ivanade

Pozdrav svima i isprika ako sam promašila podforum.. Zanima me da li poslodavci smiju zadržavati životopise kandidata za posao po završetku natječaja, odnosno da li za to trebaju pisanu dozvolu? Hvala!

Gledajte..ok da Vam se čini, no daleko je to od činjenica pa to slobodno zadržite za sebe (pokušajmo se zadržati na činjenicama). Nije bilo nikakvih izjavljivanja ljubavi, aluzija (kamoli poziva) na seks, zabluda da je netko zaljubljen u nekoga (barem s moje strane, šta si je druga strana umislila-ne znam-upravo zbog nedostatka komunikacije) i sl. Radi se o pokušaju dostizanja minimuma normalnog, pristojnog ljudskog odnosa. Po pitanju neželjenosti kontakta također još jednom napominjem da je spomenuti i prije znao ne odgovarati pa se odjednom javiti, reći da više ne želi razgovarati pa se svejedno javiti..dapače čak sam i ja njemu bila jasno rekla da više ne želim imati išta s njim jer je nemoguć s takvim ponašanjem pa se svejedno javio, ja sam mu se (i tada u dobroj vjeri i s takvim namjerama) sažalila i javila, no kako se ponašanje nastavilo, konačno sam ga morala odsjeći (oči u oči, na maksimalno uljudan način-na šta mi ovaj nije ni odzdravio)..i onda se samo odjednom najavi da će doći na feštu sa zajedničkim društvom, upućuje sa "službenog" računa da mu se obratim na privatni radi rješavanja problema..pa Vi sad znajte je li kontakt neželjen, odnosno strepite kako će proći ako do njega slučajno dođe (naročito se bojim poslovnog dijela). Riječ je o narcisoidnom manipulatoru koji me namjerno (očito upućen u pravne novine) radi motiva osvete doveo u vrlo neugodnu situaciju. Ako ne vjerujete, molim Vas da ni ne komentirate (njegovu stranu priče tu ionako nećete čuti).

U redu..tko onda objektivno utvrđuje to šta sam pitala, tj na kome je teret dokazivanja da je nametljivim ponašanjem osobe A osoba B stvarno dovedena u tjeskobno odnosno u stanje straha? Znači ja sad moram živjeti u strepnji sve dok se eventualno ne dokaže je li ovaj uopće imao temelj (za šta onda po automatizmu neće snositi posljedice) ili možda samo nije popio terapiju? Bogme krasni su nam zakoni, ljudi moji.. Mislim da to kod mene neće tako ići. Šta bi se dogodilo ako podnesem prijavu pa ona bude odbačena?

Još jedan od apsurda priče je da sam "žrtvi" jasno dala na znanje da ću (dođe li zbilja do takve situacije) upravo tako i postupiti, nastojeći izbjeći moguće obostrano neugodne situacije-uz nepoznate reperkusije po oboje pa čak i samu poslovnu suradnju (i ne samo to, nego sam jasno i naglasila da ne dolazi u obzir da ga proganjam ili sl.).. Ok, hvala na savjetu! Malo je zabrinjavajuće da se od budućih prijava zapravo ne mogu zaštititi (to me motivira na protutužbu), no nadam se najboljem.

Oštećenik se može ponašati tjeskobno iz više (kumulativnih) razloga-tko će utvrditi zbog čega se zapravo osjeća tako kako tvrdi da se osjeća? Po nekom općem pravnom načelu optuženom se ono šta mu se stavlja na teret mora nedvojbeno dokazati (mora postojati neporeciva uzročno-posljedična veza), zar ne? Sve mi je to lov u mutnom (podsjeća me na jednog "poduzetnika" koji momentalno tuži radi duševnih boli, iako je faktički sam prouzročio temeljno djelo).. Dakle ako policija (ili DORH?) procijene da nema osnove za podizanje tužbe, "žrtva" ne može nastaviti postupak niti privatnom tužbom (mislim da se to pravno definira subsidijarnim postupkom ili tako nešto)? U kojem roku se uopće može očekivati nekakvo definitivno rješenje dileme da li ću biti prisiljena poduzeti odgovarajuće pravne korake u smjeru zaštite vlastitog digniteta i prava na mir i miran san?

