Rastavljen sam osam godina, dvoje djece 15 i 10 god. Djeca su dodjeljena na zajednički život s majkom, plačam alimentaciju. U prve četiri godine po razvodu proživio sam svašta u vezi viđanja i kontakata s djecom, Czss je stalno bio na repertoaru, imali smo i uveden nadzor. Uglavnom je problem bio u majčinom opstruiranju mojih kontakata s djecom , da sad ne ulazim u detalje.I posle 4 god okret od 180° (čitaj: prekinula je s svojim tadašnjim partnerom) Od tada nema nikakvih problema, djecu viđam kad i koliko hoću i više od onih stupidnih dodjeljenih termina u presudi, ex i ja se dogovaramo oko djece. Ex je sada dobila dobro plačen posao na 4 god u drugoj državi, tj iz HR(Zagreb) ide u BIH(Sarajevo)Složio sam se s odlaskom djece s njom u Sarajevo. Ex mi je sama predložila da nemoram plačati alimentaciju(imaće plaću 2-3x veću od moje) jer će mi biti znatno povećani troškovi puta do djece te troškovi boravka tamo, ako ih želim viđati(a naravno želim)pa da tako kompenziramo te nove troškove. I sve pet, rekli bi, dogovorili smo se, ali ja joj ne vjerujem 100% , što ako se za godinu, dvije, tri opet okrene za 180° i stisne mi ovrhu zbog neplačanja alimentacije ili sl. (ne pričam bezveze, to je već napravila u one prve 4 god od razvoda i trebalo mi je godinu dana da sudski dokažem da su potraživanja neutemeljena, ali sam za to vrijeme bio blokiran)
Koji postupak bi trebali poduzeti da nekako ozakonimo naš usmeni dogovor, ovjerena izjava kod bilježnika? Zapisnik u Czss? Dali bi trebali ponovo na sud? Znam da sudovi baš ne prihvačaju zamjenu alimentacije za neka druga davanja. Ali ako nastavim plačati alimentaciju neću imati novaca za redovite posjete djeci, a ona opcija da se viđamo 2-3x puta godišnje za praznike mi baš i nije prihvatljiva