mama24

da na mišljenje czss-a sam mislila.evo čekam sedam sati i mislim da će mi srce iskočit..nadam se da će doći..

evo ga! noćas sam spavala nekih 2 sata jer sam pisala dopise i svoj " govor". zadržali smo se dobrih 2 sata.moram reći da su me gospođe na czss iznenadile i to ugodno.rekla sam sve što mislim i to pravnim rječnikom te dala do znanja šta sam spremna dalje.naravno da je bio živčan i ljut te se derao na gospođe i stalno govorio da czss ništa ne zbači na sudu. malo su ga spustile na zemlju. rekle su mu da ta viđanja nisu primjerena i da to njegovo hodanje za mnom dok sam s djetetom nije primjereno te tko mu je to dao za pravo. zatražila sam psihologa za dijete, te su se i gospođe složile da je dijete do bolesne granice izmanipulirano te kupi ponašanje od oca. i to negativno. tražila sam da se dijete doveze k meni danas do 19 sati. on se preko volje složio a i ne vjerujem u izvršavanje istog.skupio je neke papiriće i napisao neke gluposti koje nemaju veze s mozgom. ni to mu nisu povjerovale.samo ne znam zašto se i laži uzimaju u zapisnik? zašto nemaju poligraf? kada sam pitala gdje mogu predati zahtjev za intervenciju i inzistirala na tome rekli su mi da sada nema nikakva smisla te mi navedeno nisu ni zaprimili.rješenje mora doći u roku od 2 tjedna, te su mi savjetovali da si vodim bilješke svaki dan o kontaktu, njegovom i djetetovom ponašanju. vidno iživciran, bjesan i ljut napušta prostoriju uz neko mrmljanje tipa, ne znaš šta sam ja spreman, šta si si sad napravila i slično.a meni ostao zadovoljan smiješak jer se konačno vidi istina.nadam se i da će na sudu dobro proći te da će mi czss bar malo biti od pomoći. sada mi je krivo jer sam imala predrasude prema tim ženama a nisam imala pravo. možda malo.hvala vam svima još jednom!prije bih samo došla i čim bi nešto rekla zaplakala bi. priprema puno znači. danas sam se divila samoj sebi, bila mirna i staložena , znajući da sam u pravu. nisam mu dala do riječi.ko pod drugim jamu kopa...znam da nije ni približno gotovo ali je bar početak.

... evo još malo pa jutro a ja nikako da zaspim. imam punu glavu scenarija.. što reći, kako..crtice što ne zaboraviti reći i slično.. ma bit će sve ok.. držite mi fige..

stvar je u tome da on ni nema pojma da se mali treba cijepiti. dok ga nisam podsjetila.. a u vrtiću je bio na popisu ali ne ide u vrtić jer ga čuva njegova prabaka. taman smo trebali ići na privikavanje a onda se desilo to da ga je zadržao za sebe.

dugo sam čekala mjesto za vrtić. prvog je trebao krenuti ali nemam nikakvu informaciju jer ne želi o tome pričati. nemam ništa.samo mi nije jasno to što on o djetetu nema pojma . mali treba sada 30 na cijepljenje.kako to izvesti? mada on nema pojma kad treba ni šta treba niti vodi brigu o tim stvarima. to je uvijek bila moja briga.sinoć sam dobila poruku, ajde donekle normalnog sadržaja tipa da će preokrenut i nebo i zemlju da mali bude s njim,da će pobjedit... POBJEDA? kakva pobjeda? tu nema pobjede.. samo oboje gubimo,(najviše mali) i znam da o nama ovisi na koji način to sebi predstaviti.mogli smo lagano.ali ok.ja sad znam kojim putem i hvala vam za savjete.. nakon puno odgovora ne možete ništa,, ipak vidim da se može i da nisam jedina. danas sam se probudila puna elana i spremna.pa idemo do kraja jer od kukanja nema ništa.imam vjere i znam da Bog plaća, samo nekad malo sporije ali plati.. i ovo naše sudstvo treba dovesti u red, sve postrojiti, donjeti par novih oštrijih zakona pa da vidimo kad će se netko usuditi napraviti takvu stvar. bez posljedica. pusa svima i još jednom hvala na moralnoj i pravnoj pomoći.

u ponedjeljak imamo zadnji sastanak kad trebaju donijeti odluku. znači na czss pismeno tražim intervenciju,i tražim povjeru djeteta na sudu. naravno kad on izađe van.. te ako oni ne reagiraju imam neki pisani trag da sam reagirala.jel mogu odmah na czss tražit psihološki pregled djeteta? jer stvarno ne liči na sebe.. :cita:

upravo to i namjeravam! sve napismeno. sve sam pripremila čak naučila napamet šta reći i što prije zatražiti svoja prava. dosta je bilo na lijepo. braniteljicu za djecu sam već kontaktirala.

evo još jednog primjera pakosti. prije nekih pola sata opet odlazim na sastanak koji sam jedva ugovorila, naravno vikom.jer drugačije ne ide.sastanak u parku kojeg s terase promatra njegovo društvo. dolazim do djeteta, on naravno evidentira taj susret mobitelom da ne bi ispalo da mi brani da ga vidim.!rekla sam mu da će doći moja mama da vidi svog unuka nakon mjesec dana.(njegova mama ga vidi doma svaki dan ali naravno da nemaju ista prava). rekla sam mu mirno nećemo radit scene, samo da ga vidi. ok. na to se pojavljuje njegova draga. na to poziva mobitelom "tatu" da obavijesti da je moja mama tu i da se "boji" pa mu treba pomoć! "mamin" sin samo da se zna. sve to u 10 minuta.on spreman na rat! naravno hladne glave se povlačimo bez nekog posebnog kontakta naravno.nije znao reagirati jer nije dobio ranije upute "što ako".svjedoka imam kao i prijatelja i poznanika da djete izgleda kao zombi, ko da je drogiran, više se ni ne smije. nisam vidjela ni jednom osmjeh! samo ga puni pričama. na uštrb djeteta sebe ispunjuje. i šta? naravno odlazim ko kišna godina! naravno da me ne vidi!dijete se totalno promjenilo jer se njime nitko adekvatno ne bavi. (primjereno za njegovu dob).ne pazi se što se priča pred njim a znam da na njemu to ostavlja veliki trag. odlazim uz njegov podsmjeh tipa ha ha šta mi možeš.. vidim da nikoga nije briga gdje to dijete je , šta se s njim događa. stalno mislim da se bar netko stvori i pokuca mu na vrata i pita ga "jesi ti normalan"? šta radiš od tog djeteta.. znam da mora ići sudskim putem ali vrijeme teće a moje dijete je nesretno..i bez osmijeha.. a bivši presretan!

svima zahvaljujem na pomoći..evo sad sam se vratila iz grada i skoro sam dobila slom živaca, zovem već ne znam koliko puta, bezuspješno... i ništa.. radi i ne može pričati, tipičan primjer za svaki dan. nazovi poslije 2. ok. zovem poslije 2. ništa. nazovi poslije 3. ja zovem u pola 4. e on je u gradu. 2 minute od mene. ne mogu vidjeti svoje dijete. razlog: on je sa svojim novim društvom.čujem malog sa strane da nešto komentira, jel to mama i sl. nikad nije sam uvijek ima neke čuvare.i nikad nije dobro vrijeme. jučer je padala kiša, pa spava. uvijek neki razlog. stvar je u tome što ni nije s njim kad cijeli dan radi a čuvaju ga prabaka i pradjed, te baka i djed. u vrtić ne ide jer ga kao ima tko čuvati. i moja mama je već luda i hoće ga vidjeti. samo se ne želim spuštat na njegov nivo zbog djeteta. u suprotnom bi već bilo svašta. o spuštanju slušalica i ismijavanju te psihičkom maltretiranju da i ne govorim.tipa vidi me sad!samo se pitam dokle..sve sam pripremila, svoj govor za ponedjeljak te što dalje.. stvarno mi je puna kapa!

jedva čekam da ga uspavam i zagrlim, već je prošlo 25 dana. nikad nisam bila tako dugo odvojena od njega. a on se nikad nije brinuo za njega. ne znam od kuda sad ta velika briga..možda samo pakost i dokazivanje pred drugima. jer je za njega bitno samo što če drugi reći.. ma traljava posla. idemo po redu.pa kud puklo!

hvala na savjetima.. odvjetnicu imam i to dobru. načina ima znam ali znam i da se tetama na socijalnom ne radi svoj posao.izdržati se mora i nadam se da će sve biti na kraju ok. moram biti prisebna i ne želim stvarati probleme jer nanosim štetu njemu već djetetu koje još ionako ne razumije. kad bi bar mogli razgovorom i dogovorom ali ne ide.. :hvala:

zahvaljujem na savjetu..eto i večeras ista stvar. dosadna sam mu ali šta ja mogu. neću odustati.kao prvo djete mora doktoru jer su mu oči crvene i suze te mislim da je neka alergija. htjela sam ga odvesti doktoru a bivši kaže da nema vremena. jer radi. te da mu nije ništa.. a meni ne dozvoljava.za poludit. jednostavno se osvećuje i valjda mu je gušt što svake noći doma tulim i ne znam šta da poduzmem da ne uključuje silu. u ponedjeljak nam je zadnje posredovanje jer imaju neki rok do kada se to mora završiti. znam da me čekaju bezobrazne i arogantne žene. bila sam se 5 puta žalit i čekala da nešto poduzmu ali ništa. čak nisu ništa ni zapisale nego rekle da sam dosadna i da čekam.. a šta da čekam? u biti su mu dale blagoslov da se to smije.jer mu ništa ne mogu.nadam se da mogu tražiti drugo mišljenje jer vidim da su gospođe pristrane jer su radile s njegovom mamom. a da ništa ne radim, da ne pitam rekli bi da sam ga ostavila. srce me boli kad znam da se smije i ruga jer je kao mali kod njega i to mu je neka vrsta pobjede, a ne razumije šta radi s djetetovom psihom. mora znati da ga i mama i tata vole a ne sve naopako. valjda mu to hrani ego. ne mogu normalno funkcionirati ni raditi ni ništa jer stalno mislim na malog.mislim da ću poludit ako se ne vrati! čak ga ni na telefon nisam mogla dobiti jer se "igra". samo da mi je još malo strpljenja... :beba:

pozdrav! nova sam ovdje i trebam malo pravne pomoći..otišla sam od supruga prije 8 mjeseci. predali smo zahtjev za razvod braka. sin od 3.5 godine je naravno bio samnom. uspjeli smo se dogovarati oko susreta i bilo je ok.nisam ništa dobivala jer nisam ništa tražila. i to je nevažno u cijeloj situaciji. već smo 3 puta bili na posredovanju i uspjeli se dogovoriti da je dijete preko tjedna samnom a za vikend s njim. i sve je bilo ok dok nije vratio malog po dogovoru.i šta sad? bila sam kod odvjetnika, na socijalnom sto puta, na policiji.. svi mi kažu da smo u praznom hodu i da nema pomoći dok nemamo papir. 25 dana nisam dobila dijete samo ga vidim preko žice i moram doći kod njega.jednostavno ga ne pusti. stražu drži cijela rodbina. ne znam dali bi trebala unajmit zaštitare da uzmem svoje dijete ili šta.. ne želi dovodit dijete na neki neutralan teren jer se boji da ću ga uzeti. i izričito mi brani da ga uzmem. vjerojatno misli da će dobit neke pozitivne bodove ako je dijete duže kod njega. ima veze na socijalnom zato nije ni čudno da ništa ne mogu... šta da radim? samo hoću natrag svoje dijete.što bi bilo da sam ja njemu zabranila da viđa svoje dijete? dijete je uplašeno i gleda kako tata reagira, već mi preko telefona govori da ga baka ne pusti doma.. to je samo pritisak na dijete i filanje.. to jednostavno nije način...