Samo jedna majka

Hvala od ♥️

Hvala Vam i molim Vas da mi u privatnoj poruci ako možete odgovorite koji su uvjeti da se odluka promijeni

Prvo, zahvaljujem se na odgovorima, kad sam rekla da prolazim ono sto očevi prolaze nisam mislila na ovo sto ste naveli, znam da je to vrlo često i zao mi je zbog toga, naravno ukoliko su sve to izmišljotine prema ocu. Na takav način osobno nikad ne bih pokušavala istjerati pravdu, željela sam reci, da me frustrira to, sto znam da sam ja ta koja je apsolutno brine o svemu, a njihov otac koji ima vise novaca od mene je toliko škrt da nije u stanju djeci kupiti najosnovnije stvari i koji traži da ja kupim bilježnice za školu pa da na kraju on plati pola računa, kasni u školu s djetetom, s drugim u vrtić, kad treba platiti engleski za dijete on kaže da nema veze s tim, her joj to ne treba, a drugo upise na kineski jer je to naravno jako vazno Itd. U svemu tome djeca su mirna jer ne znaju da im se tata svaki put kad mama želi razgovarati s njim o bilo čemu na lijep način toliko dere na mene da se iza toga tresem pola sata...budući da su prijavljeni kod njega uzima sebi pravo da dođe po njih u bilo koje vrijeme, da ih vrati kad njemu odgovara Itd. Bila sam na centru čak dva puta da se dogovorimo ispred nekog stručnog jer je to bio jedini način, tamo je naravno bio divan kao i na početku procesa i na kraju se oni pitaju u čemu je problem kad je on tako divan...a ja sjedim i ne vjerujem kako glupa ispadam svaki put...nakon pet dana opet krećemo ispočetka...djeca rastrgana ne znaju koji je dan, idu li kod tate ili kod mame...manje znam...znam samo da nešto moram poduzeti ako želim da djeca ispadnu normalni ljudi...jako su dobri hvala Bogu. Ja imam partnera koji je divan prema njima i oni prema njemu također, živimo skupa, djeci je tu stabilnija okolina, a to znam jer poznajem svoju djecu bolje od ikoga. On ima jednu prijateljicu kaže da nisu zajedno, prihvaćam i da jesu naravno ali nisu, on toliko radi da nema vremena brinuti se o djeci, nego djecu ostavi kod nje...pored svoje mame, tate, moje mame, mog tate i mene koja dođem doma umirem za djecom...a oni spavaju u krevetu sa njegovom prijateljicom, a ja tu ne mogu ništa. Samo mi nemojte reci da je bolje da su s njom nego s ikim gore navedenim. Znaci oni sto sam ja bila do sada, čuvala djecu cijeli dan je sad preuzela prijateljica. Znaci spavaju kod žene koju uopće ne znam tko je...mene to užasava...ja sam nemoćna...posla sam udugo, ali eto, ispričavam se..i ne, ne poštuje dogovor koji imamo radi sto hoće, djeca su u mene kad god ne radim, ali sa mnom , a radim smjene u bolnici kao medicinska sestra..

Upadam ko padobranac ali imam pitanje na istu temu...dakle, u mom slučaju presuda je glasila da je skrbništvo zajedničko, odnosno da djeca provode jednako vreman kod oba roditelja, ali su prijavljena na očevu adresu, zašto? Zato jer otac živi u kući svojih roditelja, a majka je podstanar pa postoji mogućnost selidbe, sto bi djeci produbilo traumu koju već imaju s obzirom na razvod...da ne idem u detalje moram reci da sam jako razočarana jer ispada da je razlog sto nisam posla živjeti kod svojih...nego sam htjela djecu u miru odgajati u njihovom "vlastitom'" domu...ono sto inače prolaze očevi sad prolazim ja kao majka koja je postavila sve moguće temelje za njih...ne znam kome se uopće obratiti, koga pitati da mi pomogne, ništa...da li da pokrenem ponovno postupak?

