Poštovani,
molim za savjet.
Imam 57 godina, a suprug i ja živimo zajedno 19 godina, od toga u braku 17 godina. Posljednjih 13 godina imali smo obrt u kojem smo oboje radili, on operativu, a ja knjigovodstvo i komercijalu. Posljednjih nekoliko godina bilo je povremenih trzavica, nakon kojih je suprug prijetio da će otići, ali uspijevala sam ga nagovoriti da to ne čini. Početkom godine meni je preminula majka, te sam preuzela brigu o starom ocu uzevši ga k nama u stan. Uz to, zbog epidemije Corona virusa, stala su predavanja na fakultetu, te je i kćer studentica došla kući, tako da smo se, osim mene i supruga, našli 4-vero u 2-sobnom stanu (koji je od moga oca). Prije nešto više od mjesec dana, nakon duže "tihe mise", suprug je rekao da odlazi od kuće i da će zatvoriti obrt, što je i učinio. Nakon što je porješavao poslove oko zatvaranja obrta, ispraznio je svoje bankovne račune i otišao, iz grada u kojem živimo, u nepoznato. Blokirao je na svom mobitelu pozive s mog broja, tako da ga nikako ne mogu kontaktirati. Zajedničke imovine nemamo osim automobila koji smo zajednički platili, a ja koristim, dok je on sebi naknadno kupio drugi automobil i s njime otišao. Nemamo zajedničke djece, ali s nama živi moja 21-godišnja kći iz prethodnog braka, koja je redovni student. Ja sam sada nezaposlena osoba bez prihoda i s vrlo malom šansom da se u ovoj dobi zaposlim. Kakve su moje zakonske mogućnosti u odnosu na odbjeglog supruga što se tiče plaćanja alimentacije? Očajna sam zbog situacije koja me snašla i zahvalna za svaki savjet.
Lijepi pozdrav