mandolina

Umro je suprug, te me zanima ko se poziva na ostavinsku samo ja kao supruga ili i moja djeca

Izvinjavam se sad sam sve shvatio, pročitavši još jedamput Zahvaljujem se na pomoći

Pročitao sam sve to ali opet mi nije jasno da li u ovom našem slučaju plaćamo porez ili ne Primjer: Stipe daje Mati 200 m2 na k.č. 245 Mate daje Stipi 130 m2 na k.č. 136 Marija daje Mati 450 m2 na k.č. 876

Znači po vama bi trebali platiti porez Da li je točno da on sad iznosi 3 %

Ima nas nekoliko suvlasnika na nekoliko parcela i htjeli bi se međusobno djeliti na način "ja tebi ovo ti meni ono" kako bi na nekim parcelama bio samo jedan vlasnik I sad nas zanima plaćanje poreza, jer neko kaže da se u tom slučaju ne plaća porez a neko kaže da se plaća Službenica na poreznoj nam kaže da se porez ne plaća ako u naslovu piše „Razvrgavanje suvlasničke zajednice“ A jedan mladi odvjetnik nam kaže da se plaća Kome sad da vjerujemo

Ko ih je upisao neznam, ali zar to nije temeljem zakona kad automatizmom djeca /nužni nasljednici ne postaju novi su/vlasnici?

Bio je u posjedu i to kao upisani suvlasnik i suposjednik D li se mogao na ostavinskom nakon 14 g odreč naslijedstva

Poštovani, Smrću djeda otac je sa braćom postao njegov nasljednik (ev.u posjed.listu na njegovo ime i braće). U međuvremenu je prodana prostorijica u sklopu kuće u korist oca i brata. Tek nakon 14 godina provedena je ostavinska i tada se moj otac "odrekao" nasljedstva tj.ustupio je sve bratu i sestrama. Pitanje: Da li je imao pravo se odreći ako je bio u posjedu i zaveden kao suvlasnik u PL, na koncu kada je raspolagao imovinom? Može li se tražiti poništenje ili ima zastara?

Hvala

Nema problema,shvatio ... zahvaljujem

Jedini put do moje čestice prolazi preko tuđe čestice sa kojom graničim, a tuda prolazim skoro 50 godina i nikada do sada nije bilo problema. Prijašnji vlasnik koji je naknadno od starosjedilaca otkupio česticu, nije se protivio prolasku. Nakon njegove smrti, njegovi nasljednici također nisu prigovarali i nadogradili su svoju kuću. Obavijestio sam vlasnike kako bih popločao ili cementirao dio puta (cca 1 mširine) do ulaska na moju česticu, zbog prolaska vozila za invalidnu osobu u obitelji, međutim nisu mi dozvolili !!! Dapače, tek sada se izjašnjavaju da je to njihova zemlja na kojoj nemam nikakva prava, te koju će ograditi ! Pitanje: 1. Imam li pravo bez njihove privole, put osposobljavati i čistiti za nesmetan prolaz nama kao i vozilu za invalidnu osobu ? 2. Imam li pravo tuda pozvati bager, kamion i sl. za dovoz opreme za faktičku podjelu suvlasništva /etažiranje, eventualno gradnju/dogradnju i nužne popravke na zgradi ?

Naša čestica zemlje je druga po redu od glavne ceste, ispod nas nalaze se susjedi preko čijeg zemljišta prolazimo mi i još 30-tak vlasnika zemljišta poviše nas, u početku vjerujući da je to „općinski put“ koji se „oduvijek“ koristio ( sa lijeve strane naših dviju čestica). Općina je propustila osposobiti pristup putu u donjem dijelu a s glavne ceste na kojem se nalaze hridine , već su ih „zaobišli“ tako da jedini ulaz sa ceste do mjesta faktički stvarnog puta, prolazi preko zemljišta u privatnom vlasništvu ( cca 10-tak m dužinski ). Dakle, put postoji u nacrtu, ali faktički ne postoji u donjem dijelu odakle bi se sa ceste trebalo njemu pristupiti ! U međuvremenu, zemljišteje prodano i 70-tih godina i tek tada smo saznali da se taj dio nalazi na njihovoj zemlji a ne na općinskoj. Tada su izgradili prizemnicu, vlasnik nije imao primjedbi već je dozvolio daljnji prolazak. Nakon njegove smrti njegovi nasljednici nisu se protivili dok nisu izgradili i kat kuće, za koju su zatražili naš pristanak koji smo im, kao dobri susjedi bez prigovora dali. Na našoj čestici je također zgrada izgrađena ranih 70-tih godina od strane naših prednika, ( čestica je naša djedovina ) te su oni ranije, kao i mi kasnije nastavili prolaziti tuda (mi preko 40 godina ). Nakon što su završili radove na svojoj zgradi, susjedi su se tek sada sjetili da mi „prelazimo preko njihove čestice“ i smatraju da nemamo pravo prolaza, te isto tako da nemamo pravo ni sklanjati veće kamenje, kositi „njihovu“ travu i sl., te prijete da će postaviti ogradu. Koliko smo shvatili, pošto faktički prolazimo tuda preko 40 godina ( naši prednici preko 100 godina ), mi smo DOSJELOŠĆU stekli pravo stvarne služnosti u korist naše ( naših ) nekretnine (a) !? U tom slučaju nam je činiti što ? Treba li knjižiti to pravo ? Koja su naša prava na poslužnoj nekretnini ?

Ma nama taj put nije više bitan, jer prodajemo sve svoje djelove na toj parceli. Znači svako bi trebao dati isti postotak, točno tako i ja tvrdim. Thanks

Put je za kupca, nije bitno za koga je, mi smo svi pristali da on ne plati taj put. Samo je problem koliki udio u tom putu ima svaki od nas suvlasnika. Da mi to neko objasni

Hm, kako sad da objasnim, pokušaću. Pojavio se kupac za tu parcelu, koji ne kupuje dio previđen za put (180 m) znači svakome od nas treba odbiti jedan dio za formiranje tog puta. Zato se ja bunim jer bi po njihovome meni ostalo za prodaju samo 21 m. Nije problem taj put, svi smo se složili s tim da on ne ide u prodaju, nego je problem samo taj u kojemu omjeru svako od nas učestvuje u formiranju puta. Koliko se metara odbija meni a koliko njima ?