Želim se oboma zahvaliti na svjetima, vjerujte da mi je dovoljna informacija to što znam da nije sve gotovo kako se činilo, trebala mi je informacija gdje i kome se mogu obratiti, nadam se samo da moj predmet neće opet doći u ruke soc. radnice koja je i prvi put ovo sve prečula, ili da kažem nije htjela čuti...iskreno hvala javit ću se čim nešto poduzmem, kako bih pomogla svakome tko se nađe u mojoj ili sličnoj situaciji.

Meni zbilja nista nije jasno, sto sam ja to napravila ugrozavajuce za djecu i kakva je to kriza koju djeca prolaze kad uopce nisu vidali tatu, jisam luda da ne vidim kad mi djeca pate, njima je svejedno gdje smo samo da sam ja tu, otkad smo se rastavili sin napreduje u skoli,uciteljica kaze da tata ne treba dolaziti na informacije jer uopce nije povezan sa svojim mozgom...osjecam se kao da sam teski kriminalac, ja moram napomenuti da postoji mogucnost da je on molio da bude takva odluka centra da ja ne bi mogla seliti u zagreb jer mi je partner iz zagreba...iako sam ja rekla da razumijem zabrinutost a isto tako razumijem djecje potrebe

Tako pise, ali potvrdit cu to kad od odvjetnika pokupim sve papire, razlog zbog kojeg je otac bolja okolina je moje partnerstvo s drugom osobom...zato je otac stabilniji od mene...

Buduci da je skrbnistvo tzv. Podijeljeno i djeca su pola tjedna kod njega pola kod mene ravnomjerno rasporedeno vrijeme nitko nikome ne placa alimentaciju

Sudska presuda je glasila da su oba roditelja podobna za skrb djece te da ce djeca biti prijavljena na ocevu adresu, jer je bolja okolina, a da ce se vidanje djece odrzavati na nacin da su pola tjedna kod njega pola kod mene. Ja sam se zalila jer znam da je narav oceva posla takva da preko ljeta nema slobodnog vremena , ne moze im pruziti dovoljnu brigu i skrb, djeca su za vrijeme trajanja postupka bili kod mene kao privremena mjera, takoder sam se zalila jer mi nitko nije objasnio pojam bolje okoline za djecu, te na mene kao majku nema nikakvog progovora osim sto je on rekao da sam neodgovorna...on je rekao...ja sam bila jako mirna na svim susretima u korist djece da sve zavrsi mirnim putem i sto kracim vremenskim periodom...sad vidim da sam pogrijesila, hvala....nema alimentacije ji s jedne ni s druge strane, jer je on tvrdio da su djeca jednako kod njega kao kod mene pa nema potrebe