Nažalost ne samo da može,nego ponekad i mora (npr u mom slučaju bi mogao biti neminovan i šta ću onda-reći poslodavcu da nemam pravo kontakirati "žrtvu"?). Gdje je tu uopće neko razgraničenje (poslovna vs privatna komunikacija)? To mi sigurno nije cilj,ali šta ako dođe do susreta? Nova prijava s njegove strane?

Ali po ovoj osnovi ni nema mogućnosti da bude prijavljen za lažno prijavljivanje (jer se djelo koje mi je stavljeno na teret goni po naputku "oštećenika",ako sam dobro shvatila)?! Poveznica (str 604, tj 18): http://hrcak.srce.hr/file/129649

Lažno prijavljivanje odnosno kleveta iz razloga šta se kod ovog djela radi o kumulativnim uvjetima, a ovdje je komponenta tjeskobe ili straha puno preuveličana-da ne kažem izmišljena, jer apsolutno nikakve prijetnje a kamoli ugroze sigurnosti s moje strane nije bilo niti bi je moglo biti i to je poanta. Anksioznost? Nisam stručna,rekla bih povremena-osoba je nekada znala planuti bez evidentnog razloga,bila je nepredvidiva (kakva je danas-nemam pojma-i u ovakvim uvjetima,dok mi vjerojatno nešto zamjera sigurno ne bih željela saznati na nekom posl. sastanku). No to nije ni bilo pitanje-zanima me tko dokazuje da je "žrtva" tjeskobna odnosno u strahu.

Zakon je užas-prepun nedorečenosti i kao takav idealan za zlouporabu. Postoji niz situacija iz kojih se iz ponašanja "oštećenog" objektivno ne bi moglo iščitati da li bi se moglo raditi o neželjenom kontaktu. Npr dvije osobe se sretnu na nekom mjestu,uspostave kontakt očima i jedna nakon toga napusti to mjesto.Radi li se tu onda o neželjenom kontaktu (odnosno nagovještaju da bi neki budući kontakt mogao biti neželjen) ili je osoba napustila mjesto radi nekog drugog razloga? Ja kad s nekim ne želim imati kontakt onda mu to na vrlo jasan način dam do znanja-prvo usmenom ili pisanom porukom,blokiranjem kontakta itd. Ovako je ovo Pandorina kutijica...

A privatna tužba za sramoćenje ili klevetu (u kojoj je onaj tko je počinio klevetu dužan dokazivati razloge i motive,u ovom slučaju to bi valjda bio navod da je zbog mene postao tjeskoban,ustrašen i slične nebuloze)? Našla sam nekakvo mišljenje mr.sc. Mrčele na temu kaznenih djela protiv pravosuđa u kojem piše da je lažnim prijavljivanjem ujedno počinjena i kleveta na teret lažno prijavljenog. Prvenstveni cilj mi je skidanje ljage s mog imena-ne želim bilo kakve zabilježbe(zbog kojih bi jednoga dana mogla biti i osumnjičena,imajući na umu da spomenuti živi jednim dosta riskantnim životom i već je imao sličnih problema),ne želim neka moguća ograničenja kretanja ili probleme kod zapošljavanja. Još jednom puno hvala!!

