tereza

Hvala svima na pomoći!

Molila sam pomoć a ne ovo....Tražila sam savjet, a ako ne znate odgovoriti na pitanje, molila bih bez suvišnih komentara jer i sama znam da sam napravila prekršaj.

Zaustavio me presretač na auto putu. Vozila sam 170 km/h na jednom dijelu. U međuvremenu je prošlo kraj nas drugo vozilo većom brzinom, te je presretač nastavio za njim. I jedno i drugo je zaustavio nakon cca 1 km. Policajac koji je bio prisutan je izjavio da su me zaobišli i na displeju se pokazao natpis "Stop policija", što apsolutno nije točno. Isto tako, ja sam ga upitala da li mogu kaznu platiti na licu mjesta što je on odbio, rekao je da ne mogu i da to mora poslati na prekršajni sud. Da li je to točno i ako nije, postoji li neki članak u zakonu na koji se mogu pozvati? Hitno mi treba savjet, pišem žalbu...hvala

Hvala puno na odgovoru...

Sin mi slijedeće godine završava trogodišnju strukovnu školu, ali kako je definitivno pogriješio u izboru kada se upisivao, ima namjeru nastaviti školovanje. Obzirom da za Filozofski faks mora imati četverogodišnju školu, morat će upisati zadnju godinu vanredno, odnosno, večernju. E sad tu nastaje problem potraživanja alimentacije. Još uvijek sudski potražujem alimentaciju koja nikada nije bila isplaćivana. Ako moj sin upiše tu zadnju godinu kao večernju školu, pretpostavljam da to znači da prekida redovno školovanje i gubi pravo na alimentaciju?? Molim savjet...hvala...

Koliko ja znam iz vlastitog poslovanja, jedini način je ovrha koja se radi kod javnog bilježnika.

Tako je, ako se koristi privatni automobil u poslovne svrhe, naknada je 2 kn/km, uz putne naloge. Uz to potrebno je voditi i evidencijski list sa upisanim i prijeđenim kilometrima tako da se na osnovu toga obračunava. Ako se taj automobil koristi samo u privatne svrhe onda nisu obavezni isplatiti. Ako se koristi službeno vozilo, tada se isplaćuju stvarni troškovi, odnosno, računi za gorivo, cestarina itd. Ako koristi gradski prijevoz, tada se plaća mjesečna karta za prijevoz.

Svakako da je dobro znati što više podataka. Tako ja svako toliko dođem do nekih informacija, tipa gdje radi, ali opet nakon par mjeseci to više nije to. Muka mi je od svega,ali neću ga pustiti do kraja života na miru. A što se tiče visine alimentacije, pa naravno da je na temelju nečega utvrđena. U vrijeme rastave braka i odluke suda po kojoj je određena, on je zarađivao cca 7.000,00 DEM-a, što bi bilo sada 3.500€...pa ti vidi da li je alimentacija realna...a da ne ponavljam opet sve o neplaćanju. Evo, još jedno iskustvo: danas sam zvala Centar za socijalnu skrb da se raspitam za program financiranja alimentacija za djecu koja je ne primaju. Pravnica mi kaže da moram sačekati taj 1.mjesec, da se vidi da li će platiti pa tek onda mogu dati zahtjev centru. Ali, onda oni ispituju da li je djetetova egzistencija ugrožena i ako je, onda oni isplaćuju. Ako nije, još mi nije jasno na temelju čega to utvrđuju, onda od toga ništa. Rezime naših zakona: ako ti je dijete gladno, golo i boso onda će uskočiti i država, a ako ti svome djetetu obezbijediš osnovne životne potrebe kao svaka normalna majka, puštaju te da se i dalje ubijaš smišljajući kako sve to napraviti i preživjeti iz mjeseca u mjesec.

Nisam pojasnila sve ranije. Nisam imala na šta tražiti ovrhu. Isto tako ni dan danas, jer on stalno mijenja poduzeća u kojima radi vani. Sve što ima ovdje nije na njegovo ime.

E tata Kaktus........... Ja moram priznati da nemam riječi na ovakve izjave. Što ga nisi zadržao u gaćama kad nisi znao što radiš?! Dijete koje si napravio i ne želiš više vidjeti nije krivo što je došlo na ovaj svijet. Nadam se da će malome biti bolje bez tebe.

Moram se donekle složiti i sa Markom888 i sa Ivanom35. Samohrana sam majka od 1998.godine i od prvog dana ne primam alimentaciju koja mi je dodijeljena u iznosu od 1500 kuna (u braku sam bila 7 godina). Nakon 2 ili 3 godine neplaćanja alimentacije, podnijela sam na sud prijavu i tek 2005. godine je sud donio rješenje u moju korist, odnosno da mi se ima isplatiti 110.000,00 kuna + kamate za sve te godine. Kako je tuženi (drugačije ga ne mogu nazvati jer ne zaslužuje više od toliko), uložio žalbu na presudu, od donešene presude nije bilo ništa. Prošlo je 2 godine i tek sad, u 9.mjesecu, dakle točno nakon 2.godine, je prvostupanjski sud potvrdio raniju presudu. E, sad ima još jedna stvar. Pravomoćnost nastupa za 6.mjeseci, tako da ja mogu krenuti dalje tek u 1.mjesecu 2008.godine. Sada opet moram potraživati alimentaciju za period od 2005 pa do,minimalno, 2007. godine uz onu prije tog perioda. Tuženi radi u inozemstvu, ja sada više ne znam koliko zarađuje, samo znam...jer ga vidim ponekad...da vozi mercedese ili slično..a i poznavajući ga, znam da voli imati novaca i izigravati "facu" u društvu. Sve ove godine sama uzdržavam svoje dijete, bez ičije pomoći. Sad se vraćam na početak priče. Dajem za pravo Marku, jer sam ja jedna od majki koja se sama bori za svaku kunu i koja bi bila presretna da njeno dijete dobije od oca par tenisica, trenerku, knjige za školu (nikada mu ništa nije kupio), a s druge strane i Ivani jer znam koliko djetetu treba i jer svatko od nas svome djetetu želi priuštiti najbolje i najviše... Nadam se da nisam udavila nikoga previše....

Mislim da ipak neću moći realizirati zamišljeno, jer bi ta dva poduzeća surađivala na neki način te bi tako vjerovatno došlo do sukoba interesa. Kako god....hvala na odgovoru... :tuzan:

Hitno mi treba savjet. Naime, zaposlena sam u d.. gdje obavljam posao direktora i istovremeno sam član uprave. Da li mogu biti član uprave i direktor u još jednom, odnosno drugom d..? Hvala svima!