Kako spominjete darovanje, radilo bi se o kvazipaulijanskoj tužbi i uspjeh u parnici je vrlo moguć. Naime, u tome slučaju vjerovnik koji pobija pravnu radnju nije dužan dokazivati ni pozitivno znanje niti iskrivljeno neznanje dužnika, niti treće osobe u čiju korist je radna poduzeta. Radi se o neoborivoj zakonskoj presumpciji jer se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
Ako mislite na vjerovnika, osim pobijanjem, ne.
Postoji još jedna mogućnost koja nije usko vezana za pobijanje pravnih radnji dužnika, ali može pomoći. U praksi se kod ovakvih darovnih ugovora kojima je cilj samo izbjegavanje plaćanja zna dogoditi da darovatelj ne preda posjed obdareniku, već ga zadrži za sebe. U tom slučaju ugovor o darovanju mora biti zaključen u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, što ljudi često zaborave.
Dakle, ukoliko ugovor o darovanju nije zaključen u navedenoj formi, a darovatelj je i dalje u posjedu nekretnina, takav ugovor o darovanju je ništetan i svatko sa pravnim interesom (a stava sam da vjerovnik ima pravni interes neovisno o mogućnosti pobijanja ugovora kvazipaulijanskom tužbom) može podnijeti tužbu na utvrđenje ugovora o darovanju ništetnim.
Što se tiče ovog dijela je li darovatelj znao ili nije da nanosi štetu vjerovniku, slažem se sa stavom koji je iznio Spitfire da se radi o neoborivoj zakonskoj presumpciji, za razliku od primjerice naplatnog raspolaganja između članova obitelji kada je ta presumpcija oboriva.
Nadalje, tražbina naknade imovinske štete dospijeva na dan kad je šteta nastala, dok tražbina neimovinske štete dospijeva na dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Vjerovnik može podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji već u onom trenutku kad može odrediti točan iznos svoje tražbine (budući da ga mora navesti u tužbi).
Konačno, da budete sigurni, rok za pobijanje računajte od dana kada je ugovor sklopljen, a ne od dana kada je proveden na gruntovnici.
Kod paulijanske (dolozna, kuplozna, obiteljska) tužbe u biti se radi o naplatnom raspolaganju, dok kod kvazipaulijanske o besplatnom raspolaganju u što spadaju darovanje, odricanje od nasljedstva, preuzimanje duga i sl.