Dakle ovako...pogledala sam kako je točno tekao pokušaj uspostavljanja "neželjene komunikacije": u mjesec i pol dana otkad mi je rečeno da ga više ne kontaktiram (iako sam u dobroj namjeri upozoravala da to možda neće biti moguće jer dijelimo zajedničko društvo, mjesta na koja iz različitih razloga - ne jedno zbog drugoga - idemo, a možda ćemo morati kontaktirati i kroz poslovnu sferu,šta sam mu pokušala dokazati i slanjem poslovnog dopisa da vidi da ne izmišljam razloge za razgovor i smirivanje tenzija) poslala sam nekakvih 6 e-mailova i nekoliko poruka putem FB-a jer nisam znala čita li uopće mailove (silno sam željela normalizaciju odnosa do razine elementarne pristojnosti, a već sam postala i tjeskobna ne znajući kako će reagirati u slučaju da dođe do slučajnog kontakta). Koji mjesec prije toga (dakle prije prvog odgovora odnosno signala da spomenuti uopće dobiva poruke) slučajno smo se "sreli" (pobjegao je čim me ugledao,ama baš nikakvog pokušaja uspostavljanja komunikacije u tom momentu s moje strane nije bilo) jer sam bila pozvana na to mjesto od strane drugog prijatelja (postoji pisani trag, odnosno sigurna sam da će, zlu ne trebalo, čitava obitelj posvjedočiti da sam tamo bila radi ranije dogovorenog susreta s njima). Stoga šta takvu reakciju nisam smatrala normalnom niti potrebnom (sigurno nije bilo namjere nikakvog zaplašivanja,susret je bio sasvim slučajan i jedini takav unazad neke 4 godine) koji dan kasnije sam čak i poslala spomenutom poruku šta sam i s kim tamo radila (baš zato da ne misli da ga proganjam),da je bijeg bio nepotreban itd. Dodatno,tek negdje oko podnošenja prijave (možda čak i nakon toga,ne znam kad je točno podnesena) sam i blokirana na FB-u (za e-mail ne znam niti mi pada na pamet saznavati slanjem bilo kakvih dodatnih poruka). Pitanja: 1. šta poduzeti u svrhu zaštite vlastitog digniteta i interesa (prava na slobodu kretanja i izbora ionako ne previše brojnih mogućih radnih mjesta)? Za mene je ovo najveća uvreda u životu jer sam djelovala u dobroj namjeri i to s ciljem da nikom od nas dvoje ne bude neugodno pri nekom eventualnom budućem susretu. 2. na kome je teret dokazivanja da je "žrtva" tjeskobna, da ju je strah itd, tj tko to prosuđuje? Mislim čak i da postoji pisani trag u kojem spomenuti sam priznaje da nije normalan,da ga je strah (odraslog čovjeka!) gledati neke krim-serije jer kasnije ne može spavati,a znam da je zbog navodnog uhođenja i sličnih neugodnosti već nekoliko puta u zadnjih skoro 10 godina mijenjao broj mobitela i naziv profila na društ.mrežama (FB),da su mu navodno neki manijaci krali račune iz hodnika i slične nebuloze...ukratko: postoji povijest bolesti (no nisam se nadala da bi se to moglo dotaknuti i mene,bar ne na ovaj način). Sigurna sam da ama baš nikakve realne ugroze nije bilo! 3. s obzirom da nikakve realne prijetnje nije bilo,a jedini motiv kojeg vidim je zloća tj činjenica da sam s njim ranije morala prekinuti kontakt upravo zbog nenormalnog ponašanja (osveta zbog tog prekida kontakta),ima li to moguće implikacije na slučaj? Pod tim nenormalnim ponašanjem smatram i izjavu (dostupan pisani trag) da se,ako ga ikada povrijedim,sigurno neće osvećivati putem FB-a (indirektno se obračunavao sa mnom putem te mreže pa sam mu bila jasno stavila na znanje da znam šta radi). PS: u jednom momentu sam sa strane dotičnog (sa službenog profila) bila navedena da bilo kakve sporove s njim riješavam privatnim putem (nije da nisam pokušavala). Ima li i to nekakvu pravnu ulogu u čitavoj priči (moralno sigurno nije ok jer predstavlja navlačenje u zamku)?

Ovo mi nema nikakvog smisla jer Zakon (čl.140) jasno navodi da kontakt mora biti neželjen iz čega logički slijedi da "počinitelju" mora biti dano na znanje da se radi o pokušaju ostvarivanja neželjenog kontakta.

1. ne znam jel podnesena, rečeno mi je da sam upozorena i da ako opet čuju kroz nekoliko dana da sam ga pokušala kontaktirati (šta jasno ne dolazi u obzir) na bilo koji način da stvar ide na sud, odnosno prijetilo mi se Remetincem i sl. 2. istina je da sam (nesvjesna počinjenja bilo kakvog djela) nastavila s pokušajem komunikacije (s ciljem mirenja) i nakon upozorenja da ga više ne kontaktiram (identično, copy-paste upozorenje ponovljeno je mislim triput, ali nisam očekivala ovakvu reakciju jer spomenuti i inače ima ogromne fluktuacije u raspoloženju i sam za sebe je rekao da nije normalan pa sam mislila da je u nekoj od tih faza, niti sam bila svjesna postojanja takvog djela uopće, a kad sam postala svjesna nelogično mi je da nisam upozorena da misli reagirati na ovaj, skroz nepotreban način). U stvari iz ove distance izgleda da me namjerno navlačio u tu poziciju da bi mogao zadovoljiti svoje psihopatološke ambicije.. Da li uopće ima smisla prijavljivati ga u takvoj situaciji i ima li on pravo na eventualnu prijavu radi lažne prijave, tj ako ga prijavim može li me također prijaviti za lažno prijavljivanje kaznenog djela (nadam se da sam razumljiva)? Čitala sam Zakon pa mi dosta toga nije jasno u vezi te kvalifikacije, od definicije 'dužeg vremena' na dalje...mislim Zakon je kao napisan radi zaštite od psihopata, a s druge strane taj članak omogućuje i paranoicima da maltretiraju druge bez realne osnove...

Lijep pozdrav forumašima! Nedavno sam prijavljena i obavila obavijesni razgovor na MUP-u radi djela iz naslova. Prvo i osnovno: nisam ni znala da to postoji (bila sam nesvjesna počinjenja bilo kakvog, kamoli kaznenog nedjela, jer sam djelovala bona fide, s jednom jedinom namjerom pomirenja, a ako me inače netko baš toliko smeta ja ga jednostavno ignoriram ili blokiram). Priroda odnosa je ovakva: radi se o (vrlo očito bivšem) dugogodišnjem i vrlo bliskom prijatelju s kojim sam prije nekoliko godina morala prekinuti kontakt radi njegovog neizdrživog, nenormalnog ponašanja. Ove godine smo se trebali sresti na jednoj obljetnici, a od nedavno postoji i mogućnost poslovnog kontakta pa sam htjela raščistiti račune i doseći neki minimum normalnih međuljudskih odnosa kako ne bi bilo obostrano neugodnih situacija (bojim se reakcija,ne trebam probleme). Uglavnom uslijed svega zaradila sam tu, po meni sasvim nepotrebnu i neosnovanu prijavu (osoba koja me prijavila nije uopće objasnila karakter odnosa nego me prijavila kao totalnu strankinju-očito ima težih psihičkih problema i ja tu više definitivno nemam šta tražiti). Sad me zanima iduće: 1. bilježi li se ta prijava negdje, mogu li imati posljedica glede neke kaznene evidencije (kod zapošljavanja)? Od strane policije nakon pojašnjavanja prirode odnosa rečeno mi je da sam upozorena (da ne smijem pokušavati uspostavljati kontakt,šta mi naravno ne pada na pamet) tj da prijava neće ići dalje prema sudu (u šta nisam sigurna jer je lako moguće i podnesena preko veze na policiji). 2. radi eventualnih i već doživljenih neugodnosti,je li moguće odnosno potrebno podnijeti nekakvu protutužbu,s ciljem storniranja te prijave? Cilj mi je jedino zaštita vlastitog digniteta i interesa(prava na slobodno kretanje i biranje radnog mjesta). Puno hvala!