovrhama građana, udio u tim potraživanja za troškove odvjetnika, a najviše bih volio doznati strukturu dužnika prema kategorijama primanja, broj socijalno nezbrinutog naroda a koji je pod ovrhama HRT-a.

Upravo radi neprovedivosti sadržaja članka 34.Zakona o HRT-u uz još poneke odredbe nekih od članaka i njihove nedorečenosti, nameće se neminovnost pristupanju utvrđivanju ustavnosti tog članka kako i nekih njemu nadovezujućih. Prema obrazloženju iz Presude VUS broj 322/13-5. Iz točke 4., po kojem se Sud odlučio provesti postupak po službenoj dužnosti, ocjenjujući razloge od „šireg značenja koji prelaze okvire pojedinačnog slučaja“, Sud je, temeljem članka 83.stavka 2. ZUS-a, uvažio obavijest građana kao pojedinca i presudio. U slučaju po predmetu obiju Presuda VUS-a, stvar je krenula onda kad se HRT uhvatio in flagrante, pri čemu je krenula reakcijom građana pojedinca s višegodišnjim upravnim postupkom sve do Presuda koje su problem samo djelomično otklonile. Prava je šteta što Sud, po službenoj dužnosti nije ili donio Presudu o protuustavnosti članka 34.Zakona (u koliko je kompetentan), ili istoga proslijedio na Ustavni sud pa bi tada bila u cijelosti udovoljena pravednost. Budući je US neke ovlasti prenio na VUS, valjalo bi ispitati to pa tek onda uputiti zahtjev na pravu adresu, u propisanoj formi i sadržajno podastrt. Nameće se jedan značajan problem, a to su ove nove vrlo sumnjive Odluke koje se nagovještavaju, a za koje nisam baš siguran dali su izvršne i od kada se primjenjuju. Kladio bih se da su pogubnije od prethodnih koje su poništene, ali i predviđam da bi se tim samo gušili u blatu vlastite zaostalosti kad su u piranju građanske slobode i ovlasti koje u našem primjeru ne bih nazvao državnim. Tek tada kad se pojedinac kao građanin bude poštivao u slučajevima detekcije nekog problema kao što je VUS u ovom primjeru to i pokazao pa je aktivirao svoj službeni status, povjerenje i osjećaj sigurnosti, slobode će poprimiti obilježje državne zaštite, osloboditi nas od robovanja pohlepi kapitalu,u ovom primjeru ponašanju jednog poduzeća, interesnog čopora. Imajući u vidu složenost situacije, u kojoj se s jedne strane plete paukova mreža grabežljivaca, a s druge strane gomilanje postupaka oko ovrha i jagma tih aveti za zaradom, očito nam preostaju samo dvije varijante za rješenje problema, pri čemu valja aktivirati obje. Prva je pokretanje postupka za utvrđivanje suglasnosti s ustavom članka 34. Zakona o HRT-u a polazna osnova su upravo ove dvije Presude VUS-a i bezizlazna situacija strogo uvjetovana tom postupku. U naprijed nije za očekivati da će sve poći glatko i brzo, poznavajući postojeće naslijeđene sklonosti birokratiziranju i dužini vremena za konačno rješenje. Kao drugu i nadam se vrlo izvedivu i vremenski bržu varijantu, a kojom nas krijepi činjenica da smo članica EU, ali i na izvjestan način obvezni poštivanja EU pravnih stečevina. Pri toj pretpostavki moga bih se kladiti da postoji modus obraćanja resornim organima u EU s ciljem dobivanja Nalog Saboru neka sadržajno uskladi članak 34 Zakona o HRT-u. Sve to sa čvrstim uvjerenjem da se svaki čovjek pojedinac u EU asocijaciji cijeni kao biće, ali njegovo pravo na dostojan život.

Izmjene Zakona o HRT-u donesene su 2012.godine po kom su se izmijenile odredba prvog dijela zakona po, ali ne i članka 34. i svih onih do kraja istog zakona. Koliko se sjećam bile su to vrlo burne rasprave, oštra borba koja se svodila u glavnom na problem tko će vladati o lpka striltira išravčkamka HRT-om. Ostali članci su prava poslastica poput zlatne koje kako prigrabiti novac, ne ugraditi socijalnu dimenziju, a najmanje to dali taj zakon ima sve demokratske i socijalne osobine. Pravi izazov za džabadžeparenje na koje čine ogromnu štetu najosjetljivijoj kategoriji građana. Rezultat je protuzakonitosti je dokazan nadzorom nad HRT u veljači 2012.godine, a toga se nisu sjetili ispraviti do ljeta kad su izmjene stupile na snagu. Srećom sve je to prvo Općinski sud u Labinu detektirao i donio pravomoćnu presudu u ožujku 2014.godine, a Visoki upravni sud obje presude koje su objavljene u narodnim novinama 87/2015 od 07.08.2015, Začužujuće je da ulaskom u EU nitko nije uspostavio vezu članka 34.Zakona o HRT-u po kojem je sadržajno članak diskriminatoran i zadire u prava sloboda roba i usluga, ali i vlasnička prava. Samo robe koje su životno opasne za ljudsko zdravlje su ograničene, a one se taksativno nabrajaju posebnim zakonom (ljekovi, cjepiva, otrovi, droge, oružje i slično). Tako je i članak 34.Zakona o hrt-u diskriminatoran i njega je neminovno potrebno uskladiti s EU pravnim stečevinama. Nitko ne protivi plaćanju rtv pretplate radi nacionalnog interesa, ali ta obaveza se vezuje uz stambenu ili poslovnu jedinicu na temelju podataka iz registra koji se vodi u Organu opće uprave i po kojem se kriteriju određuje obaveza plaćanja vodnog doprinosa za Hrvatske vode. Tako je primjera radi uređeno u Njemačkoj, ali i ugrađeni socijalni kriteriji po kojima se socijalno ugroženim građanima i onima s niskim dohotkom odobravaju olakšice, a u Engleskoj su oslobođeni umirovljenici. Taj novac se obavezno transferira putem Državne riznice u kojoj se otvara podračun npr: Hrvatske vode imaju slijedeći HR9510010051737350007 s pozivom na broj OIB ili šifru obveznika. Pročitavši razne pokušaje za pronalazak "pravne forme" kako je izjavio glavni ravnatelj, a ne spominje PRAVEDNU formu, očito kako bi se izbjegao regularnost priliva, nastavila pljačka, neometano tlačienje sirotinje. Što je veća žalost, u pokušajima pletenja te mreže, očito Ministarstvo kulture ne pozna abecedu organizacije javne uprave i s tim u vezi transparentnost prihoda. Sa HRT-om se ne sklapa ugovor (jer nije ugovorni odnos iz Zakona o obveznim odnosima), već ova obaveza spada u parafiskalni namet i za nju se izdaje Rješenje ovlaštene javne ustanove, a samim tim i sva osnovna prava na žalbu i upravne sporove u slučaju problema u ostvarivanju osnovnih prava građana. Niti u kom slučaju se nebi smjelo dogoditi da budemo dovedeni u situaciju da nam bilo koje poduzeće kreira primjenu zakona i donosi podzakonske akte koji imaju snagu kao da ih je donio Organ javne uprave. To iz razloga jer je to direktan udar na građane, a u rukama tih poduzeća. Jednako je to i sa kontrolom prihoda, kvalitete javnog informiranja. Resorno ministarstvo je jedino i isključivo odgovorno za stvaranje uvjeta za funkcioniranje toj javnog poduzeća, ali i zakonsko reguliranje pa i provedbenih akata. Tako se obistinila ona: da je Zakon o HRT-u konotirao snažni zakon koji je bio snažniji od Ličkog međeda. Taj međed je za šefove te zlatne "koke" bio od velike koristi. Dokaz tome da se ponovno nastavlja s pokušajima pravno, a ne pravično regulirati odnose jesu i ova naklapanja poput prodavanja magle, jer zlatna jaja su valjda ukusnija. Drugi dokaz o nebrizi od strane Ministarstva da uvede reda jest njihova pasivnost sve od veljače 2012.godine do danas (kad su verificirane protuzakonitosti), a nije pokrenut postupak odgovornosti glavnog ravnatelja i ako mu je nadzorom 2012.godine zaprijećeno sankcijama.