Biznis sam pokrenula ja, malo prije braka. U toku braka je posao naglo stagnirao, iz razno raznih situacija. Ja sam mislila da će se pokrenuti, da je samo privremena situacija na tržištu takva, ali sam nagomilala dugove. Da bi riješila dugove, digla sam kredit, koji je danas pola moje plaće. Do prije godinu dana bila sam i ovršena na plaći, ali sam radila dva posla pa sam se sad ovrha riješila. Uglavnom, on me krivi da sam povukla krive poteze i da smo danas tu gdje jesmo zbog mene. Svaki razgovor, svaka svađa, svaka nemogućnost da se nešto kupi, napravi, uvijek završi tako sta mi se baca pod nos da sam nesposobna. I onda nemam volje ni za što. On nema poštovanja prema meni, pa samim time nema ni ostatak njegove familije, jer im on to i dozvoljava. Ja sam nevažna, nesposobna, i oni su svi ,,moje žrtve". Ja sam im u neku rukuni zahvalna jer imam gdje biti, i imam sta jesti, jer moja obitelj mi ne pomaže (tata alkoholičar, mama postala s njim). Ne mogu se vratiti svojim roditeljima jer su gora opcija za moje dijete. Tu gdje jesmo je za nju bolje.