Ispravak matematičkog računa.
Dakle moj pok. svekar je posjedovao 1/4 nakon smrti majke i njegov brat (stric mog muža) također 1/4, a 1/2 ostala je djedu. Od te polovine, nakon smrti djeda je onda svekar dobio 1/6, dakle ukupno 1/12 pa je to:
1/4 +1/12 = 4/12 (1/3).
I naravno da je stričeva žena strina.
Danas sam među kupusom papira našla još i jedan zapisinik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišnih knjiga.
Tamo sam našla kako je ta kuća doista mijenjala vlasništvo iza pokojne bake.
Dakle: baka je imala 6/12,(1/2), a djed drugu polovicu.
Nakon njene smrti svaki sin je dobio 3/12 jer se djed odrekao svog udijela u nasljedstvu u njihovu korist (s tim da je zadržao svoju polovicu).
Nakon smrti strica njegove 3/12 ravnopravno su nasljedili strina, bratić i sestrična, svaki po 1/12.
Upravo u tom zapisniku koji sam našla strina zastupa bratića i sestričnu (ima punomoći) što ide u prilog da je itekako znala tko je vlasnik nekretnine i u kojem dijelu te da je i sama imala 1/12. Ostavina iza djeda tada još nije bila provedena.
Mislim da nam ovaj zapisnik ide u prilog, zar ne?
Znači da je ona znala čije je to vlasništvo i da nije bila u nesmetanom posjedu jer se pok. svekar protivio, tražio svoj dio, tražio da se postigne dogovor.
Kasnije su se vjerojatno ona i njen sin odrekli u korist sestrične kako bi ona imala većinski dio.
Koliko sam ja uspjela shvatiti ovaj postupak razrješenja suvlasništva bi trebao biti relativno brzo gotov jer se radi o vanparničnom postupku.
Odvjetnik kaže max. 2 godine. Uostalom, sve dok je suprug suvlasnik teče mu vrijeme i za drugi spor - dio najamnine koji ih traži.
Oko još jedne stvari postoji nesuglasje. U sklopu okućnice nalazi se i garaža. Ona je napravljena kasnije kad je već pok. svekar odselio. Sestrična tvrdi da je to zidao njen otac, a ne djed...
Međutim sama stvar je u biti besmislena jer ta vrijednost garaže i same kuće je minorna u odnosu na samu cijenu zemljišta.
Čak je sestrična na tom ročištu na licu mjesta tražila da se garaža izuzme. Sutkinja nije na to reagirala, a na naš odvjetnik je rekao da su za to trebali ići u parnični postupak i da je suprug idealni suvlasnik cijele nekretnine, dakle i zemljišta i kuće i garaže i da je to nesporno.
I nemamo na žalost mi ni vremena, ni živaca inatiti se s tim ljudima, ali ta stvar jednostavno već predugo traje. Sud je bio krajnja opcija jer inače nikad nebi to uspjeli riješiti. Do sada su uvijek odbijali dogovor, a tek unazad nekoliko godina su kao načelno pristali na isplatu, ali po bezobrazno niskoj cijeni.
Što kada sud to konačno procijeni, što onda ako su oboje zainteresirani za kupnju od onog drugog, kako to dalje riješiti?