Ja mogu iznijeti samo žalosno iskustvo moga supruga, a slično je tvome. Kada se razveo od svoje prve supruge djeca su bila stara 4 i 2 godine, dakle bez suradnje majke nije bilo moguće uspostaviti nikakakav kontakt. Godinama se borio pravnim putem, s obzirom da je njegova bivša osporavala svaki pokušaj viđanja djece, bez obzira na sudsku odluku. U suradnji sa Centrom podnio je i kaznenu prijavu i bio je prvi na našem području koji je dobio presudu u svoju korist, odnosno majka je osuđena na zatvosrku kaznu od 2 mjeseca, godinu dana uvjetno. Međutim, kako su u svim tim zavrzlama prošle godine, u kojima su djeca o svom ocu slušala samo gluposti od svoje majke, počela su ga se bojati, on je za njih postao stranac-čudovište. I kada je jedino što mu je preostalo bio odlazak po djecu sa policijom, što je prouzročilo užasne traume djeci, moj je suprug odlučio ne maltretirati djecu policijom, svađama, odvlačenjima, plačem i svkojakim traumama, isčupao je srce i više ih nije vidio. prošlo je od toga 12 godina. Naravno, plaća alimentaciju, njegovu bivšu ništa nije sriječilo da svako malo traži povećanje, za to nije bio loš otac. Zato, moj savjet, NE ODUSTAJATI, pokušati sve pravno moguće, jer postati će kasno, djeca će odrasti pod utjecajem majke i njenih predodžbi o ocu, što za djecu nikako nije dobro rješenje.