Pozdrav, prvi put sam ovdje, tako da se nadam da nisam ništa pogriješila. Ukratko ću objasniti svou situaciju, Prije dvije godine moj sada bivši muž i ja smo zahladili odnose, pod tim mislim da smo samo živjeli zajedno. Imamo dvoje djece sada 5 i 9 godina. Prije dvije godine sam se odlučila za razvod, njemu je to bilo smiješno jer je mislio da ja za to nemam hrabrosti i nije vidio razlog zbog kojeg smo se trebali rastaviti, iako je u isto vrijeme izjavio da je i on mene prestao voljeti... da ne duljim, podnijela sam zahtjev za rastavu braka, potpisao se on i ja...do poziva na centar prošlo je nekoliko mjeseci. Bili smo prisutni oboje.E sad, ja sam upoznala nekoga,koji nije uzrok rastave braka, od tada krenuo je pakao. Prvo pristajao je na razvod a nije htio prvi iseliti iza stana mojih roditelja u kojem smo živjeli, to sam napravila ja. Na centru je glumio oca koji je angažiran koliko i ja i govorio sve najljepše sam o sebi, koliko voli i koliko se brine od jeci jednako kao i ja, pošao je živjeti kod svojih roditelja i centar je procijenio njegovo mjesto življenja boljim od moga iako su imali sve uvjete, doselio se kod nas moj novi partner nakon pola godine, djeca su ga prije upoznala, došao je na kratko jer sam se bojala njega da ne bi poludio , ali je ostao duže i ne želim da ikad ode od mene, svjesna sam da je to bila moja greška. Iako ja kao majka znam da bih za svoju djecu napravila sve da ih zaštitim. Njihov otac nije skoro nikad bio kući i uvijek mu je bilo bitno samo da zaradi što više, što je i razumljivo u današnjim vremenima, ali postao je radoholičar, nije imao vremena za djecu i prošao bi dan ne bi ni nazvao da vidi kako su, došao bi prespavao i to je bilo to. Ja sam medicinska sestra koja radi za najviše 6000 kn a on zarađuje puno više od mene...živi kod roditelja, a ja sam pošla u postanare jer ne želim da itko ispašta zbog mog razvoda i želim samostalno živjeti. Naravno skrbništvo je podijeljeno na način da su djeca kod njega pola tjedna i pola kod mene, prijavljei su na njegovoj adresi....iako su djeca za cijelo vrijeme suđenja živjela kod mene. Umeđuvremenu sam preselila u stan sa boljim uvjetima za djecu i nas, prošlo je dvije godine od toga djeca žive u zdravoj okolini, s mojim novim partnerom se slažu, poštuju ga i on je divan i prema meni i prema djeci. Bivši muž i ja komuniciramo što se djece tiče u redu i niti jedno od nas ne stavlja djecu u situaciju da biraju i sl., Međutim nakon razvoda djeca idu kod tate jednom ili najviše dva puta tjedno, nije s njima on nego njegova majka,jer on naravno radi...kad je u pitanju domaća zadaća dovodi dijete kod mene da napiše pa će ga onda pokupit, kasni po djecu po dva sata nakon dogovorenog vremena, ja objašnjavam zašto kasni, iako zna da idem na posao njemu je svejedno on kasni, doslovno se osjećam kao njegova sluga, ako si tražio da djeca budu s tobom onda izdrži ta četiri dana s njima, snađi se kako ćeš i što ćeš, a ne da se oslanja na mene kao da sam mu sluga a ja naravno neću odbiti svoju djecu nikada, oslanja se na mene jednako kao iprije i dalje živi istim životom, samo sam ja na drugom mjestu pa ih dovodi kod mene, povrijeđena sam kao majka jer znam koliko sam uložila u djecu imoja ljubav prema njima se nikada ne mijenja, ja imam drugog partnera ali to ne dovodi u pitanje moju brigu o djeci i ljubav prema njima. Da ja znam da oni nisu sretni ja bih preokrenula čitav život za njihov osmjeh. Kasni kad vodi curicu u vrtić, pravilo je da se dovede do 9 on je uporno dovodi u 10 iako su ga tete molile ako može prije, nije da ima posla jer kad zovem da vidim jeli je odveo u vrtić oni su kod kuće, kasni na roditelljski sastanak po 20 minuta, bez srama, odjeću djeci ja perem i peglam i šaljem njemu kad idu kod njega one je vraća prljavu da je ja operem nije mi teško ali što sam ja pitam se....njegova žena samo na drugoj adresi? Ja sam roditelj koji uči s djecom, kuha im, pere pegla, vodim ih u doktora, a on je onaj koji ih pokupi, prošeta s njima i super je...frustrira me sve...želim najbolje za njih a s druge strane ne želim biti ničija sluga...zaradi novce koje ne troši na djecu uopće, plaća vrtić i muzičku školu, ukupno 700 kn mjesečno, ja ga moram podsjetit na to...inače ni to ne bi. Uvijek je bio bez emocija i brige za druge, nema poštovanja prema nikome. nema mjesta na kojem se mogu požaliti za ovo....ne mogu na plaću prijaviti djecu, ne mogu ostvariti pravo na subvenciju za podstanare, nemam nikakvo pravo...živim kao rob, žalila sam se na presudu , iako piše da je sin izjavio da želi živjeti s majkom to nikto nije uvažio....jer je nebitno sve što sam napravila za djecu i što radim i kako ih učim i brinem se za njih bitna je tatina plaća i njegov dom koji je bolji od maminog...presuda je odbijena od županijeskog suda...to je kraj, je li to pošteno?