marych14

Hvala na odgovoru, nadam se i detaljnijem pojašnjenju situacije od strane nekog stručnog. U zapisnicima, ili kako se već zovu ti papiri u kojima pišu ishodi sudskog ročišta, piše da smo i ja i mlađi brat kao i ostali članovi obitelji; tužitelji. Mene zanima, postoji li mogućnost i da li bi uopće bilo pametno pojaviti se na sudu na idućem ročištu i reći pred sudom ove stavke o kojima je riječ, dakle, da u tom periodu nismo (ja i brat) samovoljno mogli birati da li ćemo biti tužitelji ili ne, te da nas se prema tome izuzme iz plaćanja sudskih troškova, ili da se isti troškovi smanje? Student sam i nemam novac za plaćati privatne konzultacije kod odvjetnika pa bih zamolio nekog da mi da dobronamjeran savijet što bi bilo najpametnije učiniti u vezi ovog spora, a da je u mojoj moći? Neshvatljivo mi je da osim što sam odrastao bez oca, sada moram platiti sudske troškove koje su se godinama nagomilali. Ima li ikakvog izlaza ili postupka koji bi ublažio nepovoljnost ove situacije? Hvala unaprijed.

Na koji način će se naplatiti troškovi ako se ne posjeduje nikakva imovina u Hrvatskoj? Oduzimanje stana u BiH? Ovrhama majčine plaće u BiH? Ima li šanse da se umanje sudski troškovi jer smo ja i brat bili maloljetni u trenutnku podnošenja tužbe ? Može li se na ikakav način to objasniti sudu? Odvjetnik mi ne odgovara na ova pitanja te mi samo elektronski dostavlja zapisnike rasprava. Što je prema Vašem mišljenju najbolje učiniti? Pojaviti se na sljedećem ročištu i objasniti sucu da sam bio maloljetan u trenutku podnošenja tužbe?

Pozdrav svima. Prvi put objavljujem na ovom forumu, pa ne znam jesam li odabrao pravu mapu za napraviti objavu, ali bih svakako molio za odgovor na par pitanja. Dakle, situacija je sljedeća. 2004. godine moj otac je poginuo dok je radio noćnu smjenu. Posao mu je bio bušiti i štemati na velikoj visini. Iako je predviđen sigurnosni pojas na toj visini, on ga nije zavezao, niti je platforma na kojoj su radili bila pričvršćenja prema uputama, a pričvršćivanje je vjerojano također bio njegov zadatak. Da stvari budu gore nakon obdukcije mu je izmjereno 2,7 promila alkohola u krvi. Naša obitelj se nakon toga, usprkos njegovoj alkoholiziranosti na poslu, odlučuje na privatnu tužbu firma koji su bili izvođači i podizvođači radova, a u jednoj od njih je otac bio i zaposlen. Ja sam u tom periodu imao 7 godina i nisam bio svjestan ničeg. Cilj tužbe je bio stecanje materijalne koristi zbog nanesene duševne boli. Argumenti koje zastupa naš tadašnji odvjetnik su bili nedovoljna kontrola zaštite na radu, odnosno, tko je uopće pustio mog oca na posao pijanog? Koliko se sjećam u prilog našoj strani su također bili i svjedoci koji su u trenutku nesretnog događaja također radili na platformi s ocem, a isti su dali iskaz da nisu primjetili da je preminuli otac bio u alkoholiziranom stanju. Nemam pojma da li njihov iskaz uopće išta vrijedi sudu kada mu je izmjereno toliko promila u krvi nakon smrti, ali činjenica je da je otac odradio par sati na poslu prije nesretnog trenutka. (smije li se uopće dovesti u pitanje točnost tog mjerenja alkoholiziranosti, odnosno, jeli moguće da je vještak koji je vršio obdukciju bio podmićen?) Danas je 2021. godina, i prije par godina je prva odvjetnica otišla u mirovinu te predala slučaj, vjerojatno svojim odvjetničkim partnerima koji nas trenutno zastupaju, što znači da je proces još uvijek u tijeku. Kako odrastam, nekako shvaćam da je logično da nebi trebali dobiti nikakvu oštetu jer je otac bio u "teškom" pijanom stanju, iako naš trenutačni odvjetnik kaže da je praksa da članovi smrtno stradalog u ovim situacijama obično dobivaju oštetu. Da, vjerujem da jesu ali sumnjam jer je otac bio pijan, pa sve i da je došlo do greške pri zaštiti na radu. Sudski troškovi su se kroz ovih 17 godina ročišta i rasprava podigli na 120 tisuća kuna. Ukoliko budemo izgubili sudski postupak, ispada da ćemo ja, majka i mlađi brat morati platiti oko 60% tih troškova (jer su nam i potraživanja najveća), dok će ostatak morati platiti braća, sestre i roditelji od oca koji također imaju novčano potraživanje od tužbenika. Budući da smo ja i brat još studenti, a majka ima plaću od nekih 500,00€ i primamo mirovinu dok smo studenti od koje živimo, te nemamo nikakve ušteđevine, mi taj novac nemamo. Nesretan slučaj se dogodio u BiH, a firma za koju je otac radio je Hrvatska. Sudski proces se vodi u Hrvatskoj. Mene zanima sljedeće; 1. Ukoliko se finalna rasprava završi tako da mi izgubimo slučaj, i prema tome mi budemo morali platiti sudske troškove, na koji način Hrvatska država vrši naplatu istih u slučaju da nemamo nikakve imovine u Hrvatskoj, dok u BiH imamo samo stan u kojem majka živi. Dolazi li u pitanje oduzimanje tog stana u svrhu plaćanja sudskih troškova, ili možda nekakva ovrha na plaću? Majka je zaposlena kao medicinska sestra u BiH. 2. Kao tužitelji izvođačke i podizvođačke firme u kojem je nastradao otac, izmeđuostale obitelji, stojimo i ja i brat koji smo u tim trenucima imali 7 i 5 godina, postoji li mogućnost da u slučaju gubitka spora, sud nekako prihvati činjenicu da smo ja i brat protiv svoje volje "tužitelji" i da prema tome umanji te sudske troškove? Dakle, imali smo 7 i 5 godina i nismo bili svjesni da je ikakva tužba pokrenuta, koja će na koncu potencijalno biti presuđena protiv naše koristi...Dakle, otac mi je poginuo i još zbog tog moram platiti iznos koji nemam, a ni kriv ni dužan nikom nisam. 3. Ishod cijelog spora gledam pesimistično jer da je se nešto trebalo presuditi u našu korist, pretpostavljam da bi to već bilo napravljeno. Nova ročišta se vrše svakih 4-8 mjeseci i pratim ih zadnje 1-2 godine. Rezultati prethodnih ročišta su takva da se presudi protiv naše koristi, na šta naš odvjetnik uloži žalbu i postupak se ponovno vraća na 0, dok sudski troškovi rastu. Mene zanima može li to tako u nedogled, ili će doći jedan dan kad će sudac donijeti odluku gdje će donijeti presuda na koju se ni jedna strana nema pravo žaliti? 4. Također me zanima neko objektivno mišljenje, ima li naša strana ikakve mogućnosti dobiti ovaj spor? Unaprijed se zahvaljujem na odgovorima.