Dragovoljac sam,1991-92 te bljesak i oluja.
95 god. su me slali na psihu a ja sam odbio.
Smatrao sam se prebalavim da odustanem od života a i dovoljno sposobnim da zaradim kruh.
Smatrao sam da lječenja u stvari i nema,samo ljekovi.Devedesetih sam imao par slomova(prođe)uspješno sam sve ignorirao.S vremenom su moje odluke bile sve iracionalnije,izolirao sam se potpuno.Na koncu sam završio obijajući trgovine po noći,krao sam konzerve i cigarete.
Nikoga nisam ništa molio,ponos je sranje.
Uhvačen sam naravno,sramota me ovo i pisati.
Tada sam upoznao suprugu,imala djevojka živce za budalu pa me malo i u red dovela.2005 god. smo se uzeli,podstanari smo,dvoje djece.Ona me i natjerala da idem na psihu.
f 43.1 f62.0 i f 32.2 Dva ležanja i jedna dnevna.
I dalje smatram ljećenje samo stepenicom do mirovine jer je ovakav odnos upravo strašan.Samo sam pustio kosture iz ormara a sad mi je strava.Šta sad meni preostaje ovako sjebanom.Pravio sam djecu,koja su prekrasna doduše,ali šta sad.
NITKO,ali NITKO mi nije kriv pa ni oni što su bježali pa su sad u mirovini,sitne duše što me ogovaraju iza leđa i kažu da sam budala.
Ja sam gurao dok je išlo kako god.
Da ovo napišem mi je trebala litra znoja.
Sjebao sam sve što se dalo jer sam htio biti čovjek,smješno sam vremenom ispao budala,govnar,nesposoban i svima na smetnji.
Nisam alkos,da ne ispasdne da sam neradnik trebali bi vidjeti radnu knjižicu.Svašta i svugdje sam radio,kratko.
Eto gdje sam bio a kuda ću zna